Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 1
Sutra: 11° 11° 1
17. studenoga 2018.
Strašan nemar sustava

Pismo majke prvašice koje slama srce: 'Moja je djevojčica ostala sama. Napuštena i zaboravljena'

Ilustracija arhiva NL
Ilustracija arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 4. rujan 2018. u 8:17 2018-09-04T08:17:21+02:00

Društvenim mrežama se dijeli potresno otvoreno pismo majke djevojčice iz Zagreba, koja je jučer trebala krenuti u prvi razred jedne osnovne škole.

Radi se o djetetu s posebnim potrebama, koje je na prvi dan ostalo samo - bez dodijeljenog razreda. 

Njenoj majci, kako je napisala, rekli su u školi da im nitko nije rekao da dolazi.

Pismo prenosimo u cijelosti.

Hoće li ovo pismo doći do odgovornih??

...E. je danas ostala sama. 

U dvorani "njezine" osnovne škole. U novoj odjeci, sa novom torbom. U nevjerici, panici i suzama. 

Zbog vas.

Cijelo jutro, a i proteklih nekoliko tjedana, E. iščekuje prvi dan škole. Prvašica je. Nervozna je, u iščekivanju ali strpljiva. Kaže, obući ce haljinu. Kaže, upoznati će učiteljicu. U njezinoj posebnoj glavici, vjerojatno u liku princeze ili dobre vile. Kaže, dobiti će knjige i raspored. Kaže, ja sam velika cura. I ići cu u školu. Ponos, sreća, iščekivanje..

....E. je danas ostala sama. 

U velikoj dvorani nakon priredbe dobrodošlice ("dječica pjevaju meni, mama??") i prozivanja prvašića od svojih učiteljica. Čekala je strpljivo da se prozovu sva djeca, čekala je svoje ime, čekala je da se i ona ustane i otrči svojoj učiteljici. Ali nije dočekala.

E. je danas ostala sama. 

Sa svojim posebnim potrebama i sa svojim teškoćama iz skupine 7 (3,4,6), podskupina 3.1.1., 3.1.2.,3.1.4.,4.2,6.6,6.7..... 

I sa odlukom Gradskog ureda za obrazovanje kojom su odlučili da ce pohađati tu školu gdje sada stoji sama, u velikoj dvorani, sa novom rozom torbom na leptirice i panikom u malom srcu i glavici.

Nismo dočekali da ju ispratimo u razred sa ponosom i suzama sreće u ocima kao ostali roditelji. Mama, tata, veliki braco, baka i deda. Dočekali smo upitni pogled rukovodstva škole koje pojma nije imalo tko smo, odakle smo i što radimo ovdje. Pregledavši moje papire koje nikada nisu dobili od Gradskog ureda, zaključili su da osim sto nemaju mjesta, nemaju niti program koji je primjeren za E. A Gradski je odlučio da će ići u baš tu školu. Ne u onu u koju ide braco, također dijete sa posebnim potrebama, nego baš tu. Jer, objasnili su, to je u boljem interesu djeteta. Škola koja NEMA program za njezin tip teškoća.

E. je danas ostala sama. 

Potpuno i apsolutno, napuštena i zaboravljena od ljudi i sistema, dijete sa posebnim potrebama za koje nitko ovdje nije čuo, za koje nema mjesta na prvi dan škole, za koje nema programa u glavnom gradu Lijepe naše. 

Ravnatelj je bespomoćan. Nije on kriv.. Ta tek je danas, od mene, saznao za to Rješenje. 

Nema novaca, kažu. Nema ljudi.. Nema prostora.. Odluka Grada je da u posebnom odjeljenju neke škole za djecu sa posebnim potrebama može biti max 5 učenika. A onda ti isti ljudi upisu 8 učenika. Ali novca za pregraditi i napraviti još jedan mali razred-nema.

Nema financija? Ja bih rekla NEMA FINANCIJSKOG INTERESA.. Jer, koliko novaca je potrebno da bi se jedan razred u koji stane 25 djece pregradio u dva za po 5 učenika? Ne treba biti matematičar, zimus smo pregrađivali sobe sa 7m knaufa. 3.500kn. TRI I POL TISUĆE KUNA!! Koliko kosta nova fontana u gradu? Koliko premještanje kipova? Koliko sve nebuloze i apsurdi u gradskoj raspodjeli NAŠIH novaca?? TRI I POL TISUĆE KUNA?? Naravno da treba još i zaposliti i ljude, opremiti razred, veliki je to trošak kad se sve zbroji.. Čak pola novog auta iz apsurdnog voznog parka naših političara.. Ako i toliko..

E. je danas ostala sama. 

Zbog vas. Zbog apsurda našeg Grada, naše Države. 

Koliko vrijedi slomljeno sedmogodišnje srce? Koliko kosta svaka ogromna suza koja se skotrljala niz najdraže obraze? Koliko procjenjujete roditeljsku nemoć i bespomoćnost dok moraju kćeri pogledati u oči i lagati, lagati najbolje sto znaju zasto nema ni razreda, ni učiteljice, ni knjiga ni rasporeda za nju?? Koliko košta??? Recite, jebem vam grad i državu, recite pa da prodam bubreg da platim, samo da joj ne moram pogledati u oči u ovom trenu!! 

Nakon sto su joj uništili zdravlje i napravili je ovakvom bez ikakve isprike i preuzimanja odgovornosti, nakon svih pogrešnih dijagnoza i dvije sepse sa kilu i osamsto u rodilištu sa dva tjedna zbog nečijih prljavih ruku, nakon životinjske borbe ovih sedam godina uz pomoć divnih pojedinaca u Centru i u vrtiću, koji su, zahvaljujući vama sramotno plaćeni za doslovno spašavanje žzivota cijelim obiteljima, recite, koja je cijena ovih njezinih suza očaja??

E. je danas ostala sama. 

Napuštena i zaboravljena jer je dijete sa posebnim potrebama. 

Sram vas bilo, tko god da je odgovoran za to. Sram vas bilo zbog 3.500 kn, zbog fontana, zbog uhljeba, zbog apsolutne apatije i gledanja samo svoje guzice, zbog razbacivanja našeg i svetkom i petkom krvavo zarađenog novca na sve osim na ono sto je bitno. Sram vas bilo zbog razdvajanja i rasturanja obitelji jer ljudi odlaze odavde zbog vaših zakona..

E. je danas ostala sama.

Voljela bih da barem na trenutak vi i vaši najmiliji osjetite ovu nemoć, tugu, razočaranje i paniku koju smo nasa princeza i mi osjetili danas u 14h u jednoj zagrebačkoj školi. Samo na trenutak da vam se lomi srce u milion oštrih komadića dok gledate te mile oči koje traže rješenje i utjehu. Samo na tren da i vi ostanete sami. Od srca vam to želim. Ne zato jer sam zločesta i želim osvetu nego zato da vas nešto u životu šutne nogom u guzicu i probudi empatiju i odgovornost prema društvu i građane jer to je vas je.eni posao.

Za to ste plaćeni neusporedivo vise od ovih divnih duša koje za sramotu od place i na rubu egzistencije zive sa tom djecom ne samo u vrtiću i školi- žve s njima 24 je.ena sata dnevno.. I drže nama roditeljima glavu iznad svih vaših sr.nja, da se ne utopimo do kraja. Da ne odustanemo od borbe sa čudovištima u foteljama i njihovom politikom i sistemom. U Lijepoj našoj...

E. je danas ostala sama. 

Ali samo na trenutak. Onaj trenutak kada je majka gotovo pala na koljena skoro poražena užasom u princezinim očima. Ali nećete. I ovaj put, ne znam koji po redu, sakupiti ću svu svoju snagu koju imam, a imam ju zahvaljujući dvanaestogodišnjoj borbi sa vašim sistemom, i okrenuti ću nebo i zemlju da zaštitim svoje dijete od vaše nepravde i apsurda. Ponovno. Jer vrlo sličnu dramu prolazili smo i sa sinom prije koju godinu. On je sada peti razred a vi ste mu odlučili nakon četiri godine ukinuti asistenta. I to bas na ovakvom prelazu iz razreda sa učiteljicom u razred gdje ima 11 profesora. Sa svim svojim potvrđenim dijagnozama i poteškoćama koje su prema vama, očito, nestale preko ljeta. E pa nisu. Ali to po vama vjerojatno nije tolika drama kada ste mu sestru ostavili i bez škole i bez razreda i bez učiteljice. Pa šta je onda drama ostati bez asistenta..?

E. neće ostati sama.

Kunem vam se, dokle god ima snage u meni, neće ostati sama. 

A vama, koji ste odgovorni za ovu traumu, želim da vam se vrati sve sto ste zaslužili i priuštili nama. Svim roditeljima djece sa posebnim potrebama.

UPDATE ZA SVE KOJI PITAJU ZA KORAKE KOJI SU PRETHODILI OVOME DANU:

Predali smo papire i prije vremena. Čekali smo odluku Gradskog u koju će ju školu staviti i po kojem programu. Prva komisija 13.07. nije ništa odlučila jer matična škola nije predala ispravne papire. Druga komisija 23.08. donosi rješenje i na moj poziv kažu da su obavijestili i školu. Navodno greškom pripravnice ipak nisu.

Ja sam riešenje dobila u petak 31.08. popodne.

Sve ovo napisano je komunicirano telefonom kroz lipanj, srpanj i kolovoz

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka