Stopama Hasanbegovića

Puhovski o članku ministra Barišića: ‘Julije Makanec bio je klasik političke misli, ali i ustaša’

Boris Pavelić

Kontroverzni ministar – Pavo Barišić / snimio D. JELINEK

Kontroverzni ministar – Pavo Barišić / snimio D. JELINEK

»To što je Makanec bio ministar NDH, treba valorizirati onako kako NDH i zaslužuje«, smatra filozof Žarko Puhovski. To sadašnji ministar znanosti, međutim, nije napravio



Ministar znanosti Pavo Barišić hvalio je 1992. ustaškoga ministra Julija Makanca, prešutjevši u svojem znanstvenom članku njegovo ustaštvo, zbog čega je ostavku podnio urednik časopisa u kojemu je članak objavljen, otkrio je portal Novosti.


U članku »Filozofija povijesti Julija Makanca«, koji je objavio u časopisu Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, Barišić je napisao kako je Makanec, od 1943. ustaški ministar narodne prosvjete, »svojim filozofijskopovijesnim pristupom potpuno osvijestio hrvatsku povijest kao tisućljetnu kalvariju u borbi za opstanak i državnost«. Pišući o čovjeku koji je 1945. osuđen na smrt i pogubljen zbog sudjelovanja u ustaškoj vladi, Barišić je napisao kako se »povorci hrvatskih mučenika pridružio i sam Julije Makanec«, tvrdeći kako je Makanec »neumitnim usudom povijesnoga zbivanja postao tragični junak i žrtva«.


Zbog objave Barišićevog članka od petnaestak stranica, u kojemu nema nikakve osude Makančeva sudjelovanja u ustaškom pokretu i vladi, ali i zbog šutnje ostalih članova uredništva, ostavku je podnio Josip Talanga, tadašnji urednik Priloga za istraživanje hrvatska filozofske baštine. Potvrđujući da se to dogodilo, Talanga je jučer Novostima izjavio kako je »to što se događalo nazvao salonskim ustaštvom«.





Ministar Barišić tvrdi da se u spornom članku ogradio od Makančeva političkog djelovanja, te da ga ni u kojem slučaju nije glorificirao.


– U članku iz 1992. godine i predgovoru knjizi »Uvod u Filosofiju poviesti« Julija Makanca iz 1993. godine objavljen je rukopis koji je Julije Makanec držao kao profesor na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ni u članku ni u knjizi ne veliča se osoba Julija Makanca. U središtu je Makančev rad kao filozofa povijesti – kaže Barišić, te naglašava da se kao autor članka i predgovora ogradio od Makančeva političkog djelovanja. (LJ.B.M.)



Objektivno pisanje


Filozof Žarko Puhovski o Juliju Makancu pisao je još 1978. godine, a 2011. bio je mentor novinaru Enisu Zebiću, koji je o Makancu napisao doktorat. Puhovski kaže kako je Makanec »jedini vrhunski intelektualac kojeg su ustaše imale«. No, dodaje, »nije problem u Makancu, nego u tome što se o njemu piše, da se najpristojnije izrazim, nekritički«, jer »to što je bio ministar NDH, treba valorizirati onako kako NDH i zaslužuje«.


Makanec, tvrdi Puhovski, jest bio »klasik hrvatske političke misli«, ali valja objektivno pisati i o njegovome ustaštvu, nacionalizmu i antisemitizmu. »Barišić primjerice piše da je Makanec proglašen profesorom Mudroslovnog fakulteta, ali ne spominje da se to dogodilo na silu, uz nezadovoljstvo profesora, uključujući i profesora Vladimira Filipovića.


Promjena mišljenja


Barišić je 1992. tim člankom učinio ono što je uvijek činio: odlučio se ubaciti u nove tokove hrvatskoga javnog života«. »On je naprosto oportunist. Njegovi radovi pokazuju da je uvijek išao uz trendove. Sjećam ga se kao studenta, zagovarao je posve suprotna uvjerenja, ali tada su i trendovi bili suprotni. Barišićeva prava mišljenja, međutim, ne možemo znati, jer se mijenjaju, da tako kažem, u vremenu i prostoru«, kazao nam je Puhovski. Povrh toga, ključnim problemom kod novoga ministra Puhovski smatra to što se »pokazao nesposobnim za pomoćnika ministra, pa nije jasno kako je mogao postati ministar«.


Podsjećajući da je Barišića smijenio bivši ministar znanosti i obrazovanja Dragan Primorac, Puhovski kaže da je »Barišić morao otići zbog ozbiljnih moralnih prekršaja«, pa se pita »zašto Primorac odbija o tome govoriti«. Barišićev članak o Makancu, ocjenjuje Puhovski, još je jedan primjer ovdašnjeg običaja da se povijesne osobe procjenjuju s današnjega političko-ideološkog stajališta, te da se »osoba ne odvaja od njezina djela«, jer postoje nemoralni vrhunski intelektualci, kao i moralni ljudi slabog intelektualnog kapaciteta, pa to tako valja i analizirati.