Foto D. Kovačević
Hrvatska vanjska politika, ako je suditi prema najavama iz Vladinog programa, mogla bi se u nadolazećem razdoblju okrenuti i jačoj suradnji s državama Višegradske skupine, Mađarskom, Poljskom, Slovačkom i Češkom
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nedavno je predložila da se termin »Zapadni Balkan«, koji se uobičajeno koristi kao zemljopisna i politička odrednica ovog dijela Europe, prestane rabiti i da se, umjesto toga, počne govoriti o jugoistoku Europe. »Znam da to neće lako izaći iz žargona, ali trebamo početi oslovljavati i doživljavati ovo područje kao jugoistočnu Europu«, kazala je predsjednica krajem studenog, kada je na Pantovčaku okupila sudionike sastanka Procesa Brdo-Brijuni.
I bila je u pravu: pojam »Zapadni Balkan« ipak je ukorijenjen u svakodnevnom diskursu – ne samo da su ga koristili i neki od sudionika spomenutog sastanka, nego ga i dalje, primjerice, koriste europske institucije. Europska komisija, recimo, redovito objavljuje priopćenja u kojima spominje zapadnobalkansku migrantsku rutu.
Logično je stoga zapitati se hoće li slično – barem što se šire javnosti tiče – proći i inicijativa novog ministra vanjskih i europskih poslova Mire Kovača koji nastoji da se jedan drugi uvriježeni pojam, »regija«, ubuduće zamijeni preciznijim terminom, »susjedstvo«.
»Regija je nejasan pojam. Mi imamo susjede, imamo Sloveniju, Italiju, Mađarsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, imamo šire susjedstvo i želim da koristimo termin susjedstvo (…)
Kad govorimo o regiji, to je sve. Regija su i zemlje članice Europske unije, ali i zemlje u susjedstvu, mislim na jugoistok Europe. Moramo koristiti precizne termine. Kad kažemo ‘na ovim prostorima’, to ništa ne znači. Moramo reći ‘u Hrvatskoj i šire’«, ustvrdio je Kovač, netom nakon stupanja na dužnost, u razgovoru za Dnevnik HRT-a, dodavši da je to kazao i djelatnicima svog Ministarstva.
Višegradska skupina
No, terminološke i semantičke promjene vjerojatno neće biti i jedine kada je u pitanju hrvatska vanjska politika u predstojećem razdoblju. Moglo se to zaključiti već pri predstavljaju nove Vlade u Saboru. U programu Vlade, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) naglasak je, među ostalim, stavilo i na bolju suradnju sa zemljama srednje Europe, uključujući Višegradsku skupinu, te na inicijativu Baltik – Jadran – Crno more, projekt kojeg snažno gura predsjednica Grabar-Kitarović, a koji dosad, kako se činilo, i nije bio previše visoko na listi prioriteta MVEP-a.
U Uredu predsjednice, koja je prema Ustavu sukreator hrvatske vanjske politike, zadovoljni su što je nova Vlada prepoznala inicijativu Jadran – Baltik – Crno more pa očekuju da će joj novi tim na Zrinjevcu i u Banskim dvorima dati i novi polet. »Možemo očekivati dijalog, suradnju i sinergijsko djelovanje oko ove inicijative«, kažu izvori s Pantovčaka uvjereni da će u narednom razdoblju inicijativa dobiti novi zamah i pripomoći realizaciji nekih ključnih projekata u područjima poput prometa ili energetike jer će ti projekti dobiti »snažnu političku potporu«.
Hrvatska vanjska politika, ako je suditi prema najavama iz Vladinog programa, mogla bi se u nadolazećem razdoblju okrenuti i jačoj suradnji s državama Višegradske skupine, Mađarskom, Poljskom, Slovačkom i Češkom. Te zemlje zajednički nastupaju kad su u pitanju mnoge teme kojima se bavi Europska unija.
Dogovor s premijerom
Naši sugovornici iskusni u europskim poslovima smatraju da bi Hrvatska mogla pojačati suradnju s tim državama u nekim područjima, ovisno o zajedničkim interesima. Savezništva ili partnerstva unutar EU-a, međutim, nisu trajne naravi, podsjećaju naši izvori: »Kad si u Europskoj uniji, sve zemlje su ti partneri, ovisno o kojoj se temi raspravlja. Ako se, primjerice, govori o digitalnoj ekonomiji, partneri su ti države poput Njemačke ili Estonije. Ako se govori o kohezijskoj politici, interesi se poklapaju s državama srednje Europe«.
U europskim poslovima moglo bi ubuduće ipak doći do jedne trajnije promjene. Predsjednica Republike iskazala je želju da i ona povremeno predstavlja Hrvatsku na sastancima Europskog vijeća. Ustav joj to omogućuje jer u Ustavu se navodi da Hrvatsku »u Vijeću i Europskom vijeću zastupaju, sukladno njihovim ustavnim ovlastima, Vlada i Predsjednik Republike Hrvatske«. No, za tu promjenu nužan je dogovor predsjednice s novim premijerom Tihomirom Oreškovićem.
U okviru Europske unije, hrvatska vanjska (ali i unutarnja) politika morat će uskoro odlučivati o cijelom nizu važnih pitanja, a prvo je ono o tzv. Brexitu, mogućem izlasku Velike Britanije iz EU-a o čemu će Britanci glasovati na referendumu. Već u veljači sastaju se čelnici zemalja članica, među kojima i Hrvatske, kako bi odlučili hoće li podržati britanske zahtjeve za reformu EU-a. Britanski premijer David Cameron traži promjene u četiri područja, ali najsporniji je zahtjev koji se tiče ograničavanja prava radnika koji u Britaniju dolaze iz drugih članica. Tom zahtjevu oštro se protive zemlje istočne i srednje Europe, pa se na razini EU-a ovih dana traži kompromis. Bivša vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem pokazivala je veću dozu razumijevanja za britanske zahtjeve, a nova vlada tek treba odlučiti kako će se u tom pitanju postaviti.
Bivša Vlada smatrala je da predsjednica ne može zastupati Hrvatsku na europskim summitima jer se često donose odluke koje imaju financijske ili ekonomske učinke, a Kolinda Grabar-Kitarović za takve odluke nema ovlasti. Zato je na Europska vijeća redovito putovao premijer Zoran Milanović. No, prema neslužbenim informacijama, na Pantovčaku se nadaju da je s novim premijerom moguć i (novi) dogovor. Pritom se neslužbeno spominje da bi predsjednica mogla sudjelovati na sastancima Europskog vijeća, primjerice, ako se radi o izvanrednom sastanku na kojem je vanjska politika jedina tema ili, pak, kad su u pitanju summiti EU-a s pojedinim državama ili regijama svijeta. Na taj se način, očito, želi doskočiti mogućnosti da se odlazak predsjednice u Bruxelles osporava njezinim ustavnim ovlastima.
Bez obzira na ishod budućih razgovora o zastupanju Hrvatske u EU, diplomatski krugovi očekuju da bi predsjednica, općenito, u narednom razdoblju mogla nastojati snažnije sudjelovati u sukreiranju vanjske politike. Tu tezu tumače činjenicom da se ni novi premijer niti njegovi prvi suradnici u svojim karijerama nisu bavili vanjskopolitičkim temama, pa je moguće da predsjednica preuzme aktivniju ulogu.
