Čak 30 posto mladih su počinitelji ili žrtve cyberbullyinga

Roditelji moraju postaviti djeci pravila za korištenje Facebooka

Karolina Krikšić

Problem je postao sveprisutan i gotovo da se osoba od njega ne može zaštititi. Kao rezultat ove vrste nasilja, povećan je broj suicida, kaže doc. dr. sc. Vesna Šendula-Jengić s riječkog Medicinskog fakulteta



RIJEKA » Čak 78 posto djece nema u svojim obiteljima definirana pravila o korištenju Facebooka, pokazalo je istraživanje Hrabrog telefona o korištenju interneta i Facebooka provedeno na 1.489 djece i mladih u dobi od 11 do 18 godina. Rezultat je to koji s jedne strane može ukazati na povjerenje roditelja prema djeci, no s druge strane, i o njihovoj neinformiranosti o opasnostima kojima su djeca izložena. A da je itekako opravdano pomisliti na negativnu sliku spomenutog podatka, najbolje govore podaci istraživanja nacionalnog instituta za prevenciju nasilja u SAD-u prema kojemu je čak 30 posto mladih počinitelj ili žrtva bullyinga i cyberbulinga, novijeg načina zlostavljanja putem društvenih mreža.


  – To je problem koji je, pod utjecajem novih komunikacijskih tehnologija, praktički sveprisutan i gotovo da se osoba od njega ne može zaštititi. Kao rezultat ove vrste nasilja, ističe se povećan broj suicida kod žrtava. Osim toga, žrtve cyberbullyinga mogu patiti od socijalne fobije, anksioznosti, depresije i poremećaja prehrane, iznijela je zabrinjavajuće podatke doc. dr. sc. Vesna Šendula-Jengić s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci na nedavno održanim dvjema tribinama o cyberbullyingu kao novoj vrsti nasilja u organizaciji Hrvatsko-austrijskog društva. 


 Bez straha


Definirajući cyberbullying, odnosno uznemiravanje putem društvenih mreža i različitih drugih digitalnih naprava, kao napad na pojedinca ili grupu ljudi ponavljajućim slanjem različitih prijetećih poruka, poruka uvredljivog ili ponižavajućeg sadržaja, objavljivanjem fotografija i drugih sadržaja iz nečijeg života, a bez njegove privole, Vesna Šendula-Jengić istakla je da se online i komunikacijom putem društvenih mreža gubi nekadašnja uobičajena distanca koja je na neki način i određivala vrstu željene bliskosti, tako da oni agresivniji i manipulativniji lako ulaze u prostor onih povučenijih, slabijih, stidljivijih, možda i nespretnijih u komunikaciji.




  – S jedne strane društvene mreže daju mogućnost lažnog predstavljanja, ili bolje reći idealiziranog predstavljanja, a s druge u virtualnom prostoru daju mogućnost onima povučenijima da se na neki način otkriju jer ne vide u blizini nekoga koga se boje. Naravno, tu se kriju velike zamke i opasnosti. Žrtve ostaju zatečene količinom i vrstom nasilja od strane zlostavljača i nemoćne da se brane. Osjećaju se kontroliranima, ugroženima čak i vitalno jer je zlostavljač »sveprisutan i neuhvatljiv«. Kod žrtava se može dogoditi vrlo snažna trauma koja ugrožava identitet, ometa svakodnevno funkcioniranje sve do potpunog rastrojstva, s idejama proganjanja i iracionalnog ponašanja, ističe Šendula-Jengić dodajući da je prepoznavanje povučenijih i slabijih prava »poslastica« za cyber nasilnike.


Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista…