Nešto više od godinu dana nakon što je pušten na slobodu, Tihomir Purda traži od Srbije da mu plati odštetu za 57 dana koliko ih je proveo u zeničkom zatvoru.

– Putem međunarodne pravne pomoći uputio sam Ministarstvu pravde Srbije odštetni zahtjev i sada čekamo njihov prijedlog za nagodbu. Ako on izostane i ne dođe do mirnog rješenja, pokrenut ćemo parnicu s konkretnim novčanim iznosom. Zasad ne bih spekulirao, treba utvrditi duševne boli što ih je Tihomir pretrpio, objasnio nam je Purdin odvjetnik Krešimir Krsnik.

Nesretni Vukovarac se 5. siječnja uputio u BiH, ali ga je na graničnom prijelazu u Orašju uhitila policija susjedne države zbog interpolove tjeralice temeljem optužnice što ju je protiv Purde podignulo srbijansko Tužiteljstvo za ratne zločine. Purdu se teretilo da je u vrijeme borbi u Vukovaru 1991. godine ubio jednog ranjenog vojnika JNA.

Krivično vijeće suda BiH donijelo je odluku o izručenju Purde Srbiji, ali je nakon njegove žalbe Tužiteljstvo obustavilo postupak. Županijski sud u Vukovaru je, u prisustvu istražitelje iz Srbije, ispitao niz svjedoka i utvrđeno je da je Purda tog vojnika zapravo doveo u bolnicu. Stoga je 3. ožujka Purda oslobođen i vladinim zrakoplovom, što ga je po njega poslala tadašnja premijerka Jadranka Kosor, vratio se kući.

– Ne mislim da će mi Srbija isplatiti milijune, ali tražim odštetu zbog svih trauma što sam ih doživio osobno i članovi moje obitelji. Bilo je to za mene jako ponižavajuće. Vjerujem da bih i danas bio u zatvoru da nije bilo Jadranke i odvjetnika Krsnika, njima sve zahvaljujem, rekao nam je Purda koji se još ne usudi prelaziti hrvatsku granicu. U Hrvatskoj osobe protiv kojih je obustavljen postupak u pravilu dobijaju oko 50 eura odštete po danu boravka u pritvoru.

A dok čeka ishod svojeg zahtjeva prema Srbiji, Purda je angažirao Krsnika kako bi poništio rješenje Zavoda za socijalnu skrb Vukovarsko-srijemske županije iz veljače ove godine, kojim su on i supruga Slobodanka stavljeni pod nadzor zato što, kako se navodi u dokumentu, slabo brinu o svoje četvero djece. Zavod je odredio jednu djelatnicu da tijekom godinu dana kontrolira roditelje Purda kako skrbe o Ivanu, Tomislavu, Martini i Ivani. U postupku koji je Zavod pokrenuo po primitku anonimne dojave, ustanovljeno je da »kod roditelja postoji nedovoljna svijest o roditeljskoj odgovornosti i odgojnoj ulozi«.

»Kontrolna funkcija roditeljstva je deficitarna, posebno na području školovanja djece, druženja te slobodnog vremena. Također, postoji nedovoljan angažman roditelja u preventivnim odgojnim postupcima, socijalnoj prilagođenosti djece te razvoju njihovih radnih navika. Suradnja sa školom nije zadovoljavajuća«, ističe se u spomenutom rješenju s kojim su se Purde tada suglasili. No, u međuvremenu su zaključili da je ono nepravedno prema njima i da im nije potreban nikakav nadzor u izvršavanju njihove roditeljske funkcije.

– Sigurno da je moje uhićenje ostavilo posljedice na našu obitelj. Ali, 15 godina se brinem za djecu, zar mi sada odjednom treba nadzor? U toj anonimnoj prijavi tvrdi se da se ja drogiram i tučem djecu, to su čiste izmišljotine, žali se Tihomir Purda. Sve je naopako krenulo, kaže, kad je kod najstarijeg sina Ivana, učenika sedmog razreda, u školi pronađen nož. No, Ivan ga nije koristio. Nedavno je Tihomir zatražio od djelatnice koja im je dodijeljena da više ne dolazi, no sada su Purde suočene s mogućnošću da Zavod protiv njih podnese prijavu zbog odbijanja suradnje. Zbog toga Tihomir i Slobodanka žele ukinuti taj nadzor.