Nakon šest godina

Presuda za liječnički nemar pri porodu: Roditeljima po 145 tisuća kuna zbog smrti bebe

Simeona Pancirov

Foto: Sergej Drechsler

Foto: Sergej Drechsler

Nakon šest godina spora s Općom bolnicom, sud je potvrdio najgore – da je majka porođena nakon prvog pregleda CTG-om, koji je upućivao na patološko stanje, mali Jure bi danas bio živ



ZADAR – Na Općinskom sudu u Zadru prošlog tjedna je donesena nepravomoćna sudska presuda protiv zadarske Opće bolnice, zbog nemara medicinskog tima tijekom porođaja, uslijed čega je došlo do smrti dječaka. Šest godina od podnošenja zahtjeva za naknadu štete zbog smrti djeteta, roditeljima je nakon vještačenja tima Medicinskog fakulteta u Zagrebu, koje su zatražili njihovi odvjetnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, potvrđeno kako postoji uzročno-posljedična povezanost pogreške koju su učinili djelatnici Opće bolnice u nadzoru porođaja tužiteljice. Zadarska bolnica prema ovoj presudu roditeljima mora isplatiti po 145.000 kuna svakome od njih kao naknadu štete »zbog smrti bliske osobe, odnosno s osnova povrede prava osobnosti«.


Teški dani


Kada je 27. lipnja 2010. godine K. Z. stigla na porod u zadarsku bolnicu, u njenom domu u Benkovcu sve je bilo spremno za doček trećeg djeteta, maloga Jure. Liječnici su je primili i zakazali carski rez, no ono što se tada dogodilo zauvijek će ostati u srcima roditelja, te brata i sestre koji malog brata nikada nisu dočekali. Nakon šest godina spora s Općom bolnicom i izvođenja nekoliko vještaka, sud je potvrdio najgore – da je majka porođena nakon prvog pregleda CTG-om, koji je upućivao na patološko stanje, mali Jure bi danas bio živ. Ovako, porod je uslijedio nakon novog nalaza CTG-a, no nažalost, dijete je već bilo mrtvo.


– Ono što sam proživio onih prvih mjeseci nikada nisam pokazivao nikome jer sam vidio što moja žena prolazi i ne bih to poželio ni najgorem neprijatelju. Sjećam se kada sam išao na Odjel patologije nositi robicu za dijete kako bismo ga pokopali. Bili su to teški dani za nas jer to je dijete trebalo biti naša radost – ispričao nam je Ž. Z. iz Benkovca. Njegova supruga i majka još dvoje njihove djece, K. Z., kazala nam je kako je na dan kada je primljena u bolnicu trebala biti porođena carskim rezom.




– Sjećam se, bilo je 15 do 9 kada me je žena zvala da će ići na carski rez i ja sam otišao kući, jer su djeca bila u školi i morao sam im pripremiti ručak, nakon čega bih se vratio u bolnicu. U meni je bio neki nemir, pa sam je oko 12 sati zvao i pitao je: »Što više radiš na aparatima«, krenuo sam prema bolnici, ali sam tamo i dalje čekao. Sestre su izlazile, a ja sam vidio da se nešto događa. Nakon nekog vremena ušao sam kod nje u sobu jer sve je bilo gotovo, a ona je pitala: »Gdje je moje dite?«. Pitao sam medicinsko osoblje što da napravim, a oni su mi rekli kako će oni pokopati dijete. Htio sam da se napravi obdukcija, iako su me od toga odgovarali – ispričao nam je Ž. Z.


Neuredni otkucaji


Ovu obitelj posjetili smo dva dana nakon sudske presude, a majka K. Z. se prisjetila dana kada su iščekivali da se rodi njihovo treće dijete.


– Sjećam se kako je liječnik koji je vodio moju trudnoću plakao kao malo dijete kad je čuo što se dogodilo, jer sve je bilo uredno do tada. Sve je bilo normalno, ali dogodilo se najgore. Liječnik je vidio kako otkucaji srca djeteta nisu bili uredni, ali zašto nakon toga nije došlo do carskog reza, ne znam. Računala sam kako u bolnici mogu biti sigurna jer drukčije se tamo čovjek osjeća nego doma. Mislila sam da mi se ondje ništa loše neće dogoditi. Nakon tri mjeseca od smrti djeteta vratila sam se na posao, ali teško je i nakon šest godina prihvatiti da djeteta koje se trebalo roditi nema – kazala nam je ova žena.


Svoju tragičnu priču, kažu nam, htjeli su ispričati jer ne žele da se više nikome dogodi ono što su oni proživjeli, ali i da ohrabre sve koji su se našli u sličnoj situaciji u potrazi za istinom. Ističu kako nikakva financijska naknada ne može vratiti njihovog sina, za kojega su imali puno planova i želja, ali se to nažalost nikada neće dogoditi.


– Htjeli smo dokazati kako je netko pogriješio i to je bio razlog zašto smo ušli u ovaj sudski spor. Za nas je odgovor zašto se to dogodilo bio važan kako bismo vratili svoj mir – ističu.


Dva vještačenja


Tijekom šest godina od pokretanja spora do nepravomoćne sudske presude provedena su dva medicinska vještačenja, od kojih je prva vještakinja tek naknadno u svojem svjedočenju iskazala kako tužiteljica, odnosno majka, nije smjela ostati bez nadzora, dok je vještak s Medicinskog fakulteta u Zagrebu ustvrdio kako je drugo snimanje CTG-om od kojega je prošlo dva sata bilo izgubljeno vrijeme, te da bi dijete porođeno prilikom prvog snimanja bilo rođeno živo.



Kako je u obrazloženju presude naglasila sutkinja, dijete u dobi od šest mjeseci čuje sve što se događa i već reagira i na glas oca, te je jasno kako dolazi do sve većeg povezivanja djeteta s njegovim roditeljima. U presudi je naglašeno kako su majka i otac došli u bolnicu s namjerom da majka rodi živo i zdravo dijete, ali su roditelji pretrpjeli toliku duševnu bol za koju im pripada barem pravična naknada zbog smrti djeteta.


Sutkinja je odbila zahtjev brata i sestre u čije ime je također podnesena tužba za naknadu štete zbog smrti bliske osobe, a kako je navedeno u obrazloženju, povezanost između braće je trebala biti na višoj razini kako bi se stvorili uvjeti za isplatu naknade za duševne boli.



Pravni zastupnici bolnice Zadar su tijekom glavne rasprave osporavali da se radilo o živom djetetetu, već o plodu, te su time i smatrali kako je iznos naknade od po 75 tisuća kuna ocu i majci za pretrpljenu duševnu bol po njima bio dostatan, ali je vještačenjem Medicinskog fakulteta u Zagrebu utvrđeno da se radi o mrtvorođenom djetetu. Sutkinja je u cijelosti prihvatila nalaz Medicinskog fakulteta u Zagrebu u kojem je iskazano kako je došlo do propusta koji je na kraju uzrokovao smrt djeteta, da se nije smio prekinuti nadzor nad otkucajima srca djeteta, što je učinjeno u trajanju od dva sata.


Vještaci zagrebačkog Medicinskog fakulteta su još naveli da je postojala uzročno-posljedična povezanost pogreške učinjene od strane djelatnika bolnice u Zadru, te da su liječnici propustili pravodobno dovršiti porod hitnim carskim rezom, što predstavlja stručnu pogrešku u vođenju postupka.