Mahanje hrvatskim barjacima u maniri Sanadera i klicanje »Hrvatska, Hrvatska«, podijelilo je mišljenja /Foto D. LOVROVIĆ
Milanović stvara dojam da ga je lakše birati nego Karamarka, da je on »manje zlo« i time cilja najvećim dijelom na neodlučne birače koji su sada, kad su SDP i HDZ gotovo izjednačeni, glavna meta, ističe Macan
RIJEKA Nova retorika SDP-a s kojom je Zoran Milanović krenuo u ovu kampanju za parlamentarne izbore, možda je mnoge zbunila, no sigurno nikoga nije ostavila ravnodušnim. SDP – stranka domoljuba i patriota, novi moto za izbore, može se pokazati kao dvosjekli mač: može biti da je riječ o približavanju desnom centru koje će izgledati neuvjerljivo, a može biti i da je riječ samo o novom alatu za izbijanje jedne od glavnih oporbenih postavki Tomislava Karamarka, da je SDP-ova koalicija, za razliku od HDZ-ove Domoljubne koalicije, ona koja ne voli Hrvatsku.
Mahanje hrvatskim barjacima u maniri Ive Sanadera iz kampanja sredinom 2000-ih godina te klicanje »Hrvatska, Hrvatska«, podijelilo je mišljenja, pa su se tako društvene mreže užarile te su politički analitičari vrlo kritični, ali PR-ovci pozdravljaju taj potez kao strateški jako dobar jer on HDZ-ovu kampanju zapravo čini – bespredmetnom.
Oštar komentar
Vrlo oštar u svom komentaru za naš list je analitičar Žarko Puhovski, profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji misli da je Milanović donio potpuno pogrešnu političku procjenu o smjeru u kojem treba ići.
– Rabeći Paveliću dragi termin, kod Milanovića je došlo do sljuba karakternih mana i pogrešne političke procjene. On, izgleda zaista, poput Popaja vjeruje da može sve bolje od drugih, pa i to da bi bio bolji predsjednik HDZ-a od Karamarka, što doduše i nije teško. U tom samoljublju ideologija mu je drugorazredna tema, pa istovremeno rabi i ljevičarske fraze i desničarsku gestikulaciju, s rukom na šupljem organu. Racionalno pitanje, ako je to u sadašnjem svjetonazorskom kaosu uopće moguće, glasi međutim: odakle uvjerenje da se podgrijanom autoritarnošću dobiva više (na desnici), no što se gubi (na centru i ljevici)?
Iako na fotografijama izgleda kao da je Zoran Milanović na skupu u Zagrebu držao ruku na srcu u maniri HDZ-ovaca koji uvijek tako stoje pri intoniranju himne, to nije slučaj: Milanović je samo pozdravio prisutne u dvorani položivši nakratko ruku na srce, a onda pozdrav završio uzdignutom šakom. To je zapravo njegova poruka sukladna sloganima stranke – SDP kao srce dobrih promjena, te u skladu s porukom »srce, ali i mozak«, koju SDP zadnjih dana šalje. Društvene mreže užarile su se od komentara na tu temu, no Milanović zapravo nije odslušao himnu s rukom na srcu.
Očito, SDP je zbunio i iskusne znalce, no PR-ovce nije, jer oni kažu da Milanović upravo strateški radi kampanju »by the book« pažljivo slušajući savjete stručnjaka izvana. Čak i Krešimir Macan iz agencije Manjgura, koji je zadnjih godina najčešće bio kritičan prema Milanoviću, sada blagonaklono komentira zagrebački skup i kampanju općenito.
– Nije riječ o skretanju udesno. Desnica je još od 2000. godine, od Mesićeve kandidature gradila priču o tome da su samo oni »veliki Hrvati« i da samo oni vole Hrvatsku, a slično je i u drugim zemljama u regiji, primjerice u Makedoniji s VMRO-om itd. Sada Milanović razgrađuje taj mit, a zapravo se samo koristi dekoracijom koja je recimo u SAD-u sasvim normalna, svi mašu uvijek zastavicama. Jasno je što SDP sad čini: ako je Karamarkova koalicija »Domoljubna«, to bi automatski trebalo značiti da SDP-ova nije – e, sada to Milanović razgrađuje. To je mudar strateški potez – kaže Macan.
Teme budućnosti
Uvjeren je da to ne znači da Milanović cilja na desne birače, jer u Hrvatskoj su i desni i lijevi birači u tzv. tvrđavama, nego gađa – neodlučne, a takvih je primjerice na izborima 2007. godine bila četvrtina i odlučili su izbore. Tada, doduše, za Sanadera, a sada će se tek vidjeti za koga.
– Milanović ovime želi istaknuti teme budućnosti, s tezom koja se da iščitati: svi jednako volimo Hrvatsku, nemojmo više o tome, idemo sada govoriti o programima i budućnosti. Milanović stvara dojam da ga je lakše birati nego Karamarka, da je on »manje zlo« i time cilja navećim dijelom na neodlučne birače koji su sada, po objavi zadnjih anketa koje kažu da su SDP i HDZ gotovo izjednačeni, glavna meta, zaključuje Macan.
