Ivan Radošević živi i radi u Njemačkoj, s aureolom navodno uspješnog poduzetnika i njemačkim državljanstvom. Miroslav Kutle u rodnoj BiH vodi novi biznis sa zdravom hranom. Navodno bolesni Josip Gucić se sklonio i živi u Beogradu
ZAGREB U još jednom beznadnom pokušaju za domaće pravosuđe DORH je izvijestio da je zbog ratnog profiterstva i kriminala iz famozne hrvatske pretvorbe i privatizacije iz 90-ih podiglo novu optužnicu protiv 65-godišnjeg odbjeglog tajkuna Ivana Radoševića.
Hrvatska ga već više od deset godina »traži« preko Interpola, a on živi i radi u Njemačkoj, s njemačkim državljanstvom i aureolom navodno uspješnog poduzetnika, emigranta i gastarbajtera. U rodnoj Hrvatskoj terete ga za višemilijunski kriminal na štetu Tvornice autobusa Zagreb (TAZ), nekad uspješne tvrtke koja je proizvodila vozila po Mercedesovoj licenci, a skončala u neslavnom stečaju kao i puno drugih renomiranih firmi u zemlji.
Riječ je o optužnici podignutoj u siječnju 2016. godine koju je sud početkom 2017. godine vratio tužiteljstvu na doradu, a tiče se nedjela koja su započela još 1992., a završila 1997. godine. Iako je Hrvatska tražila od Njemačke izručenje Radoševića i to povodom sasvim drugog slučaja, kriminala iz stomilijunske afere Zagrepčanka iz 1997. godine, domaće pravosuđe (ne)prilično je zakasnilo s procesuiranjem. Naime, Njemačka je odbila hrvatski zahtjev i europski uhidbeni nalog, s obzirom na to da po tamošnjem zakonu zastare za nedjela nastupaju za pet godina, a maksimalno za 10 godina od inkriminiranog razdoblja.
Dorađena optužnica
Otužni epilog mogao bi se ponoviti i nakon ponovljenog zahtjeva za izručenje s dorađenom optužnicom u slučaju TAZ-a. Uz političku podršku 90-ih je godina kupio vinkovačku tvornicu stočne hrane Krma, Zagrepčanku te riječki Autotrans. Zbog zastare u slučaju malverzacija u firmi Krma Vrhovni sud preinačio je oslobađajuću odluku nižeg suda u odbijajuću presudu. Radoševića se teretilo za štetu od 1,6 milijuna kuna, no više mu se za tu aferu neće moći suditi.
Prema optužnici u slučaju TAZ, Radoševića se tereti da se tijekom pretvorbe i privatizacije 10. srpnja 1992. dočepao udjela tvornice autobusa, a s jednom inozemnom bankom 19. prosinca 1995. sklopio ugovor o kreditu u iznosu od 4,8 milijuna ondašnjih njemačkih maraka. Iako je sklopljeni ugovor bio za namjenski kredit, a podignuti novac isključivo za investiranje i razvoj tvornice, spiskao ga je na kupovinu nekretnina za vlastite potrebe. Riječ je o tzv. Šeferovoj vili u Jurjevskoj ulici, nekad povijesnom rezidencijalnom objektu koji je danas praktički ruševina.
Dorađenom optužnicom Radoševića se tereti da je 14. siječnja 1997. u Zagrebu sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine u Jurjevskoj te se zajedno s drugim kupcem obavezao da će isplatiti prodavatelju 3,6 milijuna tadašnjih njemačkih maraka (DEM). Novac je, ističe Tužiteljstvo, uzeo iz sredstava kredita za razvoj tvornice, a da bi prikrio malverzaciju sklopio je dva ugovora o zajmu između TAZ-a i jedne firme. Taj je ugovor imao i aneks vrijedan dva milijuna DEM, a nakon tih ugovora u svibnju 1997. godine sklopio je i ugovor o ustupanju potraživanja s trećim trgovačkim društvom iz Zadra kao dužnikom. DORH je zaključio da je Radošević ciljano stvorio fiktivni dužničko-vjerovnički odnos temeljem kojeg je isisao financijska sredstava TAZ-a u korist vlasnice nekretnine u Jurjevskoj, ukupno sedam milijuna DEM-a.
Novac u Pacifiku
Osim sporne financijske vratolomije za kupovinu vile, Tužiteljstvo ga tereti da je dio namjenskog kredita od inozemne banke za TAZ sklonio na daleke otoke Južnog Pacifika, egzotične Wallis i Futuna, na račun jedne od tamošnjih tvrtki, i to ukupno 988.700 DEM. Pokušaji Tužiteljstva i suda da ga dovedu na sud čine se kao nemoguća misija. Vjerojatno će ovaj 65-godišnjak mirno dočekati njemačku penziju.
RADOŠEVIĆEVE AFERE
Tvornica autobusa Zagreb
Tvornica stočne hrane Krma
Autotrans
KUTLINE AFERE
Dubrovačka banka
Gradski podrum
Diona
GUCIĆEVE AFERE
Brodokomerc
Amfora
Primorje
Hrvatska je, realno, preslaba i u regionalnim okvirima pogotovo kad su u pitanju ostala tajkunska lica s tjeralica poput 60-godišnjeg Miroslava Kutle. Možda najpoznatija ikona među tajkunima s dvostrukim državljanstvom živi i radi u susjednoj BiH, a kao što je poznato ovdašnjoj i tamošnjoj javnosti, vodi novi biznis sa zdravom hranom. No, hrvatsko ga pravosuđe, koliko god sporo bilo, nije zaboravilo. Kutle je krajem lipnja u odsutnosti nepravomoćno osuđen na tri i pol godine zatvora i 5,1 milijun dolara kazne u zaboravljenoj aferi s kraja 90-ih Dubrovačka banka. Ako ikad presuda postane pravomoćna, vjerojatno će biti ustupljena BiH.
Kutlin bijeg u BiH
Isti »ustupak« dogodio se i s presudom za aferu »Gradski podrum«, ali je okončano nimalo maštovitom pravosudnom lakrdijom. Iako je bio pravomoćno osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora, vrijedi podsjetiti da je netom prije objave te presude Kutle pobjegao u rodnu BiH koja je na koncu poništila presudu za Gradski podrum. Njihovo obrazloženje bilo je da za nedjelo za koje se Kutle u Hrvatskoj teretio, u BiH nije kazneno djelo. Mnogi pravnici su na takav razvoj događaja ironično reagirali, tvrdeći da je šteta što BiH nije jednostavno »ustupila« samog Kutlu. Hrvatska ga ionako traži i zbog niza drugih teških kaznenih djela. No, šalu na stranu, postupci susjedne države mogli bi se promatrati i iz šireg konteksta stanja njihove pravne države, ali i zbog kilavih bilateralnih odnosa između RH i BiH.
Protiv Miroslava Kutle zagrebačko tužiteljstvo lani je u travnju podiglo još jednu optužnicu koja nas opet vraća u »zlatne devedesete« i krimen ratnog profiterstva. Dakle, opet za nedjela koja su izvršena prije dva desetljeća. Tereti ga se da je tijekom rata i mirne reintegracije iz trgovačkog lanca Diona fiktivnim ugovorima na ime pozajmica izvukao više od 120 milijuna kuna. Tužiteljstvo sumnja da je više od 147 milijuna kuna plasirao za navodno poboljšanje solventnosti 23 tvrtke iako je znao da ta društva nisu i neće biti u financijskoj mogućnosti vraćanja sredstava. Izvlačenje novca prikrio je prikazujući prijenos novca kao kreditiranje koje do danas nije vraćeno oštećenoj tvrki nego je »zamračio« spomenutih 120 milijuna kuna. Teško je i nabrojati i sve ostale inkriminacije s domaćim firmama koje mu se stavljaju na teret.
Zastara Guciću
Hrvatski sud, a čini se i pravosuđe u Srbiji, teško će dovesti na optuženičku klupu navodno bolesnog Josipa Gucića koji se sklonio i živi u Beogradu. Njegovo ozbiljno lice i dalje se »kiseli« na MUP-ovoj tjeralici. Odbjegli tajkun, danas 67-godišnjak, neće morati odslužiti kaznu od dvije godine zatvora koju mu je odredio Vrhovni sud u procesu za aferu »Brodokomerc«. Sankciju je »pojela« apsolutna zastara izvršenja kazne zatvora koja nastupa deset godina od izrečene pravomoćne kazne. Županijski sud u Zagrebu u ožujku je donio odluku o obustavi postupka. Gucića i četvero bivših direktora u tvrtkama grupacije Gucić teretilo se za financijske malverzacije koje su u konačnici dovele do stečaja riječkog Brodokomerca.
Gucić je 2015. godine nepravomoćno osuđen i na sudu u Splitu. Zbog kriminala u firmama Amfora i Primorje iz Makarske dobio je osam godina zatvora. Gucić je rođen na Kosovu, a posjeduje dvojno državljanstvo zbog čega ga Srbija nije izručila, a vjerojatno nikad i neće.
