ZAGREB » »Ova vlada je počela svoju funkciju sa ‘clean startom’ vrijednim desetke milijuna kuna, a nakon toga krenula s uvođenjem ‘revolving door’ u državnu upravu. Nakon toga krenuli smo sa ‘outsorcingom’, da bismo nakon toga čuli da ćemo se baviti ‘spin offom’, a na kraju ‘in house’ obavljanjem određenih djelatnosti. Moram priznati da su me ti termini, koji su sigurno u duhu hrvatskog jezika, zbunili.« Sve je ovo, na temu jezika, izgovorio u Saboru, u srijedu navačer, HDZ-ov Davorin Mlakar, makar točka dnevnog reda bila druga. Vlada je dobila ‘po repu’ zbog česte uporabe stranih izraza, a kako se radi o lako zapljivoj temi, izgaralo se u ognjici za strastvene rasprave tko je prvi s tim počeo, SDP ili HDZ. Bilo je taman toliko žestoko da Peđa Grbin (SDP), poruči Mlakaru kako je gospodarski program HDZ-ove vlade iz 2010. uključivao mjeru »outosurcinga«, pače i Mlakar je glasovao za njega.

  

Nejasna značenja

I dok se političari raspravljaju je li prije bila kokoš ili jaje, narod gleda celebrityje, strepi od outsorcinga, nada se da je u igri spin off i da će i njima na vrata zakucati head hunter pa ih učiniti managerima. Samo, pati hrvatski jezik.

   – Pretjeranom uporabom stranih, a zapravo nerazumljivih izraza političari posredno čine štetu hrvatskome jeziku. Pokazuju određenu dozu inertnosti kad je u pitanju pravilna uporaba izraza koji im vjerojatno služe i za zamagljivanje onoga što nekim potezom žele postići. Hrvatski jezik ima mnogo stranih riječi i koje svi više-manje koristimo u javnom govoru, ali problem su riječi koje su novije i koje su preuzete iz nekog drugog jezika, najčešće engleskoga, a koje mnogima nisu jasne. Za takve bi riječi svakako trebalo pronaći dobre hrvatske zamjene, a za takvo što je potreban samo mali intelektualni napor – ističe Željko Jozić, glavni urednik i ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

   Kazuje Jozić kako bi se političari građanima morali obraćati na razumljiv i jasan način, a ne upotrebom stranih riječi, koje im odmah zvuče ljepše i učenije, ostavljati dojam modernih, pametnih i sposobnih.

   – Mislim da je zapravo riječ o pomodnom izražavanju. Doduše, neki se političari više trude i nastoje govoriti pravilnije hrvatski, a teško je reći ima li to veze s njihovom stranačkom pripadnošću – zaključuje Jozić.

   Začudo, ili baš naprotiv, i oni koji praktički žive od engleskog jezika misle slično.

   – Internacionalizmi se često koriste kao jedan oblik manipulacije, prikrivanja istine, jer pitanje je koliko prosječni govornik hrvatskog jezika zna što, recimo, znači riječ »outsourcing«. Sve ostaje nejasno, a ta nejasnoća nekome može poslužiti u političke svrhe. Najlakše je uzeti internacionalizam, ali treba tražiti načine kako se te iste stvari mogu reći na hrvatskom jeziku – mišljenja je Mirna Varga, profesorica engleskog jezika na Filozofskom fakultetu u Osijeku, uz napomenu kako bi oni koji koriste internacionalizme trebali znati i kako se pišu.

  

Europski hajduci

Za ‘utjehu’ političarima koji se stranim izrazima rado koriste, ostaje činjenica da nisu ništa drugačiji od kolega u regiji. Pače, sarajevski književnik i novinar Ahmed Burić smatra da bi svi političari na ovim prostorima, trebali govoriti isto.

   – Jedini autentični jezik koji bi se trebao koristiti na ovim prostorima je jezik narodnih pjesama, onaj koji su koristili Hrnjica Mujo i Andrijica Šimić, jer naši politički odnosi odgovaraju upravo vremenu nastanka narodnih pjesama i legendi. Mi bi htjeli jezik promijeniti da bude europski, a da ostanemo hajduci, a to ne može. Ne može, jer smo hajduci, što je pokazao i nogomet u Beogradu, i izbori u BiH, a i rasprava o jeziku u Hrvatskom saboru. Hajdučija zahtjeva hajdučki jezik, a ne neki izmišljen europski – smatra Burić.

   Inače, da čudo bude veće, valja kazati i to da od korištenja stranih izraza političari baš nikakve PR-ovske, odnosno marketinške koristi nemaju.

   – Razmetanjem stranim riječima koje nitko ne razumije političari žele dati do znanja da su pametniji od građana i tako kod građana stvaraju kontraefekt. Umjesto toga što su se prepucavali oko stranih riječi, bolje bi bilo da su riješili neki stvarni problem. Jer, dok se oni bave stranim izrazima, narod se bori za kruh – naglašava marektinški stručnjak Krešimir Macan.

   Što to onda političare tjera da se stranim izrazima koriste, kad efekta nema i kad bi mogli i bez toga!?

   – Mogli bi, ali valja nekako opravdati zastupničku, ili skupštinsku plaću – detektira precizno Burić.