Ulazimo u završni tjedan kampanje za izbore za Europski parlament, a u Hrvatskoj se iz nje ne može razaznati o kojim se izborima radi. Kao što ni hrvatski građani u ovih šest godina nisu još uspjeli pohvatati konce što se strukture i važnosti Europske unije tiče, tako ni većina naših stranaka ne uzima u obzir europski okvir.

Hrvatski BDP ne bi ni ovoliko rastao posljednjih godina, a raste prosječno manje od prosjeka EU-a i osjetno manje nego u ostalim tranzicijskim zemljama, da Hrvatska nije u Uniji i da ne dobiva od Unije osjetno više nego što joj uplaćuje. Iako, taj je financijski poticaj iz Bruxellesa puno manji nego onaj kojeg je dobilo 10 zemalja koje su u EU ušle 2004. godine. Ali nitko nije kriv Hrvatskoj što nije ušla unutra u to povoljnije vrijeme.

Ljudske slobode i prava

U predizbornoj kampanji HDZ-a čujemo da je Hrvatska dosad povukla 14 milijardi kuna više iz europskog proračuna nego što je u njega uplatila, a Dubravka Šuica, druga na HDZ-ovoj listi, kaže da je Hrvatskoj od 2021. do 2027. namijenjena financijska omotnica vrijedna 10 milijardi eura.

Mi u Hrvatskoj dobrobit od članstva u Uniji uglavnom doživljavamo kroz ove novčane pluseve, ali bitne su naravno vrijednosti na kojima EU počiva. Bitna je sigurnost te liberalne vrijednosti slobode kretanja ljudi, roba i kapitala i cjelokupni set ljudskih sloboda i prava.

U kampanji o europskim pitanjima, djelomično govore jedino glavne stranke HDZ i SDP. Predstavnici drugih lista ponašaju se kao je riječ o zagrijavanju pred prave, one parlamentarne izbore.

Na izbor građanima su čak 33 liste u vrlo širokom spektru od krajnje desnice do krajnje ljevice i nije istina kad netko kaže da nema za koga glasati. S obzirom na prirodu ovakvih izbora, samo je jedna šira koalicija od sedam stranaka, ona Amsterdamska. Svatko može pronaći neku svoju opciju. No, nezadovoljnici će reći da one opcije za koje bi oni glasali nemaju izgleda prijeći izborni prag i dobiti zastupnika, pa onda samo pomažu u održavanju statusa quo.

Ankete ispitivanja javnog mnijenja ne pokazuju bilo kakve bitne pomake u poretku lista koje idu na europske izbore u odnosu na ranije, što znači da barem zasad nisu vidljivi utjecaji predizborne kampanje. Još nema te ankete koja bi eventualno mogla pokazati je li sindikalni uspjeh u prikupljanju potpisa za referendum »67 je previše« ikako utjecao na rejting HDZ-a jer se ta sindikalna akcija kojoj se priključila skoro cijela opozicija, od proustaša do krajnje ljevice, doživljava i kao referendum protiv Plenkovićeve vlade.

Od mogućih štetnih događaja za glavnu vladajuću stranku tu je i stečaj Uljanika, ali toga se Plenković ne treba bojati jer se već ranije pokazalo da većina ljudi ne misli da i dalje treba ubrizgavati javni novac u brodogradnju, ako je ekonomski neisplativa.

No, sve dosadašnje ankete govore o barem pet eurozastupničkih mjesta koja bi pripala HDZ-u, pa tri zastupnička mjesta SDP-u te po jedno mjesto Živom zidu, Amsterdamskoj koaliciji i Mostu. S tim da pogotovo Most u to svoje mjesto ne može biti sasvim siguran. Praktički i nema nekog ispitivanja javnog mnijenja koje bi sugeriralo neki drugačiji poredak i raspodjelu mandata. Žešću kampanju treba ipak očekivati posljednjeg tjedna pa možda on donese neke promjene.

HDZ je tvrd orah

Navodno je Andrej Plenković nervozan jer je jasno da u stranci nisu oduševljeni listom koju zovu i »Plenkovićevom listom« jer ju je on sam slagao, što u HDZ-u dosad ipak nije bio običaj. Naravno, to je HDZ, pa nitko to nije javno rekao ali nismo čuli ni javne pohvalne riječi od onih iz sadašnjeg drugog ili trećeg ešalona HDZ-a.

Sjetimo se prošlih izbora prije pet godina. Tada je Tomislav Karamarko složio široku koalicijsku listu i prema dobivenim preferencijskim glasovima su s HDZ-ove koalicijske liste u Bruxelles otišli i takvi ‘suverenisti’ kao Ruža Tomašić i Marijana Petir. Na toj je listi je bio čak i Ivan Tepeš, onaj kasniji potpredsjednik Hrvatskog sabora koji je s Velimirom Bujancem vodio veliki prosvjedni marš na zgradu Vijeća za elektroničke medije, s bolesnom idejom da tamo smijene »četnike«. Sada je nezamislivo da baš takvi likovi budu na HDZ-ovoj listi, iako se, znamo, s Marijanom Petir pregovaralo. Ali tako da može biti na listi samo ako uđe u HDZ, a u tom bi slučaju ona odmah prestala biti ono što je bila.

Plenković, dakle, pokušava mijenjati stranku ali je pitanje koliko će u tome uspjeti jer je HDZ nepopravljivo tvrd orah. Sada on demantira da je nervozan. Ponavlja kako će HDZ biti pobjednik ovih izbora, bit će sigurno, no kad bi rezultat bio samo četiri mandata HDZ-a, njegov bi šef to teško podnio. Važan je naravno i postotak biračke potpore jer će prva i druga lista biti nadpredstavljene u broju zastupnika zato što će brojne liste propasti ispod praga, a od toga će prvi i drugi jako profitirati.

SDP je promovirao spot »Ravnopravna Hrvatska« s glavnim predizbornim motom da Hrvatska bude ravnopravna članica EU-a, da u toj velikoj zajednici ne budu privilegirane ekonomski najsnažnije i najveće države. U SDP-u promoviraju minimalnu europsku plaću i mirovinu. Za zajednički europski minimalac zalaže se i Start. To je sjajna socijalna i socijalistička ideja, ali od toga smo daleko sve dok se ne vidi tko to i kako može platiti. Jer, kapitalizam, kao što znamo, nije poražen i ne zna se kad će biti, žilav je baš jako.

Na jedan mandat s desnice jurišaju Marijana Petir s nezavisnom listom, Hrvatski suverenisti Ruže Tomašić, Neovisni za Hrvatsku Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića te lista Mislava Kolakušića koja naizgled nije ideološki određena, ali je po mnogo čemu desno. Za vašu orijentaciju, Željka Markić koja se posljednjih godina nametnula kao društvena nositeljica nečeg što bi smo mogli nazvati i kaptolskim fundamentalizmom ovako je poredala svoje favorite: 1. Petir, 2. Neovisni za Hrvatsku, 3. Most.

Natjecanje u prejakim riječima

Tko će dobiti više glasova na ekstremnoj desnici – suverenisti ili NZH? Natjecanje je prejakim riječima. »Papa ponovno sudi Stepincu« (Ruža Tomašić) ili »8. svibnja dan je koji simbolizira pljačku, pokolje i početak višegodišnje okupacije Hrvatske«. (Bruna Esih)? Baš je teško odlučiti.

S lijeva šanse za mandat ima nova stranka Start Dalije Orešković. Ona i njezini kandidati nisu opterećeni uspjehom već na ovim izborima, jer su svjesni da je ovo početak i da su za njih euroizbori priprema prije svega za parlamentarne izbore.

»Izbori za Europski parlament dio su borbe kojom želimo na hrvatsku političku scenu dovesti nova lica i nove ideje. Pridružite nam se u borbi protiv korupcije i podržite nove ljude bez prošlosti ispunjene aferama«, piše Dalija Orešković na društvenim mrežama. Ime stranke govori koji je program – u Hrvatskoj treba praktički krenuti od nekog pozitivnog početka jer je na djelu opća korumpiranost, potpuno oslabljene institucije i neravnopravnost.

Od Starta bliže centru je Pametno a lijevije od Starta pozicionirana je koalicija stranaka Možemo s neznatnim šansama. Najviše lijevo Radnička fronta s nositeljicom liste Karolinom Peović Vuković koja je već prva kandidirana za predsjednicu Republike.

Po originalnosti ističe se kampanja Samostalne demokratske srpske stranke. »Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj?« i ostale poruke, djelomično su ispisane na ćirilici i postavljene na 75 billboarda širom Hrvatske.

Nema zapravo istinitijih, vjerodostojnijih odgovora na to pitanje koje su ljudi iz srpske stranke postavili od onih odgovora koje su im na tim plakatima ispisali vandali. Dakle, »Srbe na vrbe« su još ništa prema ostalim rasističkim gadarijama koje su im flomasterima ispisane. To je nažalost odgovor na pitanje koje su oni u predizbornoj kampanji postavili. Baš tako je biti Srbin u Hrvatskoj. A policiju za to nije briga – pa nije išaran spomenik Franji Tuđmanu pa da policija diže sve na noge i uhićuje i pogrešnu osobu, ako treba, nije važno.

Ćiro u spotu

To da će »trener svih trenera« Ćiro Blažević biti u predizbornom spotu SDSS-a je dosad najveća caka predizborne kampanje. »Baš sam ja dobro pogođen da dam primjer da se ne smijemo mrziti, nego da se trebamo tolerirati«, govori legendarni Ćiro.

Živi zid je potpuno fokusirao svoju kampanju na prikupljanje potpisa za referendum »Uzmimo novac strankama«. Protivnici EU-a i ponajveći hrvatski populisti, dosjetili su se kako postići vidljivost, a jesu li uspjeli prikupiti potpise znat ćemo tek kad izbori budu gotovi, što im je, zbog mogućeg neuspjeha, dobar tajming.

Za to vrijeme Milan Bandić ide na sigurno, onako kako on stalno radi a nitko mu ništa ne može. On našim, javnim novcem plaća billboarde po Zagrebu koji bi trebali pokazati kako je Zagreb strašno uspješan u svakom pogledu (na njima ima i posve neistinitih tvrdnji) a naravno sve s ciljem uspjeha svoje stranačke liste.

U srijedu smo iz Bruxellesa mogli gledati sučeljavanje tzv. spitzenkandidata, glavnih kandidata europskih stranaka koje su te najjače političke grupacije EP-a istaknule kao moguće predsjednike Europske komisije. To je bila debata o glavnim temama kojima se se EK i Europski parlament bave i kojima će se baviti. Migracije, europska vanjska politika i odnosi sa SAD-om, Rusijom i Kinom, klimatske promjene, nezaposlenost mladih, kako oporezivati tehnološke divove poput Amazona, Applea i drugih. Hrvatski kandidati za Bruxelles o tim temama gotovo da ne razgovaraju.

Europske izbore će dobiti pučani, socijalisti će biti drugi, ali će se dogoditi da će morati poslije izbora sebi privući u koaliciju i liberalnu političku grupaciju ALDE, kako bi mogli zajedno vladati EU-om. A bez obzira što je Manfred Weber spitzenkandidat Europske pučke stranke nije uopće sigurno da će on postati predsjednik Europske komisije, o tome će poslije izbora uslijediti teški pregovori.