Plenkoviću su vezane ruke: Za Hrvatsku rješenje bilateralni sporazum a za Sloveniju implementacija arbitraže?

Plenkoviću su sad vezane ruke, jer onog trenutka kad vanjskopolitički problem dopre do javnosti, on ima tendenciju da bude blokiran. Slovenci barem do završetka izbora neće pristati na bilo kakav kompromis nego će inzistirati na arbitražnoj presudi, a ni na hrvatskoj strani ne treba sada očekivati da će netko priznati da je Hrvatska pogriješila u nečemu u cijelom tom procesu, smatra Rimac

ZAGREB – Vidjelo se na prošlotjednom sastanku Andreja Plenkovića s predstavnicima parlamentarnih stranaka da uglavnom sve stranke i dalje imaju tvrde stavove u vezi rješenja arbitražnog spora sa Slovenijom. Iako za neprihvaćanje presude Arbitražnog suda Hrvatska nema podršku niti jedne zemlje Europske unije, sve parlamentarne stranke javno su i dalje jednodušne u tome da je Hrvatska izišla iz arbitražnog procesa i da ne treba priznati presudu Suda, kojeg je 2009. bila prihvatila i obvezala se, kao i Slovenija, da će odluku, ma kakva bila, poštivati. Takav je pluralizam političke scene kod nas, kvazidomoljublje uvijek je na prvom mjestu. Naravno, poslije saborske odluke iz srpnja 2015. godine kada su zastupnici jednoglasno izglasali da Hrvatska izlazi iz arbitražnog procesa, a poslije toga politička diplomacija nije ništa učinila da pokuša bitno promijeniti taj kompromitirani arbitražni proces, teško je priznati da se možda moglo i nešto drukčije i efikasnije učiniti.

Vesna Pusić, sada u novoj stranci GLAS, ipak vjeruje da je moguće postići dogovor. Ako se dva premijera Plenković i Cerar budu u stanju dogovoriti oko režima u Piranskom zaljevu, ako mogu postići dogovor oko načina ribarenja pa i ekološke zaštite, onda se to sa slovenske strane može implementirati kao prihvaćanje arbitraže, a u Hrvatskoj kao bilateralni dogovor, smatra Pusić.

To se čini kao najlogičniji scenarij ali će sada biti teško prihvaćen i sa slovenske i s hrvatske strane. Hrvatska bi mogla tražiti dodatne uvjete, pravo i hrvatskih i slovenskih ribara da slobodno love u cijelom Zaljevu. Ako je riječ samo o ribarima, to bi se možda i moglo postići ali je sigurno da Slovenija neće pristati da Zaljev bude ikako drukčije teritorijalno podijeljen, nego prema arbitražnoj odluci, prema kojoj joj pripada 80 posto Zaljeva. Krešo Beljak, predsjednik HSS-a, je izlazeći sa zajedničkog sastanka s Plenkovićem komentirao kako je ovo jako čudna situacija jer nam je »arbitražni proces dao više nego što smo očekivali, a odbili smo ga. Slovencima je dao manje nego su očekivali, a oni su to prihvatili.« U nedjelju je Plenkoviću savjetovao da za savjetnicu uzme Jadranku Kosor koja je s Borutom Pahorom riješila problem za pola sata na kavi.

Beljak nam je rekao da je naša diplomacija podbacila jer u diplomaciji postoje i neformalni razgovori. Slovenci su naši prvi susjedi i s njima smo zapravo 500-600 godina bili u zajedničkoj državi. U pozadini su i dublji problemi kao Ljubljanska banka, nuklearna elektrana a sada svi političke poene prikupljaju na graničkom sporu.

– Spor treba riješiti kompromisom, i oko granice i oko svega drugog, govori Beljak.

-Hrvatska je pogriješila u vrijeme izlaska iz arbitražnog sporazuma jer je trebala inzistirati na raspuštanju Arbitražnog suda. Sud je nastavio raditi da bi oprao svoj obraz, bez obzira kakav je kompromitirajući prigovor bio s hrvatske strane. Ali, sada poslije presude, teško je govoriti da smo mi izišli iz sporazuma, pogotovo što smo se bili prethodno sporazumijeli da to riješimo arbitražom, kaže nam analitičar Ivan Rimac, profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta.

Rimac tumači da je Plenković poslao poruku Ljubljani da postoji mogućnost dogovora, čak i priznavanja arbitražne odluke ali u drugom obliku, da se pretoči u bilateralni sporazum koji bi bio prikazan kao nešto što su dvije strane postigle mimo odluke Arbitražnog suda.

No, Plenkoviću su sad vezane ruke, jer onog trenutka kad vanjskopolitički problem dopre do javnosti, on ima tendenciju da bude blokiran. Slovenci barem do završetka izbora neće pristati na bilo kakav kompromis nego će inzistirati na arbitražnoj presudi, a ni na hrvatskoj strani ne treba sada očekivati da će netko priznati da je Hrvatska pogriješila u nečemu u cijelom tom procesu, smatra Rimac.