Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 1
Sutra: 14° 14° 1
26. travnja 2019.
Sve neplaćeno

Radnici u (ne)milosti poslodavca: Nema kolektivnog ugovora koji bi regulirao prekovremeni ili rad vikendom

Foto S. Drechsler
Foto S. Drechsler
Autor:
Objavljeno: 12. ožujak 2017. u 22:46 2017-03-12T22:46:40+01:00

Poslodavac trgovkinji rad nedjeljom može platiti i jednu lipu više, čime je zadovoljio zakon

Prosječna plaća prodavača, bolje rečeno prodavačice, jer žene u trgovini čine veliku većinu, iznosi 2.950 kuna neto – podatak je Zlatice Štulić, predsjednice Sindikata trgovine. Za tu plaću trgovkinja, kaže nam sindikalistica, radi i nedjeljom, dok i radnim danom poslodavcu poklanja pola sata ujutro prije otvaranja trgovine, kad mora doći na posao, i još barem pola sata nakon radnog vremena, kad, opet neplaćeno, ostaje kako bi očistila trgovinu, posložila robu i slično.

Sve neplaćeno, jer kolektivnog ugovora, koji bi konkretizirao plaćanje prekovremenih u trgovini, nema već četiri godine, otkad su ga poslodavci ukinuli, a Zakon o radu poslodavcu pak prepustio da prekovremeno plaća koliko želi. To može biti i samo jednu lipu. U zakonu stoji, naime, samo kako rad subotom, nedjeljom i praznicima te noćni rad platiti mora »povećano«. Koliko to povećanje mora biti, zakon ne definira, odluku prepuštajući pravilniku ili ugovoru o radu, kolektivnom ugovoru kojeg u trgovini nema od 2013. Time su svi oni koji neplaćeno rade vikendom ili prekovremeno općenito, prepušteni dobroj volji, odnosno (ne)milosti poslodavca.

2284903

»To znači da poslodavac trgovkinji rad nedjeljom može platiti i jednu lipu više, čime je zadovoljio zakon. Ali da joj ga plati i 35 posto više, to znači da zarada iznosi pet i pol kuna više po satu nego u redovnom radnom vremenu. Tolika je, dakle, u najboljem slučaju, cijena rada nedjeljom i praznicima, cijena žrtvovanja obiteljskog života«, navodi Štulić.

Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir prije nekoliko je dana, navodeći podatke Eurostata, upozorila da se Hrvatska po radu nedjeljom nalazi na samom vrhu ljestvice europskih zemalja. U brojkama, čak 36,7 posto hrvatskih radnika radi nedjeljom, dok je europski prosjek oko 25 posto. Pritom, 8,3 posto radnika nedjeljom radi redovito, a 28,3 posto povremeno.

Hrvatska na vrhu ljestvice

Uzme li se u obzir da u trgovini radi oko 200 tisuća, odnosno gotovo 14 posto svih zaposlenika u Hrvatskoj, to znači da, osim svih trgovaca, nedjeljom radi još 23 posto drugih zaposlenika – liječnika i medicinskog osoblja, zaposlenih u prometu i na raznim dežurstvima, koji nedjeljom plaćeno rade i u drugim europskim državama. Ili je statistika, znači, pogriješila s prevelikim brojem onih koji kod nas rade nedjeljom, ili to zaista znači da nedjeljom doista radi velika većina prodavača u trgovinama pa i Hrvatska izbija na sam vrh ljestvice. Čak 74 posto radnika u EU nikad ne radi nedjeljom, dok u Hrvatskoj barem jedan dan u vikendu radi preko 60 posto zaposlenika. Slično je u, primjerice, Rumunjskoj i Grčkoj. U Austriji i Luksemburgu najmanje se radi vikendom, manje od 45 posto zaposlenih, a svejedno im je BDP puno bolji od hrvatskog. U Austriji je trgovcima dozvoljeno raditi najviše 72 sata tjedno, u Hrvatskoj 168 sati, između ostalog i uz izliku da smo turistička zemlja. Iako nema more, Austrija od turizma – i s trgovinama subotom zatvorenim od 18 sati, a nedjeljom potpuno – ostvaruje puno veći prihod od turizma, preko 22 milijarde eura godišnje, za razliku od Hrvatske, čiji je turistički prihod triput manji.

Premalo inspektora

Na pitanje gdje je i što radi inspekcija, Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine odgovara kako je općenito broj inspektora premali u odnosu na broj prodajnih mjesta.
»Ako inspekcija, osim toga, radnika zatekne na poslu u, primjerice, 16 sati, a u papirima stoji da je trebao raditi do dva, on će iz straha zbog egzistencije reći da je samo 'svratio' nešto obaviti, ne i da neprekidno radi od jutra. Ako prekršaj i dođe do suda, na kojem radnik treba potvrditi da je radio neplaćeno prekovremeno, poslodavac će ga dotad uvjeriti da se 'zabunio' pa sve pada u vodu«, napominje Štulić. U Austriji se, s druge strane, inspektori u kontroli obavezno pri nadzoru javljaju radničkom vijeću ili sindikatu, koji će radnika zaštititi u njegovom iskazu.

Austrijski prodavači smiju raditi samo dvije subote u mjesecu, pri čemu im se rad subotom nakon 13 sati plaća 50 posto više. Općenito, bruto plaća austrijskog trgovca, podaci su tamošnjeg sindikata trgovine, iznosi 11,5 tisuća kuna, u hrvatskoj četiri tisuće. Kako prihodi vlasnika trgovina ovise o cijenama na policama, itekako je važno napomenuti da su cijene u austrijskim i hrvatskim trgovinama podjednake, ali plaće trgovaca ovdje zato triput manje.

2173781

»Otkad je kod nas ukinut kolektivni ugovor u trgovini 2013. godine, radi se sve više i duže, intenzivnije, ljudi su premoreni«, napominje Štulić.
Čak 90 posto hrvatskih građana smatra da treba uvesti neradnu nedjelju u trgovinama – pokazalo je istraživanje koje je na poticaj Marijane Petir provela agencije MediaNet. Provedeno na uzorku od 1.005 ispitanika, međutim, istraživanje je pokazalo i to da nedjeljom 53 posto građana ipak kupuje, a 47 posto ne.

»Quality time« u šoping centrima

Među onima koji kupuju je 39 posto onih koji to čine, kažu, povremeno, a ostalih 14 posto redovito, svake nedjelje. Najčešće, kažu, kupuju svježi kruh. Drugim riječima, horde hrvatskih građana nedjeljom prijepodne hrle u otvorene trgovačke centre, pogotovo kišnim danima, po kruh, možda i mlijeko, gdje provode »quality time« sa svojim obiteljima.

»Nažalost, to je samo pitanje komocije. Ljudi kažu da jesu za to da se trgovine nedjeljom zatvore, ali kad već rade, zašto u njih nedjeljom ne otići«, komentar je predsjednice sindikata trgovaca. Činjenica je, međutim, i to da se nedjeljom baš i ne ide samo po svježi kruh, jer su u trgovačkim centrima trgovine odjećom i obućom svake nedjelje prepune ljudi, a ni trgovcima samima ne bi se isplatilo nedjeljom otvarati kad prometa ne bi bilo. Doduše, s radnicima koje plaćaju tri tisuće kuna, i s dodatkom od jedne lipe za nedjelju, računica trgovca ima smisla.

1999214

U Hrvatskoj su se demokratskoj povijesti dogodila samo dva kratka bljeska zatvaranja trgovina nedjeljom, kojima su prethodile, i nakon kojih su slijedile velike oluje. Na inicijativu Crkve, prvo je Vlada Ivice Račana zatvorila trgovine nedjeljom 2003. godine, no uz brojne iznimke koje su mogle i dalje raditi, zakon je pao na Ustavnom sudu. Ponovno je, četiri godine kasnije, 2008., Vlada Ive Sanadera donijela isti zakon o zabrani rada trgovina nedjeljom, pa je i on godinu dana kasnije zbog neravnopravnog položaja poduzetnika na tržištu, opet pao. Razumljivo, za nastavak rada nedjeljom lobirali su trgovci, koji su upozoravali da će u slučaju zabrane rada bez posla otati oko 45.000 zaposlenih u trgovini. Kako takve strahove komentira Marijana Petir, zaposlenost se u nespecijaliziranim maloprodajnom trgovinama zapravo smanjila u zemljama članicama EU koje ne brane rad nedjeljom, dok je trend suprotan u zemljama koje zabranjuju rad nedjeljom, pri čemu je u nekima zaposlenost, kaže, porasla i do 21 posto.

U Njemačkoj je rad nedjeljom trgovinama zabranjen od davne 1956. godine, osim kad su u pitanju supermarketi na glavnim željezničkim kolodvorima. Unatrag nekoliko godina je pak lokalnim vlastima dopušteno da same odrede koliko će nedjelja godišnje trgovci na njihovim područjima raditi, pa u primjerice Berlinu otad trgovine rade osam nedjelja u godini. U Češkoj trgovine nedjeljom rade, na praznike im je to zabranjeno, ali samo ako su veće od 200 četvornih metara, što znači da ne vrijede ista pravila za sve, a opet zakon tamo nije pao na ustavnom sudu. U zemljama u kojima se nedjeljom radi taj se rad, međutim, onda i dobro plaća, što je uređeno zakonom. U Belgiji, primejrice, sto posto više u odnosu na druge dane, na Malti jednkao tako. Francuska svojim radnicima svaki prekovremeni sat plaća 25 posto više, a napravi li se više od osam prekovremenih sati u tjednu, svaki se dodatni radniku plaća 50 posto više.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka