ZAGREB  Uz buran pljesak i skandiranje stanara i aktivista udruge »Živi zid« jučer je odgođena planirana deložacija 66-godišnje umirovljenice Gordane Vojković iz naslijeđenog stana na zagrebačkom Srebrnjaku.

Formalno, potrebni sudski spisi nisu stigli do suca što je je bio dovoljan razlog za odgodu, no još uvijek ne i za poništenje postupka deložacije kako nalaže pravna logika i zdrav razum s obzirom na ranije pravomoćne akte. Kako smo prije tjedan dana pisali o ovom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu odredio je za 1. listopad prisilno izbacivanje Vojković iz jedinog doma i to drugi put nakon neuspješnog postupka u srpnju, iako je još 27. ožujka 2012. pravomoćnom presudom isti sud priznao njezino nasljedno i stanarsko pravo temeljem oporuke sada već pokojnog oca i zaštićenog najmoprimca Ante Guloznića. Tu kardinalnu pogrešku sud još nije »otkrio« a zahtjev za revizijom sporne odluke o deložaciji više od godinu dana nalazi se na Vrhovnom sudu RH.

Spremni na ljudski štit

Iako je deložacija bila zakazana u 10 sati, uz sudskog ovrhovoditelja na mjestu dogođaja već ranije su se našle i jake policijske snage, no, ipak, puno kasnije od samih aktivista »Živog zida« koji su prenoćili u Gordaninom stanu na prvom katu spremni da ljudskim štitom ujutro spriječe pravno upitnu deložaciju. To su poručili i simboličnim transparentom koji su izvijesili s prozora njezinog jedinog doma na adresi Dugi dol 21. Policija je trakama i živom silom zapriječila ulaz u zgradu novih gostiju i ograničavala vrijeme boravka novinara.

– Možete ući, ali ne možete ostati u stanu duže od tri minute – upozorio nas je jedan djelatnik policije prije nego što su nam odobrili ulazak u zgradu. Gordana Vojković dočekala nas je vidno potresena.

– Osjećam se grozno, prestrašeno, da se u jednoj pravnoj državi ovako nešto događa. Nemam kamo otići, osim na grob mojih roditelja. Stan sam naslijedila od svog oca. Ako je ovo sistem da se treba žive ljude pokopati, onda neka žive zakopaju, još drugih pet tisuća obitelji kojima prijeti deložacija. Ljudi koji se predstavljaju kao vlasnici zgrade nemaju aktivnu legitimaciju prava na ovaj stan jer je stanarsko pravo definirano još za života mog oca – poručila je Vojković. Iako je bio izvjestan mučni postupak, u stanu smo zatekli dobro raspoloženje dvadesetak mladih aktivista. Još toliko bilo ih je vani ispred zgrade. Došli su iz cijele Hrvatske s jasnim ciljem.

Prava pravih vlasnika

 S ulice su se mogli čuti i oprečni tonovi uz poneku psovku. Stanovita gospođa koja se nije htjela predstaviti dovikivala je aktivistima na katu ne pretjerano diplomatski upitajući ih tko brine o pravima »pravih vlasnika« nekretnina. Aktivisti su bili slikoviti:

– Gospođo, i stanari i vlasnici nekretnina su u sličnim gov…., država ih je ostavila na cjedilu, da se sukobe, a nije im osigurala prava koja im pripadaju. Zato smo tu! – pokušao ju je urazumiti jedan od aktivista neposredno prije nego što je stigla sretna vijest, zasad, samo o odgodi deložacije.

– Pobjeda, pobjeda, pobjeda! – zaorilo se se prvog kata, a nakon par minuta i organi reda krenuli su zamotavati vrpcu zabrane pristupa. Policija je još jednom bila pošteđena, blago rečeno, nepopularne intervencije a simbolično ispraćena uz skandiranje aktivista: »Sigurnost i povjerenje«, službenog gesla domaćih plavaca.