Od koga Centar za socijalnu skrb štiti dječaka u Zadru?

RIJEČKA UDRUGA RUKA: Sramotno oduzimanje šestogodišnjeg djeteta majci

Andrej Petrak

snimio Sergej Drechsler

snimio Sergej Drechsler

"Zar djetetov plač, život u tuzi, crteži koji pokazuju psihičko stanje djeteta koje bi svaki školovani psiholog trebao znati prepoznati, nisu znakovi traume koju to malo biće nepotrebno prolazi i na kraju krajeva, tko će biti odgovoran za sve posljedice po tom pitanju koje slijede?" 



RIJEKA – Riječka Udruga Ruka za pružanje podrške žrtvama pedofilije i njihovih obitelji reagirala je po pitanju, kažu, zaista sramotnog slučaja, oduzimanja šestogodišnjeg djeteta iz sigurnosti obitelji i majčinog zagrljaja u korist osobe koju niti pozna niti mu išta znači, ali je, sukladno zakonu, njegov biološki otac.


– Biologija je vrlo zanimljiva tema i dalo bi se o tome puno govoriti, ali nismo sada na satu biologije, već na satu stvarnosti života žrtve, u ovom slučaju dvije žrtve, majke i djeteta u našoj državi, maćehi, kažu članice udruge Ruka.


Ističu da je nasilje nad ženama u Hrvatskoj učestalo i ne jenjava u našem društvu pa pitaju što ćemo napokon učiniti po tom pitanju?




– Žrtva u Zadru čiji je slučaj trenutno aktualan, ponovno je žrtva no ovoga puta hladnog i bezosjećajnog sustava koji bi je, da živimo u civiliziranom društvu, trebao zaštititi. No, nažalost to kod nas nije slučaj. Žrtva je prije sedam godina silovana, ostala u drugom stanju, nasilnik je želio radi vlastite sigurnosti da žrtva pobaci, što je ista odbila. Žrtva nije prijavila nasilnika. Dušebrižnici našega društva postavljaju pitanje zašto? Danas bi joj bilo lakše. Da li bi zaista, pitaju.


Navode da u našem društvu i dalje postoji problem niskog broja prijavljivanja slučajeva silovanja, što se događa, napominju, zbog izrazito niske kazne za počinitelje, nepovjerenja u nadležne institucije, straha da im nitko neće vjerovati, straha da će ih se optužiti kako su one krive za počinjeno nedjelo, osjećaja krivnje i odgovornosti te prijetnji od strane nasilnika, što je, napominju, jedan od najčešćih slučajeva.


– Zbog toga svega navedenoga seksualno je nasilje uvršteno u najmanje prijavljivane zločine. Prema podacima MUP-a, na jedno prijavljeno silovanje dolazi čak 15 do 20 neprijavljenih slučajeva silovanja, dok kod obiteljskog nasilja na jedno prijavljeno dolazi deset neprijavljenih slučajeva.I što je na nama, kao društvu obveza učiniti? Reći dosta, kažu.


Pitaju zar je normalno dijete od 6,5 godina ovrhom izvlačiti iz sigurnosti doma i obitelji u kojoj mirno i bez jednog jedinog problema boravi i živi od svoga rođenja u ljubavi, slozi i svemu što jednom djetetu treba?


– Zar je normalno da Centar za socijalnu skrb Zadar razdire obiteljsku sigurnost i prava maloljetnog djeteta na osnovu izjave kriminalca za kojega, da postoji iole ljudskosti u cijeloj ovoj priči, nije teško ustanoviti optužbe koje majka upućuje naspram istoga? Gdje su prava ovog maloljetnog djeteta? Zar nitko od tih ljudi nije čuo riječi djeteta: „ja želim moju mamu“? Zar djetetov plač, život u tuzi, crteži koji pokazuju psihičko stanje djeteta koje bi svaki školovani psiholog trebao znati prepoznati, nisu znakovi traume koju to malo biće nepotrebno prolazi i na kraju krajeva, tko će biti odgovoran za sve posljedice po tom pitanju koje slijede? S obzirom na stanje u našoj državi po tom pitanju, bojimo se opet nitko. Još jedan, ustvari dva, upropaštena života, još jedan zaštićeni kriminalac sa trostruko većim pravima od žrtava i još jedno silovanje žene i djeteta od strane Lijepe naše. Bravo. Bravo za institucije, bravo za Centar za socijalnu skrb koji je opet dokazao kako tamo gdje je potrebno djelovati okreće glavu, a tamo gdje je sve jasno zadire svoje otrovne papke. Bravo za pravosuđe, Županijski sud u Zadru, čiji nedostatak empatije držeći dva mjeseca spis u ladici dokazuje kako ga za taj mali život uopće nije briga jer eto, takva je birokracija. Djecu treba zaštititi! Slažemo se. Samo želimo jedan odgovor: od koga Centar za socijalnu skrb štiti ovog dječaka u Zadru, poručuju iz riječke Udruge Ruka.