Odriješili kesu

RISKANTAN ILI ISPLATIV POTEZ? Zašto su mirovinski fondovi odlučili uložiti u “Jadran”

Aneli Dragojević Mijatović

Nije uobičajeno da se mirovinski fondovi javljaju kao developeri u turizmu, smatra Ljubo Jurčić, dok Damir Novotny ističe da je dobro što se konačno išlo u privatizaciju »Jadrana«, koja kasni 20 godina, no bilo bi bolje da je došao netko tko zna biznis



 Iako su za kupovinu državnog udjela u turističkoj tvrtki Jadran Crikvenica u početku stigle čak 22 neobvezujuće ponude, odnosno interes potencijalnih investitora činio se iznimno velik, na kraju je stigla samo jedna obvezujuća ponuda, i to ona zajednička, dvaju domaćih »mirovinaca« PBZ-ovog i Erste Plavog mirovinskog fonda. Veliki broj potencijalnih investitora tako je zapravo odustao od kupnje crikveničkog turističkog bisera, unatoč činjenici da je tvrtka profitabilna, likvidna, a sama je Crikvenica kao destinacija uvrštena među top 10 domaćih turističkih destinacija, što znači da i tržište i perspektiva za daljnji razvoj postoje.


Mirovinci su odlučili odriješiti kesu pa će tako državi za udio nešto veći od 70 posto iskeširati gotovo 200 milijuna kuna, a isto toliko obvezni su kroz šest mjeseci uložiti u tvrtku, kroz dokapitalizaciju namijenjenu, sukladno strategijskog planu, ulaganju u hotelske kapacitete, one koji još nisu doživjeli »makeover«. Dva mirovinska fonda morat će tako osigurati oko 400 milijuna kuna za svoju investiciju već u startu. Očito je procjena fond-menadžera da im se to isplati.


Agrokor kao primjer


Mirovinci raspolažu novcem osiguranika, svih građana koji štede, po sili zakona, u drugom mirovinskom stupu. Obavezni su ulagati u sigurne vrijednosne papire, no i to je postalo relativan pojam otkako su državne obveznice RH, u koje moraju uložiti bar 50 posto portfelja, u smeću. Onda slučaj Agrokor, na kojem su se prošle godine, reklo bi se, opekli, pogotovo kroz uloge u Ledo i Jamnicu, iako tvrde da to nije previše utjecalo na njihov ukupan rezultat. Ekonomskog analitičara Ljubu Jurčića pitali smo je li ova uloga fondova, kao developera u turizmu, uobičajena.




– Pa i nije. Mirovinski fondovi trebaju ulagati u prvoklasne vrijednosne papire jer oni nisu profesionalci za bilo koju djelatnost, osim financijskog sektora. Ovo je, moglo bi se reći, jedan poduzetnički pothvat gdje se oni vode logikom da mogu kupiti profesionalni menadžment koji će sve odraditi, no to je iluzija jer je to teško ako se nema vlasnika koji se razumije u biznis. Što se samog ulaganja tiče, mogu pretpostaviti da se nadaju da je turizam djelatnost koja će rasti po automatizmu, a oni se ionako ne žure, mogu čekati i deset, dvadeset godina. Rekao bih da je to ipak prerizičan pothvat za mirovince – kaže Jurčić, koji upravljaju novcem osiguranika. Zanimljivo je, kaže, da tvrtke koje se bave turizmom i profesionalci su u tom sektoru nisu našle interes, a mirovinci, koji se zapravo ne bave turizmom, jesu. Vjerojatno su ovi drugi procijenili da trenutno postoje i isplativija ulaganja u turizmu od ovog jer, veli Jurčić, kad netko radi s vlastitim novcem, onda malo više i gleda.


– Ključ je u tome da kod nas ne postoje uvjeti za drugi mirovinski stup kao takav, i svako ulaganje izvan ulaganja u državne vrijednosne papire je rizično. I za Agrokor se govorilo da je sto posto sigurno, pa vidimo što se dogodilo, a da ne spominjemo druge tvrtke – zaključuje Jurčić.


Potraga za prilikom


Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže da »prvo treba reći da privatizacija u Jadranu kasni 20 godina, i već je odavno trebalo to biti riješeno, pa taj slučaj više govori o vladim politikama nego bilo što drugo«.


– Sada se tvrtka digla, krenula put privatizacije, i to je za pozdraviti, međutim, drugo je pitanje je li trebao doći netko iz hotelskog biznisa ili baš mirovinski fondovi. Nije neobično da fondovi ulažu u tako dugoročne investicije, oni mogu čekati, međutim, oni su portfolio investori, mogu se javiti kao koinvestitori, to im je primjerenija uloga, ali baš kao većinski vlasnici u turizmu koji bi trebali razvijati biznis, to je pomalo neobično i u dugom roku nije dobro. Ako je već fond u pitanju, onda bi takvo ulaganje više odgovaralo tipu privatnog equity fonda, nego mirovinskim fondovima. No, naši mirovinci očito imaju problem da imaju novce a nema projekata, dok s druge strane prinos na državne obveznice pada, te traže prilike. To što nije bilo ponude od strane kompanije koja razvija hotelski menadžment, govori da ulagati u domaći turizam nije previše isplativo, odnosno to je ulaganje na dugi rok, a to je ono što naši mirovinci mogu podnijeti, zaključuje Novotny.