Veliki (nepravomoćni) poraz banka u "procesu Švicarac"

Presuda: Banke su znale da će franak rasti – sad moraju platiti

Bojana Mrvoš Pavić

»Imate razloga da budete razumni i pokušate pronaći kompromise. Računajte da velika količina tužbi može iscrpiti svaku banku, razmislite zato o nekom obliku nagodbe«, pozvao je Dobronić bankare.



ZAGREB Iako donešena u korist oko sto tisuća zaduženih u švicarskim francima povijesna presuda suca Trgovačkog suda u Zagrebu, Radovana Dobronića, tek je prva završena utakmica u sporu potrošača protiv osam banaka. No svakako jest povijesna, budući da se radi o prvoj presudi u nekom kolektivnom sporu, u kojoj je pravosuđe, pritom, stalo na stranu »malih« potrošača, a protiv velikih, moćnih igrača – banaka.Postane li pravomoćna, ova će se presuda odnositi na sve zadužene u CHF, ali i eurima.


Tri i pol je sata sudac Dobronić izricao presudu, bez zastajkivanja, bez gutljaja vode ili kratke pauze. Njegova presuda kontra banaka bila je, međutim, i otvorena lekcija HNB-u, državi pogotovo, svima onima koji, kako je kazao, valutnu klauzulu nikad nisu trebali niti dozvoliti. Redao je sudac svoje kritike nadležnima, pokazujući pritom i zavidno bankarsko znanje, pričajući o ekonomskim trendovima od velike američke krize 30-tih godina prošlog stoljeća, naovamo.



»Apsolutno smo zadovoljni, tužba je u cijelosti prošla«, izjavio je nakon presude Goran Aleksić, šef pravnog tima udruge Franak u čije je ime Društvo Potrošač, ovlašteno za podzanje kolektivnih tužbi, tužbu podigao proje godinu dana. Jedan od »frankovaca«, Denis Majo iz Zadra po izlasku sa suda kazao je kako je ovo »velika pobjeda malog čovjeka«.




»Ja sam jedan od onih koji je, zbog premalo informacija, uzeo kredit u CHF. Ova je presuda pokazala da se isplati aktivirati protiv velikog sustava. Packu su od suca dobili i država, i bankari«, kazao je Majo, čija je početna glavnica sa 500.000 kuna narasla na 700.000 kuna, makar kredit otplaćuje sedam godina. Njegova će glavnica morati sada biti vraćena na početnu, od pola milijuna kuna, dok očekuje i oko sto tisuća kuna povrata preplaćene kamate.



Prema njegovoj, nepravomoćnoj presudi, na koju se osam banaka – Zagrebačka, PBZ, Hypo, Raiffeisen, Erste, Splitska, OTP i Volksbank mogu žaliti u roku osam dana od primitka presude – sve su te banke prekršile Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o obveznim odnosima, jer potrošače nisu dovoljno informirale o rizicima, jednostrano su mijenjale kamatne stope, i općenito ugovarale s klijentima kredite koji su za posljedicu imali veliku neravnotežu u ugovornom odnosu, na štetu potrošača.


Banke u roku 60 dana od pravomoćnosti presude moraju zaduženima u švicarskim francima njihove kredite, sa značajno naraslim glavnicama zbog promjene tečaja, konvertirati u kunske kredite, pri čemu se glavnica mora, u kunama, vratiti na iznos koji je vrijedio na dan početka otplate kredita. Klijent će s bankom morati dogovoriti novu, i to fiksnu kamatu, a izgubljeno zbog neopravdanog dizanja kamate od banke će onda moći zatražiti privatnom tužbom svaki klijent za sebe. Isto će moći, ukoliko povećanu kamatu smatraju neopravdanom, moći i zaduženi u eurima.


Dakle, eventualna pravomoćna presuda suca Dobronića na bilo kojem sudu u Hrvatskoj će u slučaju privatnih tužbi za povrat preplaćenog zbog rasta kamata, biti vodilja ostalim sucima. Po toj presudi, glavnica značajno pada, dakle iznos kredita se vraća na onaj početni, nema više valutne klauzule, zabranjeni su krediti u »švicarcima«, a razlika u kamati se klijetima koji podnesu privatnu tužbu, treba vratiti. To vrijedi i za one koji su u međuvremenu kredit otplatili – i oni mogu privatnom tužbom zatražiti povrat preplaćenog. Banke, osim toga, moraju platiti i više od 440.000 kuna nagomilanih sudskih troškova unatrag godinu dana, koliko parnica traje.



»Dobro došli u EU Hrvatsku!«, uskliknuo je po izlasku iz sudnice Ilija Rkman iz Društva Potrošač.  Ova je presuda, kazao je, poruka EU-u da je hrvatsko pravosuđe stalo uz unterese potrošača. Kako je pak, iako sretna, kazala odvjetnica udruge Franak i »Potrošača«, Nocole Kwiatkowski, ovo je, prije svega, nepravomoćna presuda, i banke će sigurno ići sa žalbom. »Zato ovu presudu moramo uzeti s umjerenim oduševljenjem«, jer posla ima još puno.



Do pravomoćne je presude, međutim, još podugačak, možda čak i jako dugačak put. Banke će se žaliti, ići na drugostupanjski, Visoki trgovački sud koji Dobronićevu presudu može dijelom ili u cijelosti podržati, jednako tako ukinuti, vratiti ju Trgovačkom sudu na ponovni postupak i kod, najvjerojatnije, drugog suca. Postane li presuda ipak pravomoćna, banke još uvijek mogu podnijeti zahtjev za revizijom presude Vrhovnom sudu, no da bi revizija tamo bila i prihvaćena, i izvršenje pravomoćne presude zaustavljeno, banke bi trebale dokazati da bi netko pretrpio nenadoknadivu štetu.


Koliko bi banke u slučaju pravomoćne presude izgubile, nitko ne želi nagađati. Pojavile su se kalulacije o gubitku od čak 15 milijardi kuna, no sve zaista ovisi o broju zaduženih u »švicarcima«, rastu njihove kamate unatrag više godina, o početnoj kamati i ostalim parametrima. Sudac, očito potpuno siguran da njegova presuda drži vodu, jučer je bankama preporučio da se sa klijentima nagode, jer će u protivnom, budu li klijenti išli na privatne tužbe, izgubiti puno više. Prije toga ih je pak podsjetio na činjenicu da su potrošači na mirenje i nagodbu bili spremni od početka, što su banke ignorirale, dok će im sada nagodba biti jeftinije i brže rješenje.


»Imate razloga da budete razumni i pokušate pronaći kompromise. Računajte da velika količina tužbi može iscrpiti svaku banku, razmislite zato o nekom obliku nagodbe«, pozvao je Dobronić bankare.



Bez obzira kako njegova presuda na kraju završila, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, Radovan Dobronić je već ušao u povijest. Rođen je 1960. godine u Čakovcu, sa 25 godina diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Specijalizirao je bankarsko pravo i novčane obaveze, a kao pravnik osam godina radio i u Zagrebačkoj banci. Otvoreno je na prvom ročištu udruge Franak protiv banaka prije godinu dana pitao traži li, zbog toga, itko njegovo izuzeće, no kako se nitko nije pobunio, Dobronić je nastavio voditi spor i zaključio ga u rekordnom roku. Među kolegama je poznat kao sudac koji se temeljito priprema za sporove koje vodi, no u posljednje se vrijeme među stručnjacima može čuti kako je ovaj posao možda prebrzo završio, jer nije napravljeno i vještačenje rasta kamata. Upravo to bi, smatraju upućeni, nepravomoćnu presudu moglo »doći glave«.



»Banke, izgleda, ne razumiju da Zakon o zaštiti potrošača ima veliku težinu, jer su ignorirale u početku poziv na mirenje, kao da nisu shvatile potrošačka prava«, započeo je svoje izlaganje presude sudac Dobronić. S općim uvjetima svog poslovanja klijente su, kazao je, banke upozoravale kao da su im klijenti došli na šalter po neku minornu uslugu, a ne po kredit u trajanju od 20, 30 godina, dok ih ni približno dovoljno, zaključio je, nisu upozorili na opasnost od valutne klauzule, odnosno kredita u CHF. A za opasnost su banke, uvjeren je sudac, itekako znale.


»U ožujku 1997. godine istražni odjel MMF-a objavio je studiju o kretanju CHF zbog uvođenja eura. Studija kreće od toga da je izvjesno  da će uvođenje eura pojačati pritisak slobodnog kapitala na CHF, na čiju se aprecijaciju unaprijed računalo. Nije, dakle, točno da se ništa nije moglo predvidjeti. MMF prate sve banke, njegove su analize svima dostupne, i znali su da će doći do blagog ili umjerenog rasta tečaja CHF, a onda i do povećanja kamatne stope. Ali su to banke prešutjele potrošačima, nisu postupale u dobroj namjeri.



Sudski vještak za financije Davor Banović smatra da ova presuda »drži vodu«. Sudac Radovan Dobronić, kaže vještak,  pokazao je da hrvatsko pravosuđe još ima osjećaje, i dušu! »Banke u ovoj državi već dugo ne gube sporove, i zato je ova presuda važna. Rijetki se toga sjećaju, no nekad su ovdje banke sporove i gubile. Primjena valutne klauzule trebala bi biti iznimka da se spriječi obezvređivanje potraživanja vjerovnika, ne i pravilo«, napominje Banović, dodajući kako preostaje još, u najboljem slučaju, šest mjeseci parničenja, a možda i puno duže.



Osobni bankari govorili su da je kamata u švicarcima povoljnija, uopće ne spominjući opću rizičnost prvo valutne klauzule, toga da HNB štiti samo kunu uz euro, i da znaju da će doći do rasta tečaja franka«, zborio je sudac Dobronić. Banke je prozvao zbog njihovih tvrdnji kako su i same izgubile, zadužujući se na tržištu u »švicarcima«. »Ovi su krediti doznačeni u kunama, plaćaju se u kunama, a CHF je apstraktno mjerilo vrijednosti, i služi samo za komparacije. Mogli ste nabavljati CHF, ali to je bila vaša samostalna odluka«, kazao je sudac odvjetnicima banaka.


 Bilo da se radi o popravku perilice rublja, ili ovakvom ugovoru o kreditu, pred potrošačem se s informacijama ne smije manipulirati, nastavio je. U ovim je kreditima, zbog promjenjive glavnice, kao i kamate, rizik dodatno multipliciran, a takva kombinacija, na dugi rok, apsolutno neprihvatljiva. Banke su, međutim, potrošačima trivijalizirale rizik, govoreći im kako nema razloga za brigu, zaključio je.

Nije štedio ni HNB ni državu kojoj je, podsjetio je, svojevremeno bio upućen prijeldog zakona o ukidanju valutne klauzule, kojeg je Vlada odbila. »Uz obrazloženje da se radi o slobodi ugovaranja u koju država ne bi smjela dirati. Banke su se ovdje pozvale na to, no nije točno da država, i monetarna vlast, ne mogu odlučiti hoće li dozvoliti valutnu klauzulu ili neće«, kazao je Dobronić. Prosječan potrošač ne može, dodao je, ustajati svako jutro i pratiti kretanja na burzi, ne može razumjeti komplicirane izračune kamatnih stopa, nije mogao biti svjestan što znači valutna klauzula.