Još samo prije tjedan dana činilo se da je politička karijera Milana Bandića konačno gotova. Naime, zagrebački je HDZ, odnosno njegov predsjednik Andrija Mikulić javno objavio da njegova stranka neće podržati gradski proračun za 2017. godinu. Prevedeno to je značilo da će Bandić biti smijenjen po sili zakona, a da će Vlada imenovati povjerenika koji će voditi grad sve do lokalnih izbora koji će se održati u svibnju sljedeće godine. To bi za Bandića bio veliki udarac, moguće i politički kraj, budući da bi šest mjeseci uoči izbora za gradonačelnika bio odvojen od sedam milijardi kuna teškog zagrebačkog proračuna kojeg je znao itekako umješno koristiti u svim njegovim dosadašnjim političkim bitkama. Donacije, pokloni, nagla asfaltiranja gradskih prometnica, fontane, smanjenje cijena gradskih komunalija, sve su to bili načini na koji je Bandić koristio proračun, a bez čega bi ostao u slučaju ako bi bio smijenjen. I taman kada se činilo da stvari idu u tom smjeru dogodio se nagli obrat. HDZ iznenada i nekog jasnog objašnjenja odustaje od rušenja Bandića i proračuna što znači da on u lokalne izbore ulazi kao gradonačelnik i gospodar gore spomenutih sedam milijardi. Što znači s puno boljim izgledima.

A takve su se stvari Bandiću često događale, gotovo da su obilježile njegovu političku karijeru. Kada se činilo da nema nikakvih šansi ili da mu je politička karijera pred propašću nešto bi se dogodilo što bi cijelu situaciju okrenulo naopako. Naravno, u njegovu korist.

Prometna nesreća

Tako je i počelo. Početkom studenog 1999. tadašnji predsjednik Republike Franjo Tuđman završio je u bolnici i preminuo nakon mjesec i pol dana. Potom je oporba 3. siječnja sljedeće godine pomela HDZ na parlamentarnim izborima, a zatim je došao red i na Grad Zagreb u kojem je HDZ još uvijek imao većinu, a gradonačelnica je bila Marina Matulović Dropulić. U zanosu pobjede i rušenja HDZ-a nakon desetogodišnje vladavine u SDP-u su svakako željeli što prije ovladati i Zagrebom ne želeći čekati još godinu dana kada su na redu bili redovni lokalni izbori. U vrhu ove stranke tražio se način kako rješiti ovaj problem, odnosno kako se dokopati vlasti u Zagrebu i tako izmaknuti tada snažno uzdrmanom HDZ-u i zadnju utvrdu. I tada je, priča se po političkim kuloarima, predsjedniku SDP-a i tadašnjem premijeru Ivici Račanu pristupio šef zagrebačkog SDP-a Milan Bandić i predložio rješenje, odnosno zatražio da se cijela stvar prepusti njemu. I onda se samo par dana kasnije dogodilo da su gradski vijećnici HDZ-a Ranko Marinković i Miroslav Šutej navodno ničim izazvani podnijeli ostavku i time srušili HDZ-ovu većinu u Gradskoj skupštini. Raspisani su novi gradski izbori na kojima je na valu pobjede od 3. siječnja SDP zajedno s partnerima osvojio većinu, a Bandić postao gradonačelnik . Ali da je Tuđman poživio još samo godinu dana bilo bi mu jako teško osvojiti tu poziciju.

Viša sila

I sve je dobro išlo dvije godine kada se dogodio nešto što je gotovo uništilo Bandićevu političku karijeru. Godine 2002. pod utjecajem alkohola uzrokovao je prometnu nesreću i još k tome pobjegao od policije.

– Vraćao sam se s karmina na kojima sam popio tri-četiri gemišta, a inače je notorno da ne pijem. Pritom sam jeo luk, a nakon teških jela uvijek uzimam osvježivač daha na bazi alkohola. Ti gemišti nisu utjecali na moju sposobnost vožnje, pojasno je Bandić. Iako se činilo da je na duže vrijeme politički gotov na kraju je s predsjednikom SDP-a Ivicom Račanom postigao kompromis – dat će ostavku, gradonačelnica će postati Vlasta Pavić, a on će biti dogradonačelnik. Što je za njega bilo kao da je ostao gradonačelnik budući da je potpuno ignorirao Pavić i nastavio vladati gradom kao da ona ne postoji.

Nakon što je to zagladio i sve je išlo dobro u cijelu se priču umiješala viša sila. Naime u ljeto 2003. Bandić je doživio težak moždani udar zbog kojeg mu je u jednom trenutku bio ugrožen čak i život. Opet se činilo da mu je politička karijera gotova, da čak i ako preživi više neće biti sposoban aktivno se baviti politikom. Međutim, nakon nekoliko mjeseci Bandić se oporavio i nastavio političku karijeru. Izgledao je nešto lošije, ali je nastavio i dalje raditi jakim tempom kao i prije.

I opet je sve krenulo dobro. Bandić je lakoćom pobijedio na izborima 2005. i 2009. godine i nastavio biti gradonačelnik. Međutim, unutar stranke raslo je nezadovoljstvo načinom na koji je vodio grad i zagrebački ogranak stranke, a osim toga i njemu samome su porasli apetiti. Naime, krajem 2009. godine mimo odluke stranke odlučio se kandidirati za predsjednika Republike.

Odlučio je odigrati »va banque«. Napustio je stranku, prikupio novac, okupio suradnike i krenuo u kampanju. HDZ je tada, nakon nikad do kraja objašenjenog odlaska Ive Sanadera, bio u jako lošem stanju, bilo je više kandidata s desnice i Bandić je uspio ući u drugi krug. Tu je izgubio od Ive Josipovića, ali je osvoji respektabilan broj glasova što ga je još više ponijelo. Pa se godinu dana kasnije s nezavisnim listama odlučio kandidirati za parlamentarne izbore.

I tu je doživio težak debakl. Na tim je izborima pobijedila Kukuriku koalicija, a Bandić i njegova lista nisu osvojili ni jedan jedini saborski mandat. Bio je to veliki Bandućev poraz. Činilo se da je sada konačno gotovo. U Gradskoj skupštini SDP i HNS su imali čvrstu većinu i tadašnji predsjednik gradskog SDP-a Davor Bernardić želio je srušiti Bandićev proračun i isprovocirati nove izbore. Da je to prošlo gotovo je sigurno da bi Bandić tada izgubio jer je bio na samom političkom dnu. Međutim, iz nepoznatih razloga njegovi protivnici u gradskom SDP-u uspjeli su uvjeriti predsjednika stranke Zorana Milanovića pa se od svega odustalo. To je Bandiću dalo političkog prostora za oporavak. Rekuperao se u tih godinu i pol dana i pobijedio na lokalnim izborima u svibnju 2013. godine.

Uhićenje

Opet se činilo da je sve u redu, ali se onda u cijelu priču upleo DORH. Na dan 20. listopada 2014. Hrvatskom je odjeknula prava politička bomba. Uhićen je Milan Bandić zajedno sa šefom Zagrebačkog holdinga Slobodanom Ljubičićem, vlasnikom CIOS-a Petrom Pripuzom, te nizom gradskih dužnosnika. Ako se i puno puta prije izvukao svi su tada bili uvjereni da je Bandić sada zaista gotov. Proveo je mjesec dana u pritvoru, platio jamčevinu, gubio je i opet vraćao. Na kraju je izašao iz zatvora, ali nije mogao obavljati svoj posao. Nakon mjesec dana u pritvoru, pušten je uz jamčevinu od 15 milijuna kuna. Nije smio dolaziti na posao, potpisivati akte niti komunicirati s gradskim djelatnicima. U pritvor je vraćen zbog utjecaja na svjedoke, pa ponovno pušten nakon odluke Ustavnog suda. Povratkom na posao obračunao se s kadrovima svoje zamjenice Sandre Švaljek koja je u njegovom odsutstvu vodila grad.

Iako je u pritvoru proveo više od mjesec dana Bandić je u političkom smislu opstao. Štoviše, osnovao je stranku koju je nazvao Stranka rada i solidarnosti – Milan Bandić 365. Na parlamentarnim izborima u studenom 2015. godine osvojio je dva mandata, što jest bilo ispod očekivanja, ali mu je dalo mogućnost sudjelovanja u političkoj igri na državnoj razini. Na izborima 11. rujna ove godine opet je doživjo debakl, nije osvojen ni jedam mandat, ali je kroz koaliciju s reformistima Radimira Čačića ipak zadržao utjecaj u Saboru. I sada samo nešto više od šest mjeseci od lokalnih izbora – bolestan, uhićivan, pred početkom suđenja za teška kaznena djela, bez zastupnika u Saboru i s HDZ-om s čijim vodstvom nije u dilu – Bandić je i dalje najpopularniji kandidat za gradonačelnika. Dakle nije nemoguće da se i ovaj puta izvuče.