Objavom informacije da će, kad Sabor i formalno potvrdi aktiviranje zastupničkog mandata bivše sisačke županice Marine Lovrić Merzel Vlada Zorana Milanovića postati manjinska, budući da stranke koje čine Vladu u Saboru više neće imati kvalificiranu većinu, definitivno se potvrdila politička ranjivost premijera Zorana Milanovića. Već mjesecima on i njegov kabinet nemaju potporu javnosti, barem prema istraživanjima javnog mnijenja, te najmanje dvije trećine, a po nekim anketama i 85 posto birača više ne podupire smjer kojim brodi ova Vlada, a sada se na sve nadovezala i matematika – bez manjinaca Milanović više nema potporu. Kao bumerang vraća mu se isključivanje Slavka Linića, a i Marine Lovrić Merzel, ma koliko ovo drugo politički logično bilo.

   Stranke koje sudjeluju u Vladi – SDP, HNS, IDS i HSU, u početku mandata zajedno su imale 81 zastupnika, no SDP je kasnije napustila Mirela Holy, iz stranke su isključeni Slavko Linić i Marina Lovrić Merzel, Damir Kajin napustio je IDS, a Natalija Martinčević i Petar Baranović HNS. Broj zastupnika Kukuriku koalicije tako je pao na 75, što je jedan manje od natpolovične većine svih zastupnika, i time je Milanovićeva Vlada postala manjinska. Vladajuća koalicija ima sada većinu od 83 glasa, ali stabilnost Vlade sada ovisi isključivo o manjinskim zastupnicima.

   Sve to ne znači da Hrvatsku nužno čekaju prijevremeni izbori jer su realno vrlo male šanse da SDP izgubi potporu manjinaca, pa je za očekivati da izbori budu redovni, krajem 2015. godine. No, kolike su šanse da SDP uopće pokuša dobiti i novu izbornu pobjedu? Podsjećanja radi, kad je Vlada Ivice Račana dovršavala mandat bilo je jasno da potporu javnosti uglavnom više nema zbog bolnih reformi koje su se i tada provodile, i izborni ciljevi nisu ni bili osobito ambiciozni. Račan je dosta rano bio bacio koplje u trnje. Milanovićeva ekipa, pak, uvjerena je da se i iduće godine izbori još mogu dobiti. Kako?

   U prvom redu, nastavkom provođenja reformi. Iz neba pa u rebra odjeknula je vijest, koja začudo nije bila medijski »provaljena« unaprijed, da će ministar pravosuđa Orsat Miljenić ukinuti 97 sudova i time uštedjeti dvije milijarde kuna. Uz to, na mala vrata najavljuju se i reforme u sustavu lokalne samouprave – ključne ovlasti za sektore školstva i zdravstva, koje su sada pod kapom županija, premjestit će se u gradove. Time se stvara teren za obećanje o ukidanju županija i regionalizaciju Hrvatske, što bi sigurno također bilo ušteda za sustav. U uredu ministra Arsena Bauka već se pišu takva nova rješenja, a sve je u skladu i s onim što predsjednik Ivo Josipović najavljuje kao program za svoju novu pobjedu. Josipović također predlaže regionalizaciju, formiranje 5 do 8 regija, a to nije ništa drugo nego također potvrda da postoji ideja da se u mandatu buduće vlade, koji će trajati od 2105. do 2019. godine, zapravo županije – dokinu, vjerojatno u terminu novih lokalnih izbora 2017. godine ako bude energije za tako veliku odluku.

  

Populistički potez

Paralelno s nizom sličnih reformi kojima se planira pojeftiniti državni sustav i javna uprava, ova Vlada do kraja mandata će povlačiti i nove socijalne poteze – nije prijedlog ministrice Milanke Opačić o oprostu dugova najsiromašnijima prvi takav (populistički) potez. Navodno, bit će ih još, jednako upečatljivih, i SDP će zaigrati na kartu socijaldemokratski osviještene vlade, što je u prve dvije i pol godine mandata bilo praktički nevidljivo.

   Uz to, realno govoreći, neke reforme već su i provedene – Vlada je podigla neke civilizacijske standarde, donijela je primjerice Zakon o životnom partnerstvu, Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji i regulirala popise birača. Uvest će se i građanski odgoj, a iako sada već i članovi Vlade sami priznaju da se u gospodarstvu i investicijama nije učinilo dovoljno i da je Plan 21 objektivno mrtav, potpredsjednik SDP-a i ministar poduzetništva Gordan Maras ovih dana je u intervjuu jednom tjedniku ostao pri ocjeni da je u pitanju generalno dobar plan uz dodatak prema kojem su neki dijelovi Plana 21 ispunjeni u potpunosti, drugi djelomično, a samo dio obećanja uopće nije realiziran.

   Osim novih reformi koje bi trebale biti glavni adut u narednih godinu dana i koje građani pozdravljaju, u vladajućem SDP-u računaju na još dva ključna faktora moguće nove pobjede: prvo, pobjedu Ive Josipovića na predsjedničkim izborima i, drugo, suradnju sa OraH-om Mirele Holy koja bi mogla 2015. godine postati glavni koalicijski partner SDP-a – makar i postizborno.

Vječiti optimist

A ako ne SDP, onda OraH – na kojega SDP najozbiljnije računa nakon pada HNS-a kao strateškog partnera na 2-3 posto. Bila Mirela Holy kritična prema Milanoviću i tvrdila da neće surađivati sa SDP-om dok ga on vodi (a i od tih izjava je već reterirala); ili bila voljna i predizborno koalirati sa SDP-om, svakako je i vrapcima na grani potpuno jasno da su OraH i SDP osuđeni jedni na druge, i da bi OraH na narednim izborima mogao biti ono što je u ovom mandatu HNS, s tom razlikom da vladajući misle da bi OraH i mnogo lakše kontrolirali i disciplinirali nego je to danas slučaj s HNS-om i Vesnom Pusić koja ipak ima ogromnu stranačku infrastrukturu pa treba zadovoljavati više kadrovskih zahtjeva. Plan SDP-ovaca je jasan:

   – Realno, SDP će ostati na barem 50 mandata u Saboru samostalno. Sad imamo 56 mandata, odnosno toliko smo ih imali 2011. godine na izborima, a realno je da padnemo za određeni broj mjesta u Saboru. Ali ne pretjerano. No, uz OraH koji može osvojiti možda i 20 mandata u 10 izbornih jedinica, te uz manjince kojih je uvijek 7 ili 8, to je već većina. I izbori su naši – kaže nadobudno jedan od vodećih ljudi SDP-a, uvjeren da SDP neće izgubiti baš toliko glasova (a time i mandata) kao što se sada misli, a još uvjereniji da Holy nema s kim drugim ni surađivati osim sa SDP-om. »Pa Mirela može dobiti krasno mjesto potpredsjednice vlade, i to je win-win za sve nas«, govori vječiti optimist u SDP-u.

   Dapače, SDP-ovci kuju i dodatne planove: ideja da vlast prihvati inicijative o promjeni izbornog sustava na način da se spusti izborni prag na tri posto, nije više toliko odiozna SDP-ovcima. Izračunali su, naime, da bi time prema sadašnjem rasporedu izbornih jedinica i anketama, u Sabor ušao niz manjih stranaka, poput PGS-a primjerice ili Nikice Gabrića, a redom se radi o strankama koje bi bile sklone surađivati sa SDP-om, dok bi novi sustav manje koristi donio HDZ-u i njegovim potencijalnim partnerima. Snižavanje praga, dakle, dovelo bi do jačanja koalicijskog potencijala SDP-a za postizborne saveze, i to je glavni razlog zašto su GONG-ovi prijedlozi načelno prihvatljivi za vladajuće.

   Sve to zajedno čini »plan 22«, odnosno kvaku 22 za pobjedu 2015. godine, a da je šef stranke Milanović spreman ispraviti i grešku koja mu je gotovo već odrubila glavu u lipnju ove godine – da zanemari stranku na korist izvršne vlasti, pokazuje činjenica da je čak godinu i tri mjeseca prije parlamentarnih izbora već imenovao izborne koordinatore i da ti ljudi doista imaju više od godinu dana da osmisle nove politike, nove ljude i nove taktike za izbornu pobjedu 2015. godine. Odnosno, a 15 mjeseci rade na promociji i percepciji stranke među građanima – što je danas u politici i najvažnije, zar ne?!