Jasminka Juretić / Foto Davor KOVAČEVIĆ
Premalo pažnje poklanja se različitostima, a 61 posto LGBT osoba u Hrvatskoj doživi homofobne komentare ili šale, a 52 posto ogovaranje ili širenje glasina
Spolna orijentacija i rodni identitet često su razlogom diskriminacije i zlostavljanja na radnom mjestu, pokazalo je istraživanje koje je vodila Jasminka Juretić, docentica Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Ta je činjenica, kaže, nije iznenadila, jer je i istraživanje provedeno na području Europske unije još 2013. pokazalo isto.
Jeste li očekivali tako visok postotak LGBT osoba koje na radnom mjestu doživljavaju diskriminaciju, omalovažavanje, zlostavljanje? Kako u tom pogledu stoje druge europske države, jesmo li netolerantniji od njih?
– Moglo bi se reći da nas nije iznenadio takav podatak. Nismo predviđali u kojoj bi mjeri određeni oblik diskriminacije, uznemiravanja ili zlostavljanja mogao biti zastupljen, ali smo očekivali da u nekoj mjeri hoće. Istraživanje koje je provedeno na području Europske unije tijekom 2013. pokazalo je da se petina LGBT osoba te 29 posto transrodnih osoba osjećalo diskriminirano na radnom mjestu i/ili prilikom traženja posla. Pokazalo se da je 67 posto osoba čulo negativne komentare ili vidjelo negativno ophođenje prema osobama koje su percipirane kao LGBT, a 66 posto njih doživjelo je općenito negativan stav prema LGBT osobama. Našim smo istraživanjem dobili podatke da je 61 posto LGBT osoba doživjelo homofobne komentare ili šale, a 52 posto ogovaranje ili širenje glasina. Prema tome možemo reći da se ne razlikujemo puno od podataka koji su dobiveni istraživanjem koje sam prethodno navela, a koje je pokrilo zemlje Europske unije.
Tko je krivac za takvo stanje, jesu li to poslodavci koji ne vode računa o različitostima, društvena klima ili nešto treće?
– Heteroseksizam i homo/bi/transfobija su prisutni u svim razinama društva. Zadržavaju se stereotipi i predrasude prema LGBT osobama pa se onda od malih nogu uči da su ti ljudi »bolesni« i da su sami krivi što su takvi pa ih ne treba uvažavati kao ostale ljude. I onda u nedostatku edukacije i razbijanja stereotipa i predrasuda znanstvenim podacima, situacije u kojima je moguće da vas uznemiravaju i zlostavljaju postaju jako vjerojatne. Općenito se jako malo pažnje poklanja tome da je dobro da smo svi različiti i da možemo jako puno naučiti jedni od drugih i da su različitosti ono što obogaćuje naš život. Radna je okolina samo jedan segment funkcioniranja u društvu i onda se sve ono što doživljavamo na općoj društvenoj razini samo odrazi i na poslovni svijet.
Foto D. Kovačević
Zadovoljavajuće zakoni Zapada
Jesu li strani poslodavci imalo svjesniji o potrebi zaštite LGBT osoba od domaćih?
– Pitanje je o kojem dijelu svijeta govorimo i tko su strani poslodavci, ali ono što sigurno možemo reći je da su zemlje zapadnoga svijeta, npr. SAD, UK, Švedska, razvile zadovoljavajuće zakonodavstvo po pitanju jednakosti LGBT osoba te inkluzivne radne politike kojima se štite prava LGBT manjinske skupine.
Što vas je osobno motiviralo na istraživanje položaja LGBT osoba na radnom mjestu? Vi ste inače LGBT friendly psihologinja, angažirate se na pomoći takvim osobama?
– Da, ja sam LGBT prijateljski orijentirana psihologinja i već se 17. godina aktivno uključujem u različite aktivnosti i projekte Lezbijske organizacije Rijeka. S obzirom na to, došlo je na red ispitivanje radne ravnopravnosti LGBT osoba. Taj segment do sada nismo nikada zahvatili, a obuhvaća jako veliki dio čovjekova što svakodnevnog života, što životnog vijeka. Često puta se i kroz savjetovanje i kroz obične razgovore čuje koliko je teško ne biti out na radnom mjestu i ne imati mogućnost iskreno odgovoriti s kime si proveo vikend i da zapravo nisi sam kada te pozivaju na druženje, ali ne smiješ reći da si osobom istog spola. Jako je teško usklađivati svoj osnovni identitet s onim lažnim kojega moraš prezentirati javnosti.
Kakve bi konkretno akte poslodavci trebali donijeti, i bi li to riješilo problem izrugivanja, vrijeđanja, podmetanja, ignoriranja osoba na temelju spolne orijentacije ili rodnog identiteta?
– Poslodavci bi mogli određenim aktima naglasiti uvažavanje LGBT osoba te pokazati da prepoznaju postojanje ove skupine svojih zaposlenika, npr. kroz određene pravilnike unutar organizacija. No, postojanje tih pravnih dokumenata ne bi riješilo probleme koje navodite stoga što se donošenje pravnih dokumenata odnosi na sprječavanje formalnih oblika diskriminacije, a ovo drugo se odnosi na postojanje neformalnih oblika istoga. U suzbijanju diskriminacije, uznemiravanja i zlostavljanja LGBT osoba na radnom mjestu važno je da djelujemo na obje razine.
Upozorili ste da su i same LGBT osobe nedovoljno zainteresirane za informiranje o svojim pravima i ne angažiraju se u tom pogledu?
– Vjerujem da se po tome ne razlikuju od neke druge skupine zaposlenika/ica, jer rijetko tko detaljno prouči sve pravne dokumente koji su dio njegovog ili njezinog radnog prava. Uglavnom to činimo kada nam zatreba. Kako smo čuli na panelu, a i mi smo to naglasili, pravni su dokumenti pisani jako stručnim jezikom koji ponekad i samim pravnicima dopušta različite interpretacije. Običnom zaposleniku/ici koji nije pravnik to otežava upoznavanje s pravnom regulativom. No, kod LGBT osoba trebalo bi jače potaknuti informiranje o pravima radi toga da osvijeste koju zakonsku podršku već imaju.
Problem s pravilnim reagiranjem na nasilje postoji i kad treba zaštititi kolegu na radnom mjestu. Zašto?
– Živimo u doba nesigurnosti. Svakodnevno smo izloženi različitim situacijama u kojima vidimo da pravda vrlo često ne nađe svoj put. Kada bi stvari bile jasne i kada bi se nasilje uvijek sankcioniralo onako kako treba, onda bi i reagiranje bilo jači izbor kolege ili kolegice koji vide da je njihov kolega/ica izložen nasilju. Ljudi se boje da bi zbog prijavljivanja mogli i sami biti »označeni« kao LGBT osoba i time potaknuti neka neugodna ponašanja prema sebi, ali isto tako i same LGBT osobe znaju zamoliti kolegu ili kolegicu da ne ništa ne prijavljuju iz straha da će time pogoršati situaciju bilo na način da izgube posao ili da se npr. dalje pogoršaju međuljudski odnosi na radnom mjestu.
Svima je potrebna edukacija
Predlažete i rješenja, u kojima bi trebali sudjelovati svi, i LGBT radnici, i poslodavci, i država. Na koji način?
– Da. Ovim smo istraživanjem vidjeli da svaka od ovih razina u prvom redu treba edukaciju o tome zašto je važno govoriti o LGBT osobama na radnom mjestu te zašto je važno da se i ova skupina zaposlenika/ica osjeća uvažavano i poštovano na radnom mjestu. Time se omogućava da su zaposlenici/ice efikasniji i učinkovitiji. To je pokazalo i naše istraživanje, a pokazuju i istraživanja stranih autora. U tiskanom izdanju rezultata istraživanja predlažemo različite načine, a jedan je npr. osmišljavanje sustava nagrađivanja poslodavaca koji u svojim organizacijama organiziraju ili podržavaju aktivnosti kojima iskazuju otvorenost prema LGBT osobama i temama i kojima pridonose stvaranju tolerantnog i inkluzivnog radnog okruženja.
Foto D. Kovačević
Samo manjina LGBT osoba izjasni se o svojoj spolnoj orijentaciji u radnoj sredini. Jesu li isto tako nevidljivi i neskloni otkrivanju i općenito u društvu, i gdje vidite razloge tome?
– Jesu. Razlozi su isti kao i onima koji se događaju na radnom mjestu. Strah od mnogočega i zapravo vrlo opravdan u mnogim slučajevima. Strah da će te izrugivati, vrijeđati, da možda možeš dobiti i batine ako se javno zagrliš ili poljubiš s osobom istog spola. Mi kao društvo ne pokazujemo da prihvaćamo i poštujemo LGBTI osobe i da se ne radi o građanima drugoga reda i da nema »posebnih« prava koja »oni opet nešto traže«. Radi se o običnim ljudskim pravima. Pravu na ljubav, na poštovanje, na dostojanstven život, na sigurnost, na zaposlenje, na običnu večeru s osobom koju voliš bez straha i brige hoće li vas netko vidjeti. Prema tome možemo reći da se ne razlikujemo puno od podataka koji su dobiveni istraživanjem koje sam prethodno navela, a koje je pokrilo zemlje Europske unije. Tijekom 2013. pokazalo je da se petina LGB osoba te 29 posto transrodnih osoba osjećalo diskriminirano na radnom mjestu i/ili prilikom traženja posla. Pokazalo se da je 67 posto osoba čulo negativne komentare ili vidjelo negativno ophođenje prema osobama koje su percipirane kao LGBT, a 66 posto njih doživjelo je općenito negativan stav prema LGBT osobama.
