ZAGREB Knjiga saborskoga zastupnika, prof. Miroslava Tuđmana »Haški krivolov – Analiza dokaza o ciljevima zajedničkoga zločinačkog pothvata u predmetu IT-04-74« « predstavljena je u četvrtak u Zagrebu.

Knjigu su predstavili akademik Davorin Rudolf, povjesničar Ivo Lučić, odvjetnica Nika Pinter i autor knjige Miroslav Tuđman te u ime nakladnika Anita Šikić i Željko Raguž.

Akademik Rudolf smatra kako je knjiga vrijedan i autentičan doprinos proučavanju prakse Međunarodnoga kaznenoga suda za bivšu Jugoslaviju.

Ona je, tvrdi, znanstvena analiza proceduralnih, ali i supstantivnih pogrešaka koje su vijeća toga tribunala – raspravno i žalbeno – počinila u predmetu Prlić i dr.

Riječ je, naglasio je, o jednom od najsloženijih i svakako najdužih postupaka koji se vodio pred MKSJ jer je optužnica potvrđena još 2004., a presuda donesena potkraj 2017.

Podsjetio je kako je predloženo više od 10.000 dokaza od kojih i brojni dokazi obrana optuženika koji su bez valjana obrazloženja odbijeni ili jednostavno zanemareni, iako je nedvojbena njihova iznimna probativna vrijednost, kako u odnosu na okolnosti navodna zajedničkoga zločinačkog pothvata, tako i glede navodna sudjelovanja i doprinosa optuženika u njegovu stvaranju i održavanju.

Naglasio je kako se prof. Tuđman detaljno bavi argumentacijom raspravnoga i žalbenoga vijeća u odbijanju dokaznih prijedloga obrane i usvajanju dokaznih prijedloga tužiteljstva bez primjerena obrazloženja.

Nika Pintar smatra da je u pravu Miroslav Tuđman kada na temelju niza argumenata, transkripata, izjava tvrdi da se optužnica i presuda o tom pothvatu ne zasnivaju na materijalnim činjenicama nego na interpretacijama pisanih dokumenata.

Riječ je, kako je rekla, primarno o predsjedničkim transkriptima, na iskazima svjedoka koji nisu neposredni sudionici određenih zbivanja nego njihovi tumači, na ekspertizama i svjedocima teorije urote – sastanak u Karađorđevu krunski je dokaz urote, o čemu ne postoje ni svjedoci ni zapisnici.

Brojni su autori takvu koncepciju, istaknula je, proglasili promašenom i suprotnom temeljnim načelima kaznenog prava – načelu krivnje i načelu zakonitosti.

Takva zatvorenost uz dozu samodostatnosti i institucionalna autizma, ignorancija i nepoštivanje temeljnih pravnih načela i povijesnih činjenica, gotovo je bez presedana u povijesti međunarodnoga kaznenog sudovanja i s pravom je podvrgnuta kritici, ocijenila je ustvrdivši kako će knjiga vremenom postati klasik »crne kronike« jednoga nedomišljena eksperimenta koji je nepovratno kolabirao tragičnim finalom nepravedna suđenja u predmetu Prlić i dr.

Knjiga je, smatra, analiza na koji se način presude ne smiju pisati te kako se kazneni postupak ne smije voditi.

Po riječima Ive Lučića knjiga je jedna cigla u zidu istine o našoj teškoj, ali slavnoj povijesti.

Postupak u Haagu usporedio je s montiranim postupcima skupini Hrvata u Australiji kojeg je vodio tužitelj Graham Bluwett i skupini Hrvata lažno optuženih za ubojstvo ministra policije Federacije BiH Joze Leutara.

Tuđman je istaknuo kako je knjiga analiza »dokaza o ciljevima zajedničkog zločinačkog pothvata« u predmetu protiv dr. Jadranka Prlića, Brune Stojića, generala Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića, te Valentina Ćorića i Berislava Pušića.

Naslov knjige je takav, naglasio je, zato što je haški Tribunal krivo adresirao zločine za šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata, te zato što nije poštivao pravne norme i standarde, nego je »lovio u mutnome» kako bi, dodao je, bila podignuta optužnica, a potom i donijeta presuda – u suprotnosti sa činjenicama i raspoloživim dokazima.

Rekao je da je Hrvatska zajednica Herceg Bosna bila politička organizacija Hrvata kao konstitutivnoga naroda, bez koje ne bi bila obranjena Bosna i Hercegovina od agresije, ali isto tako i spriječen prodor jugo-komunističke armije početkom 1992. prema Splitu i Zadru. Hrvatska zajednica Herceg Bosna bila je, kaže, politički odgovor protiv velikosrpske agresije, ali i muslimanskoga hegemonizma. Njezina jasna poruka je bila, istaknuo je, da su Hrvati konstitutivni i suvereni narod u Bosni i Hrecegovini.

Te su se odredbe sačuvale i u Washingtonskim i Daytonskim sporazumima, podsjetio je dodavši i da je Federacija nastala na podlozi Owen-Stoltenbergova mirovna plana da se hrvatska i muslimanska republika ujedinjuju u Federaciju, koju od Washingtona čine kantoni.

Knjigu je objavila Hrvatska sveučilišna naklada iz Zagreba.