Spasilačka misija

Posada riječke jahte Follow me spasila talijansku jedrilicu sa sedam putnika

Orjana Antešić

Zadovoljni članovi »riječke« jahte nakon što su hrabro odradili misiju spašavanja / arhiva NL

Zadovoljni članovi »riječke« jahte nakon što su hrabro odradili misiju spašavanja / arhiva NL

Zadnja točna pozicija jedrilice, koja je zbog udarca groma u jarbol ostala bez navigacije i elektronike, utvrđena je na 10 do 12 milja od obale, u visini Novigrada. Krivudali su i plovili naslijepo, a od zadnje točne pozicije pronađeni su 22 nautičke milje zapadnije, u talijanskim teritorijalnim vodama



Prava drama na moru odvijala se u olujnoj noći s nedjelje na ponedjeljak, na kojih 30-ak nautičkih milja od istarske obale. Talijanska jedrilica, sa sedam članova posade, među kojima je bilo i jedno dijete, uputila je poziv u pomoć, a prvi koji su došli do njih, nakon više sati potrage po buri koja je na mahove dosezala brzinu od 50 čvorova, bila je jahta »Follow me V«, koja je svojevrsni ambasador riječke luke, kojom je zapovijedao Andrea Hubička iz Mošćeničke Drage.



Zapovjedniku Hubički ovo je prva ovakva akcija spašavanja unesrećenih na moru.


– Danas smo svi pod dojmom, ali je najvažnije da smo u tim dramatičnim satima svi bili profesionalni i hladne glave. Posada je odradila velik posao, svi su u tome podjednako pridonijeli da smo uspješno locirali izgubljenu talijansku jedrilicu što, vjerujte, po onakvom olujnom vremenu nije bio nimalo jednostavan zadatak. Međutim, ni u jednom trenutku nismo posustali, kazao je Andrea Hubička. Uz njega, na jahti »Follow me V« još su upravitelj stroja Marin Krizman, prvi oficir Ljubomir Šobot, drugi časnik stroja Alen Butković, kuhar Veljko Vujaklija, mornari Mario Vareško i Davorin Poropat te bijelo osoblje Sanjin Detan i Ljubomir Vrhovac.





Svi pod dojmom


Na jahti je bio i njezin vlasnik, Austrijanac, koji nije ni trenutka dvojio odazvati se spasilačkoj misiji, zajedno s posadom koju čine Primorci i Istrani. Jučer su još svi bili pod dojmom tih dramatičnih sati i neizvjesnosti koji su na kraju ipak sretno završili.


– Kao i svakog dana navečer smo pristali u luku Poreč, ali prognoza baš nije bila dobra, pa smo se nešto prije 21 sat odvezali i zaplovili ravno prema nevremenu da ga čim prije prođemo. Oluja je dolazila sa sjevera, a more uz obalu već je bilo veliko, 3 do 4. Kako se smjer vjetra mijenjao, sjever-sjeveroistok, tako sam ga pratio pramcem broda. Negdje u visini Novigrada dobili smo od Nacionalne središnjice za traganje i spašavanje na moru i VTS-a Rijeka poziv za pomoć talijanskoj jedrilici, čija je zadnja točna pozicija utvrđena na kojih 10-12 milja od naše obale. Problem je bio što je njima grom udario u jarbol, tako da su automatski ostali bez sustava za navigaciju i elektronike. U toj panici koja ih je, razumljivo, zahvatila, krivudali su i plovili naslijepo jer smo ih od te zadnje, točno dojavljene pozicije našli čak 22 nautičke milje zapadnije, dakle, punih četrdeset kilometara dalje, prepričao nam je jučer zapovjednik jahte »Follow me« Hubička.


Posada ove luksuzne jahte, kojoj je matična luka Rijeka, cijelo je vrijeme bila na vezi s MRCC-om i VTS-om u Rijeci koji su te noći, ističe Hubička, odradili uistinu sjajan posao u potrazi za tom jedrilicom i koordinaciji s Guardia Costierom jer je jedrilica na kraju pronađena u talijanskim teritorijalnim vodama.


– Danas kad smo se čuli, zahvalili su nam što smo bili njihove oči u toj akciji traganja i spašavanja jer sve što smo uočili odmah smo njima dojavljivali, a onda oni Talijanima, prenio nam je Hubička u jučerašnjem telefonskom razgovoru dok je »Follow me V« plovila prema Lošinju.


Signalne rakete


– Nakon što ih nismo pronalazili na dojavljenim pozicijama, napravili smo našu procjenu gdje bi se jedrilica mogla nalaziti, s obzirom na jačinu vjetra koji je u tom trenutku malo pao, na 35 čvorova, ali je more i dalje bilo veliko. Jedan član naše posade preko interne je stanice javio da vidi neko crveno svjetlo, ali su nam tada iz MRCC-a i VTS-a javili da je to jedna druga jedrilica koja u tom trenutku više nije trebala pomoć. Vratili su nas na naš kurs, više ne znam ni sam koliko smo dugo tako plovili. Cijela posada bila je na najgornjoj palubi, uključili smo »search light«, dosta jak reflektor kojim ova jahta raspolaže. Tada smo u daljini uočili signalnu raketu, brzo smo korigirali kurs prema toj poziciji i o svemu obavijestili MRCC-u i VTS-u i koji su tu informaciju prenijeli drugim brodovima koji su sudjelovali u potrazi i talijanskoj Guardiji Costiere. Međutim, nakon te signalne rakete, koju su ispalili s jedrilice, izgubili smo svaki vizualni kontakt. Ne znam više ni sam koliko smo plovili prema toj poziciji, kojih desetak minuta, meni su izgledali kao vječnost dok nismo dobili signal na radaru. Vjetar se u tom trenutku bio spustio na kojih dvadesetak čvorova, ali je more bilo 5, sa valovima do dva metra, a siguran sam i višima. Kada smo došli na kojih desetak metara od jedrilice, dao sam zapovijed za spuštanjem našeg gumenjaka i tada nas je nadletio helikopter Guardie Costiere. Međutim, zbog nevremena i velikog valjanja nisu mogli spustiti svog čovjeka na jedrilicu, pa su nas zamolili da gumenjakom verbalno provjerimo treba li im medicinska pomoć. Nije trebala, a već nakon par minuta moćni je talijanski spasilački gumenjak već stigao do pozicije jedrilice i vrlo brzo uspio se privezati uz njih. Članovi naše posade na gumenjaku, koji je manji i zato agilniji, cijelo su vrijeme bili na standby za slučaj da netko od tih ljudi, kod prebacivanja na spasilački gumenjak, ne bi pao u more, prepričava zapovjednik Hubička.


Akcija traganja i spašavanja talijanske, desetak metara duge jedrilice, trajala je do 2.30 u noći, nakon toga »Follow me V« okrenuo se prema Poreču. Trebalo im je tri do četiri sata da tamo i stignu.