Odjeci proslave u Srbu

Prosvjeduju li u Srbu pravaši ili neoustaše: Ako viče Za dom spremni i ima U na prsima, onda je to ustaša

L. T.

snimio Denis Lovrović

snimio Denis Lovrović

Odlučna reakcija policije, rekosmo, i ovoga puta je izostala, što je zalog za buduća okupljanja i prosvjede neoustaša, kojima je danas već jasno da slavljenje pronacističkog režima u Hrvatskoj ostaje nekažnjeno.



Izvještavajući sa proslave obljetnice Dana ustanka u Srbu, odnosno o prosvjedu članova Autohtone Hrvatske stranke prava protiv prosvjeda, najveći dio hrvatskih medija izbjegavao je nazvati stvari pravim imenom: protiv proslave u Srbu prosvjedovali su (i) neoustaše, štovatelji zločinačkog NDH režima, zahvaljujući čijim je zvjerstvima i došlo do ustanka u Srbu.


Drugim riječima, u Srbu nije na djelu prosvjed pravaša ili prosvjed protiv četništva, kako to vole naglasiti njegovi predvodnici, nego prosvjed sljedbenika poraženog ustaštva, željnih da zabilježe naknadnu pobjedu, odnosno da ispišu povijest onako kako su je htjeli pisati crnokošuljaši Ante Pavelića.


Tome ne svjedoči samo ustaški pozdrav Za dom spremni, što su ga neprestano uzvikivali neoustaše, što je ostalo bez reakcije jakih policijskih snaga. Neki od prosvjednika nosili su jasno istaknut ustaški simbol, zlokobno slovo U ispisano na crnim majicama. Jedan od njih pred kamerama Hrvatske televizije čak je i salutirao nacističkim pozdravom.




Među tim i takvim prosvjednicima, valja naglasiti, našao se i saborski zastupnik umivenog HDZ-a, po ekstremnim stavovima poznati umirovljeni general Željko Glasnović, koji je priliku iskoristio da verbalno nasrne na mirovnog aktivistu Zorana Pusića. Pusić taj napad, valja napomenuti, nije izazvao ničim do svojim prisustvom, koje je ekstremima očito dovoljan povod za “pljuvanje”.


Odlučna reakcija policije, rekosmo, i ovoga puta je izostala, što je zalog za buduća okupljanja i prosvjede neoustaša, kojima je danas već jasno da slavljenje pronacističkog režima u Hrvatskoj ostaje nekažnjeno.


Posebna priča je medijsko izvještavanje o antifašističkom skupu u Srbu. Hrvatska televizija, primjerice, ne propušta dati alibi pronacističkim prosvjednicima, jer pri svakom izvještavanju o antifašističkom skupu, ona će dati prostora prosvjednicima okupljenima na proustaškoj liniji. Jedan od njih tako će u kameru reći da mu je u Srbu ubijen otac. Na taj način, Hrvatska televizija antifašiste i filoustaše stavlja u istu ravan.


Pritom redovito propušta spomenuti činjenice o spaljenim srpskim selima i stotinama ubijenih civila, muškaraca, žena i djece, zbog čega je ustanak u Srbu i podignut.