Plagiranje nije intelektualna razbibriga samo u Hrvatskoj, a Hrvatska nije niti jedina zemlja svijeta u kojoj se početkom 2017. godine raspravlja zbog plagijata kojima su se zakitili političari. Prošle subote prisegu je položio novi predsjednik Gane Nana Akufo-Addo i kako nalažu običaji održao je inauguralni govor. Sve bi bilo u redu da njegov govor nije sadržavao identične rečenice koje su sadržavali inauguralni govori američkih predsjednika Billa Clintona i Georgea Busha mlađeg. Akufo-Addo je posudio dvije rečenice iz Clintonova inauguralnog govora iz 1993. godine, uz jednu promjenu koja je ipak morala biti učinjena. Clintonove »Amerikance« Akufo-Addo zamijenio je »Gancima«. U drugom slučaju posudio je rečenicu iz Busheva inauguralnog govora iz 2001. godine, bez ikakvih promjena. Akufo-Addo je u subotu položio prisegu, a u nedjelju je izbio skandal.

Odgovornost za plagiranje preuzeo je Akufo-Addov direktor komunikacija Eugene Arhin koji je pisao govor. Ispričao se, kazao da je riječ o previdu, a ne nečemu što je namjerno učinio, a da nije namjerno plagirao prisnažio je time što je niz drugih citata iz inauguralnog govora korektno atribuiran i pripisan autorima, od Kwame Nkrumaha do Biblije. Na udaru javnosti, medija i opozicije nije bio predsjednik, nego njegov pisac govora, tražila se njegova ostavka, ali on je i dalje na istoj funkciji.

»Nehotična pogreška«

Da se ne mora plagirati samo u znanstvenim radovima već da je to moguće i u političkim govorima potvrdila je Melanija Trump, supruga izabranog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa koja će za manje od tjedan dana postati prva dama. Njeno je plagiranje prilično bizaran slučaj. Ona je u govoru na Republikanskoj nacionalnoj konvenciji u srpnju prošle godine (na toj je konvenciji njen suprug i službeno postao republikanski kandidat za predsjednika) plagirala sadašnju prvu damu Michelle Obama i dijelove njenog govora iz 2008. godine. Kako to obično biva, sve je to bila nehotična pogreška, a ovom je zgodom pogriješila Meredith McIver. Ona je pogrešku priznala, ponudila ostavku na dužnost u Trumpovu izbornom stožeru, a ostavka nije prihvaćena.

Kad smo već kod Obame i članovi njegove administracije imali su problema s plagijatima. Potpredsjednik Joe Biden u nešto je mlađim političkim danima stradao zbog plagiranja. Godine 1988. on se upustio u predsjedničku utrku unutar Demokratske stranke. No, u jednom je govoru plagirao samo četiri mjeseca star govor vođe britanskih laburista Neila Kinnocka. Bidenovo plagiranje nije prošlo bez posljedica. Nakon što je Maureen Dowd iz »New York Timesa« razotkrila što je Biden učinio, on se povukao iz predsjedničke utrke. Sumnjalo se da je Biden plagirao i govore Huberta Humphreya, Roberta Kennedyja i Johna Fitzgeralda Kennedyja, ali budući da se povukao iz utrke interes za daljnjim razotkrivanjem njegovih plagijata je zamro.

Pojedini su političari platili iznimno visoku cijenu zbog plagiranja. Konkretno, poneka politička karijera je zbog plagiranja završena. Vjerojatno najpoznatiji slučaj je onaj mađarskog predsjednika Pala Schmitta. Prije političke, Schmitt je imao vrhunsku sportsku karijeru. Dvostruki je olimpijski pobjednik u mačevanju u ekipnoj konkurenciji (u Ciudad de Mexicu 1968. i Münchenu četiri godine kasnije) , bio je svjetski prvak i u ekipnoj i u pojedinačnoj konkurenciji. Schmitt je karijeru uspješno razvijao i nakon završetka natjecateljske mačevalačke karijere. Osamdesetih je godina prošloga stoljeća bio generalni tajnik Mađarskog olimpijskog odbora, a zatim i predsjednik. Bio je veleposlanik u Španjolskoj, zatim u Švicarskoj. Godine 2009. izabran je u Europski parlament i bio je jedan od njegovih potpredsjednika. Sljedeće je godine izabran za predsjednika države, Dvije godine kasnije Schmitt je doživio svoj politički sunovrat. Tjednik HVG je otkrio da su veliki dijelovi njegove doktorske disertacije prepisani. Schmitt je doktorirao 1992. godine na Fakultetu za fizičku kulturu. Pokrenuta je sveučilišna istraga i utvrđeno je da je više od 200 stranica (od njih 215) »djelomično slično« ili naprosto prepisano iz drugih dijela. Sveučilište je Schmittu oduzelo doktorat, a Schmitt je podnio ostavku na dužnost predsjednika države.

Odbijanje odgovornosti

Plagijat je političke karijere koštao i njemačku ministricu znanosti i obrazovanja Annette Schavan. Punih osam godina, od 2005. do 2013. bila je ministrica u vladama Angele Merkel. Čak ju se spominjalo i kao moguću nasljednicu kancelarke, a onda su na jednom blogu (nazvanom »schavanplag«) počeli izlaziti detalji o njenom doktoratu starom više od dva desetljeća. Dijelovi njenog doktorata uspoređivani su s drugim, starijim znanstvenim radovima. Cijeli pasusi su bili potpuno identični ili gotovo identični. Schavan je optužena da nije propisno citirala i navodila izvore već je tuđi intelektualni rad prikazala kao svoj. Sveučilište u Düsseldorfu gdje je Schavan doktorirala provelo je istragu, zaključilo da je Schavan plagirala i prepisivala »sistematski i namjerno« te da je tako tuđa intelektualna postignuća pripisala sebi i prikazala kao svoja. Ostala je bez doktorata, a dala je ostavku na dužnost ministrice.

Vlada Angele Merkel imala je još jednog plagijatora koji je zbog plagiranja snosio iste posljedice kao i Schavan. Riječ je o ministru obrane Karl-Theodor zu Guttenbergu. Slučaj je identičan onom Schavanove. Početkom 2011. godine otkriveno je da u doktoratu nije citirao niz autora čije je radove koristio. Zu Guttenberg je odbio optužbu da je plagirao, a Sveučilište u Bayreuthu mu je nakon istrage oduzelo doktorat zbog plagiranja. Ministar obrane konstatirao je da je pri izradi doktorata počinio ozbiljne pogreške, podnio je ostavku na ministarsku dužnost, a u Njemačkoj je nazivan nimalo ugodnim nadimkom »ministar za cut-and-paste«. Mediji su mu i prezime posprdno promijenili: umjesto barun zu Guttenberg za njih je postao barun zu Googleberg.

Problema s plagiranjem imao je i bivši rumunjski premijer Victor Ponta. Premijer je postao 2012. godine, a ubrzo je otkriveno da je iznimno važna metoda pri izradi njegovog doktorata bilo plagiranje. Ponta, koji je i bez toga izazvao niz političkih skandala i odveo zemlju u tešku političku krizu, odbio je bilo kakvu odgovornost i zaključio da je organizator napada na njega predsjednik Traian Basescu (kojega je Ponta inače pokušavao smijeniti). Godine 2014. Sveučilište u Bukureštu zaključilo je da je velik dio njegova doktorata plagiran te mu je oduzelo doktorat. Ponta je premijer ostao do jeseni 2015. godine kada je vlast izgubio zbog razloga koji nemaju nikakve veze s plagiranjem.