Ima samo jednu želju - prohodati

RODITELJI PRESRETNI Dio novca prikupljenog za liječenje Mile Rončević uplaćen oboljeloj djevojčici Nori Kuserbaj

P. N.

Nora s roditeljima koji zahvaljuju zaista svima koji su pomogli / Foto  Goran Stanzl/PIXSELL

Nora s roditeljima koji zahvaljuju zaista svima koji su pomogli / Foto Goran Stanzl/PIXSELL

U Zakladi Nora Šitum ostalo je pet milijuna kuna prikupljenih za liječenje malene Mile Rončević. Od tog novca je Zaklada uplatila 811.600 kuna djevojčici Nori Kuserbaj koja boluje od spastične cerebralne paralize



Naša Norica prije četiri dana napunila je 5,5 godina pa smo joj kupili tortu da proslavimo. Kako je dan odmicao, razloga za slavlje bilo je sve više. Tog popodneva 24. travnja stigao nam je najljepši poklon u obliku e-maila od kojeg smo umalo pali u nesvijest, uzbuđeno nam priča Martina Bionda, piše portal 24sata.


Kći ove Zagrepčanke, Nora Kuserbanj, ima samo jednu želju u životu – prohodati. O njoj smo pisali nedavno kad su njezini roditelji organizirali humanitarnu akciju kako bi prikupili novac kojim bi platili skupe terapije za kćer.


A prije nekoliko dana velikodušnu financijsku pomoć dobili su od Zaklade “Nora Šitum”, na čijem je računu ostalo više od pet milijuna kuna uplaćenih za liječenje Mile Rončević.




Malenoj Nori, koja boluje od spastične cerebralne paralize i ima stopostotnu invalidnost donjih ekstremiteta, zaklada je uplatila 811.600 kuna, što je, kažu nam njezini roditelji, dostatno za njezine terapije idućih godinu dana. 


Otac mislio da sanja


– Kad sam vidio mail, ništa mi nije bilo jasno. Nisam mogao vjerovati. ‘Ajme meni, ajme meni’, samo sam ponavljao sam sebi. 811.600 kuna, ma nemoguće. Nekoliko puta sam čitao, mislio sam da sanjam – kaže tata Denis Kuserbanj, koji danima ne može spavati od zahvalnosti i uzbuđenja.


Nora Kuserbaj s majkom, Foto Goran Stanzl/PIXSELL


Nora Kuserbaj s majkom, Foto Goran Stanzl/PIXSELL



– Nema tih riječi kojima dovoljno možemo zahvaliti svim dobrim ljudima koji su pomagali malenoj Mili, pa tako pomogli i nama – u dahu nam priča tata Denis, preplavljen emocijama. 


– Evo i sad se sav ježim. Mi kroz šest humanitarnih akcija ne bismo uspjeli prikupiti toliki novac. U dvije akcije prikupili smo oko 200.000 kuna, zahvaljujem zaista svima koji su nam pomogli. Ali terapije su izrazito skupe, za tri mjeseca u Poliklinici Glavić i Polovina treba nam oko 150.000 kuna. Taj novac trebala bi osigurati država, ali nije, pa smo primorani moliti pomoć kako bismo pomogli svom djetetu – kaže Denis dodajući da im je ova pomoć došla kao dar s neba.


– Mi nemamo taj basnoslovni novac i baš smo pripremali sve za treću akciju kako bi Nora na jesen opet krenula na terapije. Ovo je stvarno čudo –  ponavljao nam je Denis.


Gledajući svoju veselu kćer, Martina ne može skinuti osmijeh s lica.


– Kad mi je Denis rekao da je zaklada uplatila novac nama… Hej, baš nama od svih, i još kad sam čula cifru, noge su mi se odsjekle. ‘Ma ti se šališ, nemoguće’, rekla sam mu, a već isti dan, za samo nekoliko sati novac je sjeo na humanitarni račun. To je ogroman novac koji će itekako pomoći našoj Nori i ne znam što bih rekla osim ogromno hvala – poručuje Martina dok se malena Nora smije unatoč tome što je gladna i čeka ručak. 


Rođena je tri mjeseca ranije s krvarenjem u mozgu. Na svijet je došla sa samo 1350 grama i 38 centimetara. Danas ova plavokosa djevojčica, koja se stalno smije, ide u vrtić i uživa u druženju s prijateljima.


Nora izvrsno napreduje


Obožava gledati crtiće i ići s mamom u park, a uz pomoć fizikalnih terapija i robotske neurorehabilitacije, izvrsno napreduje ka svome cilju. Naporno svakog dana vježba kako bi mogla samostalno prošetati. 


Tri mjeseca Nora ide na terapije u Polikliniku Glavić gdje vježba svaki dan pet sati. Paralelno s tim, ide i u Polikliniku Polovina ponedjeljkom, srijedom i petkom, a četvrtkom na plivanje. Utorkom je dan za malo odmora.


– Nakon tri mjeseca terapija ide pauza. Pa onda za to vrijeme, tri mjeseca Nora ide u vrtić koji obožava, a u kojem također s njom vježbaju. Sada samostalno sjedi, teta ju više ne mora pridržavati i stavljati strunjače iza nje, gleda predstave, sama jede. Nadomak je tome da propuže i da se samostalno digne na noge. Obzirom kako napreduje, vjerujem da će to biti brzo, kao i njezini prvi koraci – sa sjajem u očima kaže mama Martina dodajući kako prije godinu dana njezina Nora nije mogla samostalno niti sjediti. 


U sjedeći položaj postavljali su je roditelji, a već nakon nekoliko sekundi bi pala u stranu.


– Nora je borac, ne odustaje, kao niti mi. S njom vježbamo od samog rođenja. Tada su nam rekli da se možemo samo nadati najboljem. S tri godine su nam neki rekli da ako već nije, da niti neće prohodati. Ja sam tad rekla toj doktorici da će joj Nora ušetati u ordinaciju pa makar sa sedam godina – prepričava nam Martina.


Ne gube nadu


Nora je za sad prošla dva ciklusa terapija po tri mjeseca, a kako kaže mama, neka djeca s istom dijagnozom prohodaju nakon petog ciklusa. 


– Mi ne gubimo vjeru i nadu. Ona je mentalno super, tu nema oštećenja, slovka, spaja riječi, baš kao i njezini vršnjaci. Oštećena joj je motorika i tu treba našu pomoć – kaže mama opisujući Norin naporan dnevni raspored.