Hrabri pomorci s Kehoe Tidea, riskirajući da i sami završe u moru, uspjeli su većinu spasiti, iako je bila riječ o ljudima koji slabo ili nikako plivaju, krcajući u čamce za spašavanje i po nekoliko puta veći broj osoba od maksimalno dopuštenog
Riječki pomorci Željko Vuković i Bojan Tasić, koji na brodu Kehoe Tide plove kao zapovjednik i drugi časnik palube, izveli su početkom ovoga tjedna jednu od najvećih operacija spašavanja brodolomaca u kojoj su sudjelovali pomorci iz Hrvatske, još od potonuća Titanica, kada su pomorci s Carpathie spašavali preživjele u najpoznatijem brodolomu svih vremena. U svega sat-dva, njih dvojica su, jedan upravljajući brodom, a drugi čamcem za spašavanje, zajedno s ostalim članovima posade, iz mora između Libije i talijanske Lampeduse, izvukli čak stotinu četrdeset i dvoje brodolomaca, među kojima i četrnaestero djece i trudnicu u devetom mjesecu trudnoće.
Trošni brodić
Time su već uvršteni među ovogodišnje kandidate za Plavu vrpcu Vjesnika, najprestižnije nagrade u pomorstvu za pothvate u spašavanju na moru, što nam je potvrdio i tajnik Plave vrpce Damir Herceg. Do nesreće je došlo nakon što se trošni brodić prekrcan nesretnicima koji su put Europe krenuli u potrazi za boljim životom, bježeći od gladi, rata i drugih nevolja u zemljama iz kojih dolaze, prevrnuo nakon što je u njega počelo prodirati more. U kaosu koji je uslijedio, hrabri pomorci s Kehoe Tidea, riskirajući da i sami završe u moru, uspjeli su ih većinu spasiti, iako je uglavnom bila riječ o ljudima koji slabo ili nikako plivaju, krcajući u čamce za spašavanje i po nekoliko puta veći broj osoba od maksimalno dopuštenog.
Zapovjednik Željko Vuković i drugi časnik Bojan Tasić obojica su svoje prve korake prema današnjem zanimanju napravila u Pomorskoj školi u Bakru. Ravnatelj škole Gordan Papeš imao je razloga biti itekako ponosan na svoje bivše učenike. – Neće svatko krenuti u takvu akciju spašavanja, za što ima bezbroj primjera u povijesti pomorstva. To nosi velike rizike, kao i posljedice po spašavatelje, a ni kompanije nisu oduševljene kad se tako nešto dogodi, jer brod mora skrenuti s rute, ili prekinuti uobičajene poslove. Dečki su pokazali da su pravi ljudi, pomorci i profesionalci, čemu je, vjerujem pridonijela i naša tradicija obrazovanja za taj posao, koje su i sami prošli. Što drugo reći nego da su nam svima na ponos, kazao je Papeš. I dekan Pomorskog fakulteta Serđo Kos ocjenjuje kako je riječ o izvanrednom pothvatu. – Zapovjednik i posada pokazali su vrhunsko znanje i vještinu, što pokazuju i rezultati akcije, odnosno broj spašenih, a iznad svega ljudskost i visoku razinu morala. Svojim činom daleko su nadmašili očekivanu razinu solidarnosti na moru, izloživši se pogibelji kako bi spasili druge, rekao je Kos.
Unatoč iscrpljenosti tijela i duha nakon akcije spašavanja, kako to u pomorstvu već biva, puno vremena za odmor i oporavak od šokantnih prizora mrtvih tijela u moru nije bilo, jer – ploviti se mora. Potvrdio je to i zapovjednik Vuković s kojim smo razgovarali nekoliko dana nakon podviga. – Dečki su još uvijek malo potreseni, jer većina nikad prije nije ni vidjela mrtvo tijelo u moru, ali rad je najbolja terapija. Nakon same akcije spašavanja kompanija se zbilja iskazala, dali su nam svima dvadeset i četiri sata slobodno, što smo iskoristili za izlazak, da dođemo k sebi. Događaj je jako teško pao najmlađim članovima posade, pa smo s njima posebno razgovarali, nastojeći ih ohrabriti da zaborave ružne scene. Kadeta smo drugi časnik Bojan Tasić i ja izveli van i s njim dugo pričali. Vjerujem da će to brzo ostaviti iza sebe, kaže kapetan Vuković, dokazujući da je pravi zapovjednik na brodu ne samo vođa, nego, kako se to kaže, »i otac i majka«.
Rijeka osvojila kup
Nakon izlaska, posada se vratila svojim uobičajenim dnevnim zadaćama, a kada smo kapetanu rekli da se, zajedno s njima, već našao među kandidatima za ovogodišnju Plavu vrpcu Vjesnika, skromno je uzvratio kako o počastima nema vremena razmišljati. – Najvažnije je da su ti ljudi spašeni, kazao je zapovjednik, brzo se ispravivši.
– Najvažnije je da su ti ljudi spašeni i da je Rijeka osvojila kup! Zaista, ne razmišljamo ni o kakvim nagradama niti počastima, radimo svoj posao, ali naravno, lijepo je čuti da smo među kandidatima, jer je riječ o zaista velikom priznanju. Inače, i svi dečki s platforme Zagreb1, čiji smo opskrbni brod čestitali su nam na izvedenoj akciji, što nam je također puno značilo nakon svega, kaže Vuković. Koliko priznanja godila, kapetan se nada kako neće uskoro biti u sličnoj situaciji, iako se nalazi na ruti kojom emigranti plove iz Libije prema Italiji.
Prije svega mjesec dana dubrovački je kapetan Gojko Milanković, zajedno s posadom broda »Glory star« spasio čak 222 emigranta, također na moru između Libije i Italije. Nesretnici su bili natiskani u dva velika gumenjaka, Milanković i njegova posada izvukla ih je na palubu svog broda, te ih potom odvezla do Sicilije, iako je tijekom akcije stigao brod libijske ophodnje, s kojeg je naređeno da ih vrati u Libiju. Milanković je na zapovjed odgovorio potvrdno, ali je naredio svojoj posadi da punom parom krene prema Italiji. – U prvom gumenjaku bilo je 105 ljudi, uzbuđenih i prestrašenih, tako da smo najveću muku mučili kako ih umiriti i spriječiti da padnu u more. Jedan bi se krenuo penjati uza skale, drugi bi ga vukao natrag. Tek kad sam stigao kući, tjedan dana nakon događaja, preplavile su me emocije, kazao nam je Milanković koji je također zajedno s posadom nominiran za Plavu vrpcu Vjasnika.
– Točno smo im na putu i bojim se da bi se opet moglo dogoditi nešto loše. Od završetka akcije spašavanja, kad smo brodolomce predali posadi talijanskog ratnog broda, surađujemo s talijanskim vlastima. Krijumčarenje emigranata na ovakav način, odnijelo je u proteklih nekoliko godina stotine i stotine života, i tome treba stati na kraj. Ne emigrantima, jer ti jadni ljudi samo pokušavaju pobjeći od bijede i nesreće, nego organizatorima koji ih na stotine trpaju u dotrajale, premale brodice. Netko dobro zarađuje šaljući ljude u smrt. Nadam se da ćemo bar malo pripomoći da takvi završe tamo gdje im je mjesto, kaže kapetan Vuković. Kući, na Kastav, vraća se idućeg mjeseca, a onda će, kaže uslijediti pravi odmor i opuštanje od svega.
Jedinstven podvig
Početkom prosinca, bude li kod kuće, lako bi se mogao naći na svečanosti dodjele Plave vrpce, budući da je riječ o najvećoj ovogodišnjoj akciji spašavanja, barem za sad. Tajnik Plave vrpce Damir Herceg, koji na razne načine sudjeluje u dodjeli ovog priznanja već desetljećima, kaže kako se radi o jednoj od najzahtjevnijih akcija uopće u povijesti Plave vrpce.
– Po samoj masovnosti, odnosno broju spašenih, kao i po načinu na koji su spašeni, ovaj je podvig naših pomoraca uistinu jedinstven. Događa se da neki brod spasi veći broj brodolomaca, ali obično ih izvuku sa splavi ili čamaca za spašavanje, ili s plovila kojemu prijeti potonuće, a u ovom slučaju brodolomci su spašeni nakon što su već završili u moru. Pritom ih je spašeno preko dvije stotine, od dvjesto četrdeset, što je pravo čudo, kaže Herceg. Dodatnu »težinu« podvigu posade Kehoe Tidea, ističe, daje to što su i sami riskirali da završe u moru s brodolomcima.
– Čamcima za spašavanje izvlačili su ih jednog po jednog, izvrgavajući i sebe opasnosti da se nađu među utopljenicima. Teško je i zamisliti kakva je to situacija, treba imati hrabrosti, znanja i sposobnosti spustiti se među tako uspaničene, izbezumljene ljude i spašavati ih. Kapetan i svi članovi posade zaslužuju da pred njima svi skinemo kapu i naklonimo im se do poda, kazao je Herceg.
