Potresna iskustva

Ponukana izbjegličkom krizom RODA izdala priručnik o dojenju u kriznim situacijama

Bojana Mrvoš Pavić

Snimio Denis LOVROVIĆ / NL arhiva

Snimio Denis LOVROVIĆ / NL arhiva

Volonterke udruge Roditelji u akciji (RODA) su tijekom izbjegličke krize na terenu širom Hrvatske majkama i njihovoj djeci iz Sirije i mogih drugih zemalja pomagale liječiti i zbrinuti djecu, pomoći im oko dojenja, izuzetno važnog za zdravlje djece. Nagledale su se patnji majki, izgubljenih u kaosu, i njihove bolesne, neuhranjene djece



ZAGREB  »Jedne noći u naš je šator došla mlada, lijepa majka sa svojim suprugom i novorođenim sinom. Bila je umorna, dehidrirana, blijeda i potištena. Kad sam ju upitala doji li, tužno mi je rekla da zbog bombardiranja rodilišta u Siriji nije bilo ni liječnika pri porodu da joj zaustavi krvarenje, a kamo li netko da ju poduči o dojenju. Zbrinuli smo dijete dok se ona odmarala, ospkrbili je potrepštinama, a kad je odlazila s djetetom, okrenula se i poljubila nas, poput sestre«, jedna je od tužnih priča volonterki udruge Roditelji u akciji (RODA) koje su tijekom izbjegličke krize na terenu širom Hrvatske majkama i njihovoj djeci iz Sirije i mogih drugih zemalja pomagale liječiti i zbrinuti djecu, pomoći im oko dojenja, izuzetno važnog za zdravlje djece.


Nagledale su se patnji majki, izgubljenih u kaosu, i njihove bolesne, neuhranjene djece.


Na temelju tih iskustava RODA je izradila priručnik koji uključenima u pružanje pomoći u kriznim situacijama daje smjernice kako osigurati podršku dojenju djece, kao najboljem načinu hranjenja.




Za vrijeme krize, neodgovarajuća humanitarna pomoć, poput nekontroliranih donacija adaptiranog mlijeka, naglašavaju u udruzi, može utjecati na zdravlje, ali i život djeteta, zbog čega je podrška majkama u dojenju izuzetno važna.


Dojenje osigurava potpunu i, za razliku od doniranog mlijeka, sigurnu prehranu za djecu, dok i antiinfektvna svojstva majčina mlijeka štite dijete od bolesti.


Gotovo svaka majka, naglašavaju u udruzi, može dojiti ako joj se u tome pomogne, čak i ako njena vlastita prehrana nije odgovarajuća.


U bezbroj različitih priča s terena, jedna kaže kako majka iz izbjeglištva nije dojila svoju bebu, misleći da će dijete zbog toga ostati gluhonijemo, kao što je i djetetov otac, koji je i sam bio dojen, i kojeg su uvjerili da je njegova gluhonijemost posljedica dojenja.


S druge strane, u priručniku je i priča majke koja je svoje blizankinje dojila istovremeno, nevjerojatno smirena u cijelom kaosu.


»Znala je da je dojenje najbitnije za njenu djecu, rođenu na putu, bez dostojanstvenih uvjeta«, jedna je od volonterskih priča iz priručnika.


On bi i u slučaju veće prirodne ili ratne katastrofe u Hrvatskoj trebao pomoći u organizaciji brzog sustava podrške dojenju, kako bi se osigurala optimalna prehrana najmlađe djece.