Iako je hrvatska Vlada već donijela odluku o imenovanju sadašnjeg člana Uprave Hrvatske elektroprivrede Tomislava Rosandića na dužnost predsjednika Uprave Hrvatskih autocesta, ovo kadrovsko rješenje postalo je upitno nakon što je Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa na prošlotjednoj sjednici odlučilo kako bi Rosandić bio u sukobu interesa ako bi bio imenovan u HAC-u. Prijedlog je također da za člana Uprave HAC-a bude imenovan i sadašnji član Uprave HAC ONC-a Boris Huzjan i tu spora nema, jer prema mišljenu Povjerenstva on nije u sukobu interesa.

Rosandića i Huzjana Vlada je za članove Uprave HAC-a predložila prije gotovo mjesec dana i iako obojica imaju status državnih dužnosnika, Povjerenstvo u slučaju Rosandića smatra da on ne može prijeći iz uprave jedne državne tvrtke u drugu, dok Huzjan može jer je HAC ONC tvrtka kći HAC-a i ARZ-a.

Sve navedeno dovelo je u nezavidnu poziciju resornog ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića, koji mora pronaći adekvatno kadrovsko rješenje za HAC, gdje je najveći problem restrukturiranje ove tvrtke i refinanciranje nagomilanih dugova.

– Nisam zadovoljan ovakvom odlukom Povjerenstva, iako mogu razumjeti da su se oni vodili tumačenjem odredbe Zakona u kojem se navodi kako dužnosnici ne mogu biti članovi upravnih tijela i nadzornih odbora trgovačkih društava i ustanova, niti upravljati poslovnim subjektima 12 mjeseci od dana prestanka obnašanja dužnosti. Međutim, ovdje imamo situaciju da pokušavamo dokazano kvalitetne ljude, koje imamo u sustavu državnih tvrtki, prebaciti iz jedne u drugu tvrtku jer je HAC-u sada jako potreban vrstan financijski stručnjak, koji će preuzeti zahtjevan posao restrukturiranja i refinanciranja dugova, koji iznose ukupno oko 5,5 milijardi eura za HAC i ARZ zajedno. Obje će se ove tvrtke spojiti, a Rosandić se na natječaju pokazao kao najbolji kandidat i to je jedini motiv za njegovo imenovanje. Ne vidim da je on u sukobu interesa, njemu ne prestaje dužnost, ne ide u privatni sektor, već bi jednostavno trebao prijeći iz jedne državne tvrtke u drugu, ističe Butković, dodajući kako se ovakvim preekstenzivnim tumačenjem zakonskih odredbi otišlo u krajnost, pa se stručnim ljudima, kakvih nema dovoljno u Hrvatskoj, priječi promjena radnog mjesta u sustavu državnih tvrtki.

– U ovom trenutku ne znam kakva će biti odluka, predstoji nam raspraviti ovu situaciju na Vladi, pa ćemo idućeg tjedna zauzeti stav oko imenovanja Uprave HAC-a – zaključuje Butković.

Vlada pritom i nema previše vremena, jer jedinom predstavniku Uprave HAC-a Josipu Draženoviću istječe mandat, te je stoga potrebno što prije donijeti odluku. U cijeloj priči je zanimljivo što bi imenovanje Rosandića predstavljalo prilično rijedak primjer kadroviranja nestranačkih osoba za menadžere u državnim tvrtkama. On nije član niti jedne stranke, a dodatni paradoks predstavlja i činjenica da suštinski nema bitne razlike između Rosandića i Huzjana u kontekstu potencijalnog sukoba interesa. Obojica rade u državnim tvrtkama, razlika je samo što je aktualna tvrtka u kojoj radi Huzjan vlasnički povezana s onom u koju bi tek trebao doći. Stoga nije nemoguće da bi Rosandić ipak mogao biti imenovan, a onda i snositi određenu kaznu zbog nepoštovanja odluke Povjerenstva.