Neslaganje s glavnom doktrinom unutar partijske strukture jednoumlja, uglavnom se ni danas – u vrijeme tobože cvjetajuće demokracije – ne tolerira i ne prašta. Vrh esdepeove i hadezeove piramide moći nikada nije bio previše blagonaklon prema neistomišljenicima unutar svoje nomenklature. Neposlušni vojnici stranke najčešće su bili brzo izgurani iz vertikale moći.

  Pokušaj marginalizacije Tonina Picule u SDP-u odnosno Davora Ive Stiera u HDZ-u za vrijeme zadnjih izbora za Europski parlament, najbolji su primjer tomu. Imajući na umu ove nepogrešivo točne i lako predvidive mehanizme s kojima se dvije naše najjače stranke obračunavaju sa svojim tvrdoglavim i neposlušnim elementima, Drago Prgomet mirne volje može računati na to da će ga partijski bič pravedne osvete također sustići, i to kad-tad. Tim više; Drago Prgomet unutar HDZ-ove raspodjele položaja i funkcija nije bilo tko, već zamjenik predsjednika ove nadasve demokratske zajednice. Visoka stranačka funkcija, jasno, napisanom daje dodatno težinu, a time će i konzekvence po autora biti dramatičnije.

  Kako god bilo, HDZ je već učinio prvi korak u sankcioniranju neistomišljenika. Prgometov apel, u prvom redu upućen nezadovoljnim braniteljima u Savskoj 66 da pospreme šatore, ugase logorske vatre i vrate se svojim kućama, jer ovakav prosvjed protiv neodgovorne vlasti nema smisla, njegov HDZ brzo je relativizirao i sveo pod diskreditirajući nazivnik »osobnog stava jednog člana stranke«.

HDZ-ova nervoza

Međutim, kada jedan od najiritantnijih političara koji se u zemlji pojavio, recimo, još tamo od 1945. godine na ovamo, a to je onaj Sanaderov, danas Karamarkov poslušnik, to jest povjerenik za posebno gnusne zadatke, Gordan Jandroković, krene govoriti o tome da je HDZ demokratska stranka i da svatko od 220.000 njezinih članova ima pravo na izdvojeno mišljenje, tada je posve izgledno to da će Drago Prgomet platiti zbog onoga što je neodgovorno napisao i objavio na vlastitom mrežnom blogu i tako se grubo ogriješio o partijsku stegu.

  Osim toga, otežavajuća okolnost po Prgometa može biti i činjenica da sada nezgodno dijeli ista stajališta s proskribiranim braniteljem, Zoranom Ercegom. Naime, ovaj revoltirani 55-godišnji umirovljeni ratni snimatelj i veteran Domovinskog rata iz Splita, pokrenuo je profil na društvenoj mreži s kojim se usprotivio prosvjedima u Savskoj. Erceg poručuje da se problemi rješavaju kroz institucije države, a ne na ulici, što mu je priskrbilo simpatije i podršku, ali i vulgarne prijetnje, grube etikete, bušenje automobilskih guma…

  Prema svemu sudeći, Jandrokovićevo nemušto ograđivanje od apela, samo je uvertira u meritum sankcioniranja Prgometa:

  – Gospodin Prgomet iznio je svoj osobni stav. Stav HDZ-a nije se promijenio, mi i dalje podupiremo opravdane zahtjeve hrvatskih branitelja te tražimo od Vlade da njihove opravdane zahtjeve ispuni, objasnio je Gordan Jandroković.

  Dojam je pojačao njegov šef, Tomislav Karamarko: »Ono što je o braniteljima poručio gospodin Prgomet, to je njegov osobni stav. Osobno bih volio da kao član Predsjedništva te stavove prvo iznosi na tijelima stranke, ali ne uzrujavamo se zato što ih je prvo iznio u javnosti.« Iz šatora u Savskoj nisu željeli puno komentirati apel. Josip Klemm samo je prosiktao: »Ne želim komentirati sve one koji su, nažalost, plaćenici i koji su podložni politici i određenim političkim grupacijama te ne rade u interesu hrvatskih branitelja». Za Klemma je, eto, Prgomet lako i brzo postao najobičniji plaćenik – vjerojatno sotona iz SDP-a – jer se možda prepoznao u onome dijelu bloga koji veteranima sugerira: «maknite od sebe sve one koji vam se danas nude kao zaštitnici».

  Ovo združeno distanciranje vrha stranke od svog pobunjenog člana i tuđeg plaćenika, međutim, nije zaustavilo širenje teorije zavjere o tome da HDZ s Prgometovim istupom zapravo nagovješćuje drukčiju politiku prema šatorašima. No, o tom-potom.

  U svakom slučaju, ovakva HDZ-ova nervoza zbog urotničkog posta posve je očekivana, s obzirom na to da je bloger u svom istupu bio vrlo nadahnut i argumentiran. Također, njegova molba s kojom od branitelja traži da konačno privedu kaju svoj prosvjed u Savskoj 66 čini se kao vrlo iskrena i dobrohotna:

  »Branitelji moraju prihvatiti da se o njihovim zahtjevima raspravlja u Vladi i Saboru. Ne skrivećki, nego javno. Svjesni da se prava mogu ostvariti sukladno mogućnostima ove zemlje. Svako insistiranje na nerealnim izdvajanjima znači da će se nekome morati uzeti: učiteljima, medicinskim sestrama, umirovljenicima, a niti jedan branitelj to ne želi.«

Gordan protiv Gordana

Visokopozicionirani član HDZ-a, štoviše, svojim suborcima, danas prosvjednicima sugerira čak to da od šatora društvo ima više štete nego koristi. Ovakva braniteljska politika, drži Drago Prgomet, vodi k daljnjem antagonizmu:

  »Branitelji su više od 100 dana u šatoru u Savskoj. Njihov protest, kao i mnoge druge pojave u zadnje vrijeme antagonizirale su hrvatsko društvo. Nikakvo čudo, Hrvatska nam je podjeljenija više nego ikad«.

  No, pohvala za ovaj političko-humanistički blog neočekivano brzo stigla je iz suprotnog tabora. SDP-ov Gordan Jandroković (Maras) na društvenoj mreži s veseljem tvrdi sada ovo:

  »U HDZ-u su se ogradili od izjave svog zamjenika predsjednika Drage Prgometa da je vrijeme da prestanemo dijeliti naše društvo i da bi branitelji trebali prekinuti prosvjed u Savskoj. Jandroković je preuzeo ulogu glasnogovornika i objavio javnosti da to nije stav HDZ-a nego da treba nastaviti dalje. Mogu reći samo jedno: šteta je za Hrvatsku što HDZ ne vode ljudi koji imaju odgovornosti prema svojoj zemlji kao Prgomet nego oni koji je dijele i vraćaju u prošlost kao Karamarko i Jandroković.»

  Uglavnom, u ovom srazu jeftinog parolaštva – SDP-ov Gordan protiv HDZ-ovog Gordana – ministar Maras zaboravlja na to da se i njegova partija služi sa sličnim metodama diskreditiranja kada se javno obračunava sa svim onim prgometima unutar vlastitih redova. Šteta, Gordan Maras nije sjetio osvrnuti niti na posebno važan ulomak HDZ-ovog blogera koji upozorava na ovo:

  »Ne mogu prihvatiti da u ovoj zemlji mogu živjeti samo oni ili mi. Ne mogu prihvatiti da su hajdučija svi oni koji nisu za SDP. Ne mogu prihvati da nije domoljub onaj tko nije za HDZ. Ne mogu prihvatiti da su kriminalna zadruga svi oni koji nisu dio Kukuriku koalicije. Ne mogu prihvatiti da je ova vlast nenarodna».

Podjele i zastrašivanja

Sumorno načelo »mi ili oni« inaugurirao je upravo Marasov stranački šef i predsjednik hrvatske Vlade, Zoran Milanović. U prvom krugu predsjedničkih izbora – kad je postalo izgledno to da će se voditi mrtva utrka između SDP-ovog Ive Josipovića i HDZ-ove Kolinde Grabar Kitarović – Milanović je ovako govorio:

  »Ostaje činjenica: ili mi ili oni», misleći, jasno, da je »mi« nešto pozitivno tj. SDP-a i da je »oni« sve negativno tj. HDZ. Uzgred, što je s onima koji se ne osjećaju ni »mi«, a niti »oni«?

  U ovakvom monolitnom, doktrinarnom političkom diskursu, koji ima puno elemente notornog staljinizma i ždanovizma (»neprijatelj je pred vratima«), mjesta za pomirbene Prgometove tonove naprosto ne može niti biti. Podjele i plašenje sa sablastima komunizma i fašizma – kao najjačim etiketama s kojima se želi oblatiti suprotna politička opcija – a u čemu prednjače stranački lideri, predstavlja jedan od glavnih motivacijski faktora okupljanja i djelovanja u velikim političkim strankama. Dakako, uz nadu svakog člana da će jednom biti zbrinut u javnom sektoru.

  Sve u svemu, strah od neprijatelja i shvaćanje važnosti zbijanja vlastitih redova, još i danas itekako dobro pali. Slobodnomisleći blogeri i svi ostali prgometi, kako vidimo, brzo se nađu na meti.