O novom Zakonu o turističkim zajednicama

Prof. dr. Dragan Magaš: ‘Ministar turizma mora biti potpredsjednik Vlade’

Andrea Bralić

Sljedeća sezona bit će dosta zanimljiva i svojevrsna prekretnica koja će nam dobro doći da se ne uspavamo - Dragan Magaš / Snimio Roni BRMALJ

Sljedeća sezona bit će dosta zanimljiva i svojevrsna prekretnica koja će nam dobro doći da se ne uspavamo - Dragan Magaš / Snimio Roni BRMALJ

Dugo već govorim da ministarstvo turizma radi specifičnosti mora imati ministra koji je ujedno jedan od potpredsjednika vlade ili barem da ministar turizma odredi koji će potpredsjednik vlade biti koordinator i voditi računa o turizmu kao nečemu što je polivalentno, a ne jednodimenzionalno



Prof. dr. Dragan Magaš s Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji kao član radne skupine sudjelovao je u izradi novog Zakona o turističkim zajednicama, jednog iz paketa triju važnih zakona koji se u ovom trenutku nalaze na javnoj raspravi.


Ističe kako je postojeći Zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma dao izuzetno velik doprinos razvoju i promidžbi , no novi zahtjevi turističke potražnje, potreba za jačom suradnjom na strani ponude, transparentnije uključivanje dionika u proces kreiranja novih proizvoda i doživljaja, trendovi su na koje valja odgovoriti novom organizacijskom strukturom. Iza nas je sezona koja će po mnogočemu označiti svojevrsnu prekretnicu u turizmu.

Za razliku od lanjske, izazova je bilo i previše, no unatoč tome i 2018. će biti godina turističkih rekorda i većih prihoda u odnosu na lanjsku.


– Ova će sezona ostati zapamćena po mnogo dobrih stvari i kada je riječ o fizičkom, ali izgleda i po financijskom prometu. Pored svega dobroga što je bilo, treba spomenuti da pomalo izlazi na vidjelo i ta naša hiperaktivnost kada je riječ o izgradnji kapaciteta u privatnom smještaju, odnosno kapacitetima koji su na razini zemlje porasli za nekih 20 do 30 tisuća i to je segment kojim treba u budućnosti početi polako upravljati na odgovarajući način. Naime, nitko nije protiv toga da čovjek ima višak stambenog prostora koji iznajmljuje i da to sagledavamo kao socijalnu kategoriju, ali čini mi se da jača ovaj drugi aspekt gdje ljudi dođu, naprave kuće, vile s bazenom usred nekog prostora koji je zapravo do jučer bio prihvatljiv, a sada postaje neatraktivan. Mislim da bi odgovore na ta pitanja trebalo dati prostorno planiranje. Ne može se u nekakvom mirnom području dozvoliti gradnja kuće s 14 kreveta i bazenom jer znamo tko dolazi u tih 14 kreveta i što to u budućnosti nosi.




Ovom problemu trebalo bi posvetiti posebnu pažnju u prostornom planiranju i tu nam 2018. nekako strši. Zvoni alarm da moramo drugačije upravljati prostorom i voditi plansku politiku.


Što se tiče ostalog, mislim da i hotelijeri i kamperi s kojima sam razgovarao imaju dosta dobro mišljenje o sezoni. Naravno, visi taj nesretni PDV koji dosta opterećuje poslovanje. PDV nas sigurno ne čini konkurentnima u tom dijelu ali moramo priznati da fiskalno ne stojimo najbolje i vjerojatno nam turizam daje dodatne impulse. Upravo bi radi toga trebalo više razgovarati o turizmu i PDV-u i konkurentnosti.


Integralan proizvod


Na koga konkretno mislite kada kažete da bi se o turizmu trebalo više razgovarati?


– Mislim da postojeća organizacija turizma u Hrvatskoj nije dobra. Odnosno, da budem korektan i pošten, sustav HTZ-a je u ovih dvadesetak godina napravio izuzetno puno. Svi se sjećamo vremena kada se raspravljalo o tome trebamo li imati ministarstvo turizma ili ne. Bile su opcije da se pripojiti nekom drugom ministarstvu, a Hrvatska turistička zajednica je uvijek bila obrambeni mehanizam u kojem se 24 sata promišljalo o turizmu. Kroz sustav turističkih zajednica senzibilizirali smo javnost i na kontinentu gdje su ljudi na terenu napravili čuda. Prosvijetlili smo se svi skupa i uvidjeli da je važno napraviti cvjetnjak, urediti park… Mnoge su sredine danas ljepše hortikulturno uređene na kontinentu, nego u priobalnom području. No, to nije dovoljno. Danas organizaciju turizma imamo takvu da otprilike 30 posto turističkih zajednica nema ni ureda, ni direktora, ni financijskih sredstava. S druge strane treba nam nekakva konkurentna cjelina s kojom ćemo se boriti u nadolazećim godinama. Prema tome, to su velike stvari o kojima bi trebalo raspravljati i na razini Vlade. Tu je važan interdisciplinarni pristup jer je to interdisciplinarni problem. Razgovarati na način da shvatimo da je turistički proizvod integralan i da jednostavno tu ima puno prostora za razgovor s ciljem da više upravljamo različitim stvarima. Turizam je tržište i tu može svoje mišljenje dati, primjerice, poljoprivreda i svi oni koji daju svoj doprinos turizmu kao proizvodu. I tek takvim pristupom možemo polučiti rezultate.


Spomenuli ste kontinent. Godinama se razgovara o velikim potencijalima kontinentalne Hrvatske, no pomaci su premali. Ipak, ljudi koji se, primjerice, u Slavoniji žele baviti turizmom mogu učiti na greškama otočana ili onih na priobalju.


– I o razvoju turizma na kontinentu treba razgovarati na višim razinama. Držim da je Hrvatska atraktivna na cijelom svom području samo moramo prevenirati da se kontinentu ne dogodi ono što se dogodilo u priobalnom dijelu gdje je nekada bilo puno više maslina, smokava, više poljoprivrede i stočarstva. Sve je to znatno racionalizirano s dolaskom turizma. Mi zapravo tada nismo shvatili što je turizam i što nam nosi u budućnosti. Danas se te greške dijelom ispravljaju kroz OPG-ove koji nude autohtone proizvode i doživljaje. Kontinent može na tim greškama stvoriti nešto što u budućnosti predstavlja strahovito veliku šansu, ali samo ako imaju i nude dovoljno svega onoga što je naše i autohtono. Poznam neke lokalitete i OPG-ove gdje je sve domaće i friško, a na toj bazi izgradili su smještaj, bazen i svu ponudu koju traži suvremeni gost. Turizam je značajan, ali može biti još značajniji ako više o njemu razgovaramo i tretiramo ga kao tržište, a ne samo kao hotelski i apartmanski smještaj. Ako nastavimo ovakav trend razvoja, s ovakvom strukturom smještaja, neće biti dobro.


Korak naprijed


Kako je u raspravu krenuo paket turističkih zakona, pojavile su se kritike i bojazni da će racionalizacijom sustava turističkih zajednica HTZ izgubiti značaj i postati marketinška agencija. Pogotovo strahuju upravo oni u kontinentalnom dijelu Hrvatske, a dio kritika u tom pravcu iznijeli su i neki bivši turistički čelnici poput Nike Bulića i Damira Bajsa.


– Opet ću ponoviti, sustav HTZ-a dao je nemjerljiv doprinos razvoju turizma. Ne trebam ni spominjati važnost akcija koje su proizašle iz aktivnosti HTZ-a poput akcija Plavi i Zeleni cvijet, Čovjek ključ uspjeha… Međutim, ovaj prijedlog, koji ide za tim da jačamo destinacijski menadžment, traži od nas nekakve aktivnosti koje će se odvijati u okviru destinacijskih menadžment organizacija i zato mislim da je dobro da se jača ministarstvo turizma i da preuzima na sebe nekakvu odgovornost da se kroz samo ministarstvo i kroz destinacijske menadžment organizacije provode određene aktivnosti koje su do jučer bile u djelokrugu HTZ-u. To su aktivnosti koje sada ne moraju stati. Mi ih možemo i moramo nastaviti dalje u drugačijem organizacijskom obliku. To je i poruka svima da nam Ministarstvo turizma ipak treba u ovom trenutku.


A što ako se ponovno pojavi ideja da nam ministarstvo turizma ne treba, a Hrvatskoj turističkoj zajednici smo oduzeli dio ovlasti?


– Ako bi sada jedna vlada rekla da nam ministarstvo turizma ne treba, bili bismo u dosta nepovoljnoj poziciji i morali bi se vraćati na stare kolosjeke. Dugo već govorim da ministarstvo turizma radi specifičnosti mora imati ministra koji je ujedno jedan od potpredsjednika vlade ili barem da ministar turizma odredi koji će potpredsjednik vlade biti koordinator i voditi računa o turizmu kao nečemu što je polivalentno, a ne jednodimenzionalno. Bili bismo tada puno uspješniji. Ovim zakonskim izmjenama ministarstvo turizma si uzima veliku obvezu koju dijeli s prostornim cjelinama na terenu. Jer tko bolje zna oblikovati turistički proizvod od Kvarnera ili od Istre koja je to i dokazala. Dokazao je i Lošinj u jednoj još manjoj prostornoj cjelini. Novi paket zakona ide za tim da stvaramo turistički valorizirane prostorne cjeline koje mogu konkurirati na tržištu.


Ni sama ne znam koliko već godina razgovaramo o destinacijskom menadžmentu, a čini se da smo sada ponovno na početku. Na koji način to implementirati na terenu? Hoće li jedna godina prilagodbe biti dovoljna?


– Trebat će puno edukacije, radionica, a ovaj paket zakona ide za tim i zadaće koje su dosta dobro posložene nas upućuju na to da zapravo moramo stvarati optimalno tržišno konkurentnu cjelinu bez obzira na administrativne granice. Osobno bih radije bio propisao rivijere i otoke kao destinacijske menadžment organizacije, no ministar se opredijelio za to da ipak damo nižim razinama neka se sami udružuju i oblikuju kroz projekte. I to ima svojih prednosti. Moramo svi skupa shvatiti da destinacijski menadžment proizlazi iz suradnje u destinaciji koja mora naći svoj organizacijski oblik koji nazivamo destinacijska menadžment organizacija. To je organizacija uključivanja, a ne organizacija gdje će pojednici napraviti strategiju koja će iz ovih ili onih razloga završiti u ladici. Ovaj paket zakona je veliki korak naprijed radi složenosti posla i dobro je planirano da 2019. bude godina uhodavanja i javne kritike.



Kvarner se kao regija nije uspio brendirati na tržištu poput primjerice Istre. Kako dalje? Otvaraju li ova zakonska rješenja neke nove mogućnosti?– Svakako. Velikim dijelom na ovaj način o kojem sam govorio. Mi imamo taj mozaik različitosti proizvoda. Kroz vrijeme koje dolazi kroz formalno i neformalno udruživanje možemo napraviti puno više toga posebno kada je riječ o projektima. Bio bih sklon da Kvarner reorganiziramo na način da ga čini Kvarner – regionalna menadžerska organizacija, a da su niže razine destinacijske menadžment organizacije – Opatijska rivijera, Crikveničko-vinodolska rivijera, Cres-Lošinj, Rijeka, prste i Gorski kotar, te Krk i Rab kao zasebne cjeline. Mi bismo tada 365 dana promišljali te specifičnosti i planirali što i gdje napraviti. Tu uzimamo na neki način u obvezu da odgovorimo na sve ono čime se danas bavi čak 366 turističkih zajednica. Neki zamjeraju da će se neke turističke zajednice ukinuti, no i moraju se ukinuti tamo gdje se formalno udružuju, ali moraju ostati turistički informativni centri. Oni će biti mjesta gdje ćemo lokalno razgovarati o pojedinim projektima. Fali nam atrakcija posvuda, a svaka ta turistička zajednica se zatvarala u svoj administrativni prostor i događalo nam se da je gost bio u Crikvenici tjedan dana, a nije znao da se u blizini nalazi kuća Jurja Julija Klovića. Sužavali smo vidike. Ne možete uzeti nekom 100 eura da bude u Opatiji, a da mu ne kažete da tu postoji i nešto više. Izazov je i Gorski kotar?– Osobno mislim da bi se Gorski kotar puno bolje razvijao i valorizirao da se nalazi u destinacijskoj menadžment organizaciji kao što je Grad Rijeka, prigrad i Gorski kotar.


Nedostatak kadrova


Godina 2019. donosi niz izmjena kako zakonskih, tako i fisklanih. Po svemu sudeći, to neće biti nimalo laka turistička godina za koju se treba dobro pripremiti, a tu su i pitanja nedostatka kadrova i opterećujućeg PDV-a koji se zasad neće mijenjati.


– Sljedeća sezona bit će dosta zanimljiva i svojevrsna prekretnica koja će nam dobro doći da se ne uspavamo. Mediteran se probudio. Aktivna je politika Turske i Grčke kao konkurenata. Ako nastavimo graditi kapacitete u privatnom smještaju, ovako kako gradimo, onda će doći do velikih problema s punjenjem. Sezone kakve smo imali do sada, mislim da više nećemo imati jer smo ih imali i dijelom zahvaljujući situaciji u nama konkurentnim zemljama. Sada opet nastupa borba za kvalitetu u svakom segmentu. Upravljanje kvalitetom postaje izuzetno bitno. Moramo razraditi kriterije i za to se u novom zakonu obvezuju regionalne turističke organizacije da izrade mehanizme kojima ćemo ocjenjivati kvalitetu. Nitko ne može ostati izvan sustava i svi moraju dati maksimalan doprinos kvaliteti u svakom segmentu. Naredna, 2019. će biti godina koja bi nas mogla dosta zabrinjavati tako da ove zime moramo reagirati i dobro se pripremiti. Aktivnostima moramo širiti tržište i popunjavati praznine koje mogu nastati sljedeće godine.


Veća će biti i boravišna, odnosno turistička pristojba. I na to je bilo dosta prigovora.


– Bilo je i hotelijera koji kažu dižite boravišnu pristojbu, smanjujete nam konkurentnost, ali želimo znati zbog čega je dižete i u što je usmjeravate. I tu su u pravu. Bitno je da prihvaćaju destinacijski koncept, ali svi moramo znati što je to u što ulažemo taj novac, što smo napravili. Mislim da će nova zakonska rješenja doprinijeti da se u kratkom vremenu transformiramo i zajedno radimo bez fige u džepu. Tu mislim na sve dionike u turizmu, pa čak i do činjenice da je na rovinjskoj zelenoj tržnici grožđe ovog ljeta bilo 75 kuna kilogram. I o tome treba razgovarati. To nije vrijednost za novac. Svi smo uključeni u turizam i moramo maksimalno biti korektni. Ne možemo rezati granu na kojoj sjedimo. Svaki segment je vrlo važan.


A problem kadrova?


– Odgovor na to pitanje trebaju tražiti zainteresirani dionici. Zašto nema menadžera moraju reći hotelijeri. Zašto nema konobara i kuhara, isto moraju reći hotelijeri. Pritom je i velika uloga države koja mora naći određene mehanizme da se to važno pitanje riješi. Ljudi koji odlaze u inozemstvo će se i vratiti ako imalo poboljšamo plaće i uvjete života. U godinama pred nama čeka nas i pojačano useljavanje ljudi iz drugih zemalja. I mi smo 60-ih išli u Njemačku i tamo preuzimali ugostiteljstvo. Smatram da se treba boriti i izlaziti s određenim mjerama koje će vratiti barem dio naših ljudi u Hrvatsku.