Svi ovi podaci još jednom govore u prilog tezi da je strah od imigranata koji se širi EU ekonomski bar djelomično neopravdan – u globalu gledano, imigranti su potplaćeniji, žive ekonomski puno lošije, a na tržištu rada sudjeluju efektivno isto
Trebao se dogoditi cijeli niz tragedija u Mediteranu da bi Europa počela razgovarati o sve većem broju imigranata, mahom iz siromaštvom i ratom pogođenih zemalja koji nadiru na njene obale. No sudeći po i dalje »labavim« pregovorima na temu njihove raspodjele po državama članicama EU, imigrantima se u Europi loše piše.
Takvu sliku aktualne situacije ocrtavaju i podaci velikih studija o životu imigranata u Europi koje su se pojavile prošlog tjedna, a koje između ostalog pokazuju da Velika Britanija i Nizozemska postaju manje gostoljubive mjesta za »došljake«.
Četvrto izdanje indeksa integracije migranata (MIPEX) koji obuhvaća većinu država članica EU-a, te Australiju, Kanadu, Island, Japan, Novi Zeland, Norvešku, Južnu Koreju, Tursku i SAD, a koji se bavi njihovim mogućnostima za zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, političku participaciju, osiguravanje stalnog prebivališta, dodjelu državljanstva, ujedinjenje obitelji, te pitanjima diskriminacije, pokazuje da ove dvije, migrantima nekad tradicionalno naklonjene zemlje više nisu među prvih deset u Europi po razini uklopljenosti imigranata u sustav. Stručnjaci to pripisuju jačanju desnice u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj, tradicionalno nenaklonjene povećanju imigrantskih kvota i prava.
Ne cvjetaju ruže
Na vrhu ljestvice je i dalje Švedska, odredište o kojem sanja najveći broj imigranata koji iz Bliskog istoka i Afrike stižu na obale Malte, Italije i Grčke i ne libe se riskirati ilegalni prijelaz duž više zemalja kako bi se dokopali ovog sjevernog eldorada. U državi poznatoj po primanju imigranata još od pedesetih godina na ovamo trenutno čak 15 posto stanovništva čine osobe rođene u nekoj drugoj zemlji, a svake godine u Švedsku pristigne oko 75 do 100 tisuća novih imigranata.
Uglavnom se pri tome povećava broj članova obitelji imigranata, te minimalno i stranih državljana koji u Švedsku dolaze raditi. Važno je naravno uzeti u obzir da je u Švedskoj razina nezaposlenosti jedna od najmanjih u svijetu, što također, međutim, može biti indikativno ako se promatra u svjetlu činjenice da je Švedska već pola stoljeća naklonjena integraciji imigranata u svoje društvo. Sukladno tome podaci pokazuju da Šveđani imaju i najpozitivnije stavove od svih Europljana prema »došljacima« i čak 80 posto njih smatra da imigranti moraju imati jednaka bazična prava kao i državljani Švedske.
Dobre uvjete integracije u društvo imigrantima pružaju i Portugal i Novi Zeland, najveći pomak u svojoj politici prema migrantima ostvarila je Danska, a najniže na ljestvice integracije među 38 zemalja nalazi se Turska.
Na području Europske unije broj imigranata narastao je za čak 30 posto u posljednjih 15 godina. Trenutno je svaka deseta osoba koja živi u EU rođena u nekoj drugoj zemlji, a svaka četvrta mlada osoba do 34 godine starosti rođena je u »inozemstvu« ili je dijete imigranata.
Podaci najnovije studije OECD-a pokazuju, međutim, da u potrazi trbuhom za kruhom ne cvjetaju ruže, pogotovo ne u Europskoj uniji.
Manje šanse
Djeca imigranata u globalu imaju puno manje šanse za postizanje više razine obrazovanja, te shodno tome i puno manje šanse za nalažanje posla. Iako su njihove šanse za dobivanje posla više no kod njihovih roditelja, u odnosu na svoje generacijske kolege rođene u dotičnoj zemlji, djeca imigranata na području EU-a imaju 50 posto manje šanse za zapošljavanje, pokazuju najnovije analize Međunarodne organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) koja prikuplja podatke iz 34 zemalja svijeta.
– Podatak gdje su vam rođeni roditelji i dalje ima dramatično visok utjecaj na vaše životne šanse. Europske države i dalje ne rade dovoljno na integraciji imigranata i njihove djece u svoje društvo. Politika prema imigrantima mora se promijeniti, kako bi zemlje za svoje vlastite ekonomije mogle »izvući« maksimalnu koristi od imigranata, a istovremeno i njima olakšati život, komentirao je ove podatke Angel Gurria, glavni tajnik OECD-a.
Zanimljivo je, međutim, i indikativno za ekonomsku sliku pojedinih zemalja da podaci pokazuju kako imigranti nižeg obrazovanja imaju više stope zaposlenosti od državljana zemlje u koju su se doselili, no često su osuđeni na nisko plaćene poslove i loše uvjete rada. Čak i zaposleni imigranti imaju dvostruko veću šansu da njihov mjesečni prihod bude niži od onog koji se smatra pragom siromaštva pojedine EU zemlje.
Hrvatska se također ne može pohvaliti gostoljubivošću prema imigrantima, s obzirom na to da je na 28. mjestu od ukupno 38 zemalja. Tome doduše svakako uvelike pridonosi razina ekonomske razvijenosti i činjenica da je nezaposlenost visoka bez obzira na to radi li se o domicilnom stanovništvu ili stranim državljanima. Ipak, u odnosu na europski prosjek Hrvatska imigrantima ne pruža previše mogućnosti u smislu edukacije, prava u zdravstvenom sustavu, sudjelovanja u političkom odlučivanju, no i brzini i mogućnosti dobivanja državljanstva. Valja ovdje napomenuti da se u Hrvatskoj pojam imigranata najčešće odnosi na državljane zemalja bivše Jugoslavije.
Neopravdan strah
Suprotno tome, sve je više imigranata na području EU, koji su visoko-obrazovani, no većina njih je svoje diplome stekla – u nekoj drugoj zemlji. Ovaj je podatak usko povezan s hrvatskim »emigrantskim« prilikama uslijed kojih školovani mladi ljudi, prisiljeni da napuste zemlju, svojim znanjem stečenim u Hrvatskoj pridonose ekonomiji drugih zemalja.
Podaci OECD-a pokazuju da su imigranti na burzama rada puno češće prekvalificirani za posao na koji se prijavljuju u odnosu na građane rođene u toj zemlji. Na području EU, čak 42 posto viskokvalificiranih imigranata s diplomama stečenim negdje drugdje, zaposleno je na pozicijama koja zahtijevaju niži nivo stručne spreme, što je dvostruko više u odnosu na građane rođene u toj zemlji.
