Izmjene Zakona o referendumu

Peđa Grbin: Prijedlog ”U ime obitelji” Hrvatskoj bi donio kaos

Tihomir Ponoš

Dvojbeno je demokratski zabranjivati predizborne koalicije između stranaka, a tražiti uvođenje preferencijalnog glasovanja po kojem bi građani odlučivali koga će od koalicijskih partnera poslati u Sabor



Predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Peđa Grbin najavio je izmjene Zakona o referendumu. Razmišlja se o promjeni načina prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma, roka u kojem bi ti potpisi mogli biti prikupljani, a uredilo bi se i financiranje referendumskih kampanja, kako onih »za« tako i onih »protiv«. Osim o referendumu i zakonskom uređenju referenduma, mnogo se u posljednje vrijeme govori i o doradi izbornog sustava. Promjene izbornog sustava, i to ustavotvornim referendumom, inicirala je udruga »U ime obitelji«, a prijedlog za uređenje izbornog sustava javnosti je podastro i GONG čiju inicijativu je podržalo 29 saborskih zastupnika.


   Najavili ste izmjene i dopune Zakona o referendumu. Je li strah od brojnih referendumskih inicijativa jedan od motiva za izmjene i dopune tog Zakona?   – Godine 2010. je promijenjen Ustav. Nastala je i obveza za izmjene Zakona o referendumu. Ta obveza nije ispunjena do danas, a Odbor za Ustav je požurivao Vladu da uputi u proceduru novi Zakon o referendumu. Kada govorimo o potrebi za izmjenama tog zakona ne radi se ni o čemu što bi bila novost. Na žalost, do sada to nismo učinili. Referendumske inicijative, a pogotovo odluke Ustavnog suda o njima su nam poruka da to mora biti uređeno. Prvenstveno bi to trebalo napraviti korekcijama Ustava i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, ali budući da većina potrebna za izmjene tih dokumenata u ovom trenutku nije izvjesna moramo mijenjati ono što možemo, to je naša obveza.    »U ime obitelji« pokreće referendumsku inicijativu kojom bi se u Ustavu odredio izborni model. Što mislite o tome da se izborni sustav, odnosno model konstitucionalizira?   – Postoje države koje su izborne modele konstitucionalizirale i koje to nisu učinile. Postoje države koje su za izborni sustav donijele zakone koji se smatraju ustavnim, postoje one u kojima se ti zakoni donose natpolovičnom ili običnom većinom svih zastupnika. U Hrvatskoj se izborni sustav uređuje natpolovičnom većinom svih zastupnika pri čemu se nastoji postići konsenzus i to je dobro rješenje.    U kojoj je fazi rad na novom Zakonu o referendumu. Nositelj će biti Odbor kojem ste vi predsjednik. To znači da će praktički od samog početka i opozicija biti uključena u izradu prijedloga zakona koji će biti stavljen na javnu raspravu.   – Tko je formalno nositelj izrade dokumenta je potpuno irelevantno. Na prijedlogu će raditi i ljudi iz Sabora i ljudi iz Ministarstva uprave tako da je to potpuno nebitno. Bitno je da nakon provedene javne rasprave i dva čitanja u Saboru dobijemo dokument koji će biti u službi građana Republike Hrvatske.

  


Slično u Norveškoj


Postoji više inicijativa da se doradi izborno zakonodavstvo. O tome govori i »U ime obitelji«, GONG ima svoju inicijativu. Hoćete li raditi i na izmjenama izbornih zakona, primjerice pitanja veličine izbornih jedinica na koje je Ustavni sud zbog nejednake težine glasa upozorio još 2010. godine?    – Upućene inicijative su uglavnom parcijalne, osim GONG-ove koja je ipak ozbiljnije pripremljena. Svaka dodiruje samo jedno ili dva pitanja izbornog sustava, a ne cijelu problematiku i ono što izbornim sustavom želimo postići u cjelini. Ostajem kod onog što sam više puta govorio – ako ćemo ući u reformu izbornog sustava, onda ćemo to napraviti sustavno. Treba formirati ozbiljnu radnu skupinu koja će utvrditi koji su ciljevi takve izborne reforme i što tim ciljevima možemo postići.    Ono što Hrvatska sadašnjim izbornim sustavom ima to je stabilnost. Imamo stabilnost u smislu da građani znaju kako sustav funkcionira i što im donosi. Imamo stabilnost u tome da je svaki put nakon izbora bilo relativno jednostavno formirati vladu. Neke druge zemlje su eksperimentirale s izbornim sustavom i to je dovelo do velike nestabilnosti. Pogledajte Sloveniju, Italiju koja svako malo mijenja izborni sustav. U Hrvatskoj pored ekonomske nestabilnosti ne treba još jedan takav politički kaos.


Nakon inicijalnih rješenja o kojima je bilo riječi u javnosti pojavila se ideja da se sustav e-građani također koristi i za prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma.    – To je dobra ideja koju svakako valja ozbiljno razmotriti.    Bi li se, u slučaju da se potpisi budu mogli prikupljati i sustavom e-građani, ostavio isti broj dana, njih 15, za prikupljanje potpisa?   – Govorimo o ideji koja je osvanula prije nekoliko dana. Moramo vidjeti koje su tehničke mogućnosti i način kako bi to funkcioniralo i na temelju toga ćemo odlučiti. Ja sam zagovornik i podržavam ideju da se potpisi mogu prikupljati on-line sustavom e-građani.


   Mnogi će prigovoriti da je manjkavost takvog sustava premala uloga birača, odnosno prevelika uloga stranačkih vodstava. Sam birač nema nikakvu izravnu vezu s izabranim.    – Birači imaju itekakvu vezu s izabranim jer ako on jednoj političkoj stranci ne da glas, nitko od nas neće ući u parlament. Birači itekako odlučuju tko će sjediti u Hrvatskom saboru.    Ali nemaju »svog« zastupnika.   – Nemaju ni u nekim drugim državama, u nekim biraju direktno imenom i prezimenom tu osobu. To je pitanje sustava, onoga trenutka kada je ta osoba izabrana ona više nema direktnu odgovornost prema biraču nego ima odgovornost prema čitavoj zajednici, svim građanima te zemlje. Osobno preferiram mješoviti izborni sustav kakav ima Njemačka.    Sustavu u Hrvatskoj zamjera se da se gubi previše glasova. Sličan model hrvatskom ima Norveška pa se gotovo ništa glasova ne gubi zato što norveški birači ne poklanjaju povjerenje na izborima raznim avanturistima.    Sada svi spominju 25 posto propalih glasova na prošlim parlamentarnim izborima, a na trima izborima od 2000. provedenima po istom modelu u Hrvatskoj je bilo manje propalih glasova.    – Njemački model je godinama bio takav da se gubilo tek nekoliko postotaka glasova. Ne radi se o modelu nego o tome kako glasaju građani, kome daju povjerenje. Švedski model je takav da je prag četiri posto, a gubitak je tek nekoliko posototaka. S takvim pragom gubitak bi trebao biti velik, ali nije. Švedski birači ne glasaju za strančice koje se probude dva ili tri dana prije izbora.    Spomenuli ste da ste za to da se, odluči li se dorađivati izborno zakonodavstvo, to napravi na cjelovit, sustavan način. Tako nešto je izjavio i Davorin Mlakar iz HDZ-a. Je li to točka na kojoj biste se vi iz SDP-a mogli s kolegama iz HDZ-a susresti i započeti rad na tome što bi možda revitaliziralo i ustavne promjene s obzirom na zahtjev HDZ-a da se drugačije uredi glasanje birača koji imaju prebivalište izvan Hrvatske?    – Što se tiče glasovanja birača koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj, o tome je postignut konsezus prije četiri godine.

  


SDP benevolentan


Iz HDZ-a uvijek odgovaraju da je to bila ucjena SDP-a i HNS-a jer u suprotnom ne bi pristali na ustavne promjene 2010. godine.    – Bio je čitav niz drugih prijedloga tada na kojima smo mi inzistirali, a za koje u HDZ-u nisu htjeli ni čuti. Jedan je bio i da se smanji broj potrebnih potpisa za raspisivanje referenduma i da se pri tome ograniče teme o kojima se može odlučivati na referendumu. Tema je bila i zaštita istospolnih parova, a sve su to bile teme koje su HDZ-u bile neprihatljive. Radne skupine su se sastajale mjesecima, a nakon toga su uslijedili pregovori i dogovori na razini vodstava političkih stranaka i postignut je konsenzus. To znači »prihvatiš jedno moje, ja prihvatim jedno tvoje«, a ne da se prihvati sve samo od jedne strane. SDP je u tim pregovorima bio benevolentan i sad ću reći, na žalost benevolentan.    Zašto »na žalost«?   – Da smo inzistirali na uđe naš zahtjev da se smanji broj potpisa potrebnih za referendum i ograniče teme, čitav niz problema koje imamo s referendumom danas ne bi postojao. Uopće ne bismo razgovarali o referendumu kao nekom nacionalnom problemu. Na žalost, nismo inzistirali na tome.    Vratimo se na izjavu Mlakara. Jeste li spremni sjesti za stol i podastrijeti što bi za vas značilo cjelovito rješenje izbornog zakonodavstva, što za njih.    – Podastrijeti nekome tko godinu dana bojkotira rad Odbora za Ustav gdje bi se o tome trebalo razgovarati?    Je li vam iz prijedloga »U ime obitelji«, tog uvjetno rečeno paketa, nešto prihvatljivo kao ideja?   – Takav paket bi u ozbiljnoj političkoj diskusiji mogao poslužiti kao temelj za razgovor. Ovako postavljen on bi u Hrvatsku donio kaos, da ne govorimo koliko mi je vrlo upitno i dvojbeno koliko je demokratski zabranjivati predizborne koalicije između političkih stranaka, a istovremeno tražiti uvođenje preferencijalnog glasovanja po kojem bi građani odlučivali koga će od tih koalicijskih partnera poslati u Sabor, a koga neće.    Znamo što je Ustavni sud kazao u prosincu 2010. o izbornim jedinicama i ukazao na problem nejednake težine glasa. Jeste li svjesni određenog političkog rizika po vladajuću koaliciju ako po tom pitanju ništa ne predložite za rješenje tog problema? HDZ može reći da je u vrijeme vlade Jadranke Kosor barem nešto pokušao, pa im to nije uspjelo, a kako stvari trenutačno stoje vi možda neće moći reći čak niti to.    – Ja bih vas zamolio da to pitanje uputite ministru uprave.