Bobetko je bio prisutan i prilikom susreta dvojice premijera Franje Gregurića i Lojze Peterlea u Otočecu ob Krki u studenom 1991. Tada je Bobetko za opskrbu oružjem Slovencima navodno obećavao rt Savudrije i cijeli Piranski zaljev!
Prodaja – prva od tri knjige trilogije »U ime države« dvojice slovenskih istraživačkih novinara Mateja Šurca i Blaža Zgaga pojavila se ovog tjedna u izdanju »Jesenski i Turka« i u hrvatskom prijevodu.
Sjajna, iznimno vrijedna istraživačka knjiga opisuje kako se iz Slovenije koja je u lipnju 1991. izišla iz kratkog, desetdnevnog rata, devedesetih godina prodavalo i švercalo oružje u Hrvatsku i BiH.
Blaž Zgaga, bivši novinar Dela i Večeri, stručnjak za vojna pitanja i tajne službe, od 2008. godine je slobodni novinar. Nije ni slučajno da od tada nema stalnog zaposlenja jer je u rujnu te godine zajedno s finskim novinarom Magnusom Berglundom, razotkrio podmićivanje u slučaju vojne isporuke Patrije. Zbog afere finske Patrije, prije nekoliko mjeseci nepravomoćno je osuđen bivši slovenski premijer Janez Janša.
Matej Šurc je televizijski i radijski dopisnik RTV Slovenije iz nekoliko zemalja istočne Europe, Srbije i Washinghtona, sada radijski komentator.
Zgaga i Šurc prikupili su oko 6000 dokumenata o prodaji i švercu oružja u regiji devedesetih godina. Glavni u prodaji oružja Hrvatima i Bošnjacima bio je prema istraživanjima Šurca i Zgaga baš Janez Janša, tadašnji slovenski ministar obrane, pa pomoćnik ministra Andrej Lovšin, Ludvik Zvonar iz istog ministarstva te Franc Kosi, djelatnik MUP-a.
Poslovi su se uglavnom obavljali preko poduzeća Orbis iz Velenja kojeg je 1990. godine osnovalo Gorenje, poznati proizvođač bijele tehnike. Orbis je bio službeno registriran za proizvodnju i prodaju vojnog naoružanja tek u svibnju 1992. godine, kada je crna trgovina s oružjem već išla kraju.
Svih tih godina u devedesetima postojao je UN-ov embargo na prodaju oružja u cijeloj regiji zemalja bivše Jugoslavije tako da su slovenski šverceri oružja, što je rat više eskalirao, višestruko nabijali cijene pa su hrvatski i bošnjački nabavljači plaćali i četiri-pet puta skuplje od realne cijene.
U kupovinu oružja krenuo je i tadašnji riječki gradonačelnik Slavko Linić. S kovčegom gotovine došao je kupovati rakete. Ludvik Zvonar je tumačio da je Linić naručio rakete za obranu Rijeke, a kad ih je trebao preuzeti u Sloveniji, tvrdio je da želi neke druge. Rakete je potom preuzeo Vukina, a Liniću je bio vraćen novac.
Nečasna prodaja
Poslije desetdnevnog lipanjskog rata 1991. godine, slovenska teritorijalna obrana u velikom je dijelu ovladala i oružjem JNA. Slovenski trgovci smrću tada su nečasno prodavali oružje za čisto zlato, tako pišu autori.
A nije bilo ozbiljnijih i efikasnih državnih istraga o tome kamo je odlazio novac od prodaje, jasno je da su se mnogi enormno obogatili i u prodaji, ali i u kupnji. Kako je napisao Zgaga, korupcija i kleptokracija kao model društvenog razvoja preuzeli su glavnu ulogu u većini nekadašnjih socijalističkih država.
Ni u samoj Sloveniji nije bilo iole ozbiljnih istraga o tokovima novca za trgovinu oružjem u devedesetim godinama, nije bilo optužnica a kamoli sudskih procesa.
Izvanredno je to da su tisuće dokumenata u ovoj knjizi i u druge dvije knjige trilogije »U ime države« priskrbljene posve redovnim, legalnim putem, koristeći se Zakonom o pravu na pristup informacijama.
Kako je na zagrebačkoj promociji knjige rekao Blaž Zgaga, u Sloveniji se prilikom ulaska u NATO mijenjao zakon o tajnim podacima i dokumenti potrebni za knjigu nisu bili tajni a autorima je svojim autoritetom pomogla povjerenica za informiranje Republike Slovenije.
Slovenija već desetak godina ima povjerenicu za informiranje a kod nas se još niti sad ne zna kada će ured povjerenice za informacije biti uspostavljen i kako će ga se plaćati. U svakom slučaju, u Hrvatskoj bi bilo puno, puno teže iskamčiti slične dokumente što, dakako, govori i o razini otvorenosti i demokracije u ove dvije zemlje.
Ali, osim toga – dokumenti ne samo što su bili dostupni nego se i nalaze tamo gdje i trebaju biti, u državnom arhivu ili drugim institucijama. A u Hrvatskoj su se nekoliko puta »čistili« dokumenti iz različitih institucija pa je puno toga što bi za koga moglo biti kompromitantno – po privatnim kućama.
Goli podaci
Možemo doista reći da autori knjige i sama knjiga nikoga izravno ne optužuju. Tu su goli podaci i rekonstruirane priče. Sudionici su i na slovenskoj, hrvatskoj i na bošnjačkoj strani ozbiljno i profesionalno radili »u ime države« ali su očito mnogi od njih radili i u svoje ime.
U knjizi se kao čovjek koji je dolazi u Sloveniju po oružje u ime hrvatskog Ministarstva obrane spominje sadašnji general Josip Vukina, čovjek koji je bio vezan uz generala Vladimira Zagorca i generala Ivana Čermaka.
Nekadašnji vodoinstalater i trgovac domaćim životinjama, ponajviše svinjama, kako navode autori knjige, imao je takav utjecaj da je mogao usred noći probuditi ministra financija Jozu Martinovića i zatražiti od njega da mu za sljedeće jutro pripremi tri milijuna maraka gotovine.
Opisuje se kako je 4. studenog 1991. u Ljubljani Vukina bio pokraden. Njegovi pratitelji Darko Srbeta i Stipe Poljak otišli su na spavanje u motel u Grosuplju dok je Vukina otišao na riblju večeru u ljubljansku gostionicu Alkar.
Sjeo je u auto, odvezao se i on u Grusuplje a onda je primijetio da mu je sa stražnjeg sjedišta nestao crni rokovnik s priloženim kalkulatorom i svežnjem dokumenata koje je prilagao u korice rokovnika. I onda je primjetio da je u auto bilo provaljeno -»klinovi« stražnjih vrata bili su u položaju otključano.
Slovenski su policajci ustanovili da je počinitelj otvorio vrata golfa tako da je izvijačem odlomio plastiku ispod brave. Nestao je dokument s oznakom »strogo povjerljivo« – potvrda o plaćanju 321.000 njemačkih maraka za oružje, kojeg su prethodnog popodneva bili potpisali Josip Vukina, povjerenik hrvatskog Ministarstva obrane i Andrej Lovšin, pomoćnik slovenskog ministra obrane!
Potpisnik Orbisovog računa za kupovinu oružja u Sloveniji bio je i poznati hrvatski general Janko Bobetko. U izvještaju o prodaji oružja Hrvatskoj, što ga je 26. kolovoza 1991. godine sastavio direktor uprave za logistiku Ludvik Zvonar, Bobetko je oružje u Sloveniji preuzeo odobrenjem hrvatskog ministara trgovine Petra Kriste. Radilo se o četiri stotine pušaka M-48, većoj količini streljiva za minobacače i mitraljeze te 250.000 metaka.
Bobetko je bio prisutan i prilikom susreta dvojice premijera Franje Gregurića i Lojze Peterlea u Otočecu ob Krki u studenom 1991. Tada je Bobetko za opskrbu oružjem Slovencima navodno obećavao rt Savudrije i cijeli Piranski zaljev!
Šeks kupovao
Prema navodima iz knjige »Prodaja«, tisuću pušaka M-48 i pola milijuna metaka dobio tada i Vladimir Šeks. On je zatim, nakon odobrenja Kriste, kupio još četiri stotine pušaka M-48, veću količinu streljiva za minobacače i strojnice te 250.000 metaka.
Naručio je u rujnu i granate kalibra 130 milimetara pa je 700 granata i dvjesto mina za ručni bacač RB-57, sljedećeg dana kamionima odvezao Osječanin Ivan Šimić.
Bošnjaci su također kupovali oružje u Sloveniji. Janša je 1992. trojici izaslanika iz Sarajeva pokazao papir na kome je pisalo kako Bošnjaci duguju Ministarstvu obrane više od tri milijuna maraka. To je bio dug Fikreta Abdića, člana Predsjedništva BiH koji se međutim odmetnuo od Izetbegovićeva politike, a u rujnu 1993. i zaratio s Armijom BiH.
Sarajevo je trebalo Ljubljani platiti i Abdićev dug. Nisu mogli platiti a zalog za dugove bio je helikopter kojeg je nabavio BiH ministar Hasan Čengić. Ali je helikopter čija je vrijednost prelazila četiri milijuna maraka trajno ostao u Sloveniji jer Bošnjaci nisu platili dug.
Slovenski akademik dr. Veljko Rus napisao je u svojoj recenziji da zbog izuzetno brižljive dokumentacije istraživanje trgovine oružjem u ovoj knjizi prodire dublje nego sve dosadašnje publikacije na tu temu. No, dubina istraživanja nije glavna vrlina knjige.
Njezina glavna vrlina je u tome što čitateljima otkriva da priča nema dna i da je bez pravog kraja. Autori Šurc i Zgaga dobili su prošle godine za svoju trilogiju prestižnu nagradu SEEMO-a (Medijske organizacije za jugoistočnu Europu) za istraživačko novinarstvo.
