Često možemo primijetiti kako se nude čestitke, bojanke, letke, uz tvrdnju da je namjera pomoći djeci s intelektualnim poteškoćama, napuštenim životinjama i slično. Jedna udruga se oglasila. Nisu znali za prikupljanje u njihovo ime, a novac nikada nisu dobili. 

„Radimo prodaju ovih lijepih čestitkica, osmijeh sam već dobio to ste mi već darovali“ ili „Cijena vam je čestitke 15 kuna dobijete račun uz čestitku dakako ako želite“, često se može čuti na javnim prostorima.

Skupljaju za bolesnu djecu ili životinje. Za ono na što ljudi prvo pokleknu. Tvrde da je za neku od udruga, navode i koju, a sve lijepo piše na poleđini letka ili čestitke. Imaju čak i fiskalne blagajne. Kako se stvar odvija na cesti, onako usput, nitko nema vremena za suvišna pitanja. Izdaju račune, sve na prvi pogled djeluje sjajno.

“VAŽNA OBAVIJEST O PREVARI!!! Po centru grada šeću se 2 mladića i dijele nekakve letke te skupljaju donacije za našu Udrugu što je velika laž”

 „Zato što su nam se ljudi počeli javljati svakodnevno da doniraju našu udrugu i onda kad smo pitali gdje rekli su kupili smo vašu čestitku ili letak i donirali smo 10 ili 15 kuna.“, ispričala je Natalija Belošević, predsjednica Udruge sindrom Down ZG.

Netko je prikupljao novac u njihovo ime pa su brzo reagirali  objavom na svojoj stranici i oglasima u radijskim emisijama, kako bi obavijestili građane – da te donacije njima ne dolaze.

Potaknuti ovom objavom, iz „Provjerenog“ su krenuli u istraživanje: Ema Branica je saznala kako ipak postoji složenija priča iza jedne čestitke, a neki su prodavači bježali od njenog mikrofona i kamere.

Otkrila je potpuno neočekivanu priču – kako iza  prikupljanja humanitarne pomoći i donacija od strane posrednika, stoji vrlo unosan posao, organiziran po cijeloj državi.

Tvrde kako skupljaju novac za bolesnu djecu, životinje. Mnogi ne dvoje i često izdvoje 15 kuna za plemenitu stvar. No, samo naizgled to je vrlo lijepa humanitarna gesta. Radi se o legalnim tvrtkama koje sklapaju ugovore s udrugama. Redakciji su se javili bivši zaposlenici koji su opisali posao.

“Na dnevnoj bazi se znalo zarađivati čak i preko 20 tisuća kuna.”, tvrdi jedan bivši zaposlenik. Napredovao je i shvatio da se vrti ogroman novac.

“Svako jutro prije početka radnog vremena dolazili smo u firmu i zaduživali smo se. Slabiji prodavači su zaduživali do 50 čestitki, a jači su čak do 200, 300 čestitki zaduživali, i onda se šalju na terene.”, Ispričao je.

Još jedan bivši zaposlenik koji se redakciji javio telefonom, imao je istu priču. Kada su shvatili o čemu se radi, njihova dobra plaća više nije bila dovoljna da ostanu u tom poslu. Radi se po cijeloj zemlji. “Svugdje po Hrvatskoj”, kazao je bivši prodavač. Prvotno su ih vozili vlasnici, a kasnije su zaposlili vozače. “To ti je Osijek, Rijeka, do Splita smo išli, do Dubrovnika, Zadar, Đakovo, svi gradovi. Kad dođeš tamo u grad ti ljudi ti to prvi put vide, mislim nema toliko udruga, oni kupuju tamo k’o ludi”, ispričao je drugi bivši prodavač telefonom.

Favoriziraju udruge koje skrbe o bolesnoj djeci te s njima sklapaju ugovore.

“Nas su dva gospodina kontaktirala samoinicijativno i ponudila nam suradnju kada nam je najviše gorjelo u životu. Ponudili su nam suradnju da će prodavati neke proizvode i dio prihoda će uplaćivati udruzi. To je bilo wow u tom trenutku.”, rekla je Snježana Čop iz karlovačke udruge Zvončići. Potpisali su ugovor kojim im se tvrtka obvezala uplaćivati tisuću eura na mjesec.

No da su znali kako zapravo funkcioniraju te tvrtke i koliko zarađuju na njihovoj djeci, ugovor ne bi nikada potpisali, tvrde u udruzi. Ista tvrtka i dalje posluje, našla je novu udrugu s kojom je sklopila ugovor.

“Ma daj, kaj ti je, djeca niš’ ne dobiju! Ugovor ti je bio s tom udrugom za terapijsko jahanje 15 tisuća, to im je ugovor mjesečno, a to im je dva dana, tri ako je loše, za toliko se to odradi.” U tri dana srede obvezu prema udruzi, tvrdi sugovornica iznutra, ostatak mjeseca čista je zarada.

Jedan od bivših prodavača, koji je bio među boljima među njima, kazao je kako mu je prvi mjesec plaća bila oko 1500 eura, a kasnije je imao i više od 2000 eura. Dio novca ide prodavačima, dio odlazi na tekuće troškove: gorivo, tiskanje čestitki… “Ak’ dovedeš nekog, sve što on proda ti dobiješ kunu od njegovog pa tako oni stalno imaju ljude, kužiš, uvijek netko nekog dovede, time zarađuje dividende, kako oni to zovu”, kaže jedan bivši prodavač.  “Znači ako ona proda 100 čestitki, vi dobivate još 100 kuna”, tvrdi drugi.

“Provjereno” je ukazalo kako je riječ o organiziranim ekipama koje ordiniraju po cijeloj zemlji.  Poanta nije da prestanemo donirati potrebite, jer bolesna djeca trebaju svaku našu kunu. Stoga, prvo provjerite kome uplaćujete. Najpametnije je direktno na žiro-račun udruge.

Cijeli prilog možete pronaći na sljedećoj poveznici: http://provjereno.dnevnik.hr/clanak/kako-lazni-humanitarci-zaradjuju-na-bolesnoj-djeci-na-dnevnoj-bazi-se-znalo-zaradjivati-cak-i-preko-20-tisuca-kuna—459163.html