ZAGREB Prijašnjih godina učestalo su domaći mediji objavljivali kako će blaženi Alojzije Stepinac uskoro biti proglašen svetim. Tvrdilo se da je blaženik ispunio sve uvjete za proglašenje svetim, da je zabilježeno i čudesno ozdravljenje po njegovom zagovoru, i to je objavljeno još 2014. godine, ali nakon izjave pape Franje o statusu postupka kanonizacije Stepinca dane u zrakoplovu na povratku u Vatikan s puta u Bugarsku i Sjevernu Makedoniju, jasno je da Stepinac neće uskoro biti proglašen svetim te da njegova kauza još nije zatvorena.
Franjo je u odgovoru na pitanje novinara Večernjeg lista Silvija Tomaševića kazao da je Stepinac čovjek s vrlinama što je Crkva izjavila time što ga je proglasila blaženim. Međutim, prijepori o svetosti još postoje i to je jasno iz Papinog odgovora.

Tražio savjet

– Ali u određenom trenutku procesa kanonizacije došlo se do nerazjašnjenih točaka. Riječ je o povijesnim točkama – kazao je Papa. Pojasnio je da je on, koji treba potpisati kanonizaciju, promišljao, tražio savjet i vidio da treba tražiti pomoć od patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja kojega je nazvao velikim patrijarhom i koji mu je pomogao. Podsjetio je da je osnovana mješovita komisija Katoličke crkve i SPC-a, te da i njega i Irineja zanima jedino istina, a »ne pogriješiti«.

– Čemu služi jedna izjava o svetosti, ako nije jasna istina. Ne služi nikome – kazao je Franjo i time kazao da za Katoličku crkvu istina o zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu nije kristalno jasna. Papa je kazao da »znamo da je bio (Stepinac, op.) dobar čovjek, da je blaženik«. Papa je podsjetio i da je mješovita komisija objavila svoje mišljenje, »ali sada se izučavaju druge točke. Produbljuju se neke točke kako bi istina bila jasna. Ja se ne plašim istine«, kazao je Franjo.
Papine riječi ne znače da će Stepinac biti kanoniziran, ne znače niti da neće, ali znače da do daljnjeg neće biti kanoniziran. Mnoge katoličke vjernike u Hrvatskoj to je zasigurno razočaralo, baš kao i ovdašnji episkopat koji nije u najboljim odnosima s rimskim biskupom. Papa je svoj stav o stanju procesa kanonizacije Stepinca izrekao u utorak, dan prije 121. obljetnice rođenja blaženika iz Brezarića.

Ivan Markešić, sociolog religije i znanstveni savjetnik na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, u izjavi za naš list kazao je da Franjo govori ono što se u Hrvatskoj ne želi prihvatiti – proglašenje nekoga svetim je proglašenje svetim u cijeloj Katoličkoj crkvi. Markešić je ukazao na vatikansku istočnu politiku, odnosno zbližavanje s pravoslavnim crkvama od kojih je Katolička crkva razdvojena od velikog raskola iz 11. stoljeća. U tom kontekstu određenu ulogu imaju odnosi i s Ruskom pravoslavnom crkvom, s Bugarskom pravoslavnom crkvom (a Papa je upravo bio u Bugarskoj), ali i sa Srpskom pravoslavnom crkvom. U kontekstu te vatikanske istočne politike jedan je svetac s aspekta Katoličke crkve nebitan – smatra Markešić.

Zbližavanje i oprost

– Cijeli hod ovoga Pape ide za time da se crkve zbliže – kazao je Markešić. Ustvrdio je da će Stepinac biti proglašen svetim kada Katolička crkva u Hrvatskoj i Srpska pravoslavna crkva međusobno jedna od druge zatraže oprost za sve zločine koje su pripadnici tih crkvi činili jedni prema drugima i kada oprost i daju.
– Bez saginjanja glave, priznanja da su pripadnici tih crkvi sudjelovali u nečem nečasnom, a o čemu je Stepinac govorio kada je govorio o Jasenovcu kao najvećoj hrvatskoj ljagi, neće biti ništa – rekao je Markešić i kazao da je za to obostrano potrebna snaga Willyja Brandta (koji je kleknuo pred spomenikom u Varšavskom getu) ili Ivana Pavla II. (koji je tražio oprost od niza zajednica kojima je Katolička crkva naškodila).
Upitan hoće li ova izjava pogoršati odnose Pape i hrvatskog episkopata, Markešić je zaključio da su Papu u Hrvatsku pozvali predsjednica Republike, predsjednik Sabora, predsjednik Vlade, ali ne i mjesna crkva, zbog čega on u Hrvatsku ne može doći.

Govoreći o Stepincu, papa Franjo je govorio o »povijesnim točkama« i, iako to nije kazao, jasno je da se te točke odnose na razdoblje Drugog svjetskog rata i NDH, od 1941. do 1945. godine. Te »točke« koje se još proučavaju i propituju odnose se na Stepinca i njegov stav i odnos prema SPC-u, prema samoj NDH i ustaškom režimu, tome je li pomogao i je li dovoljno pomogao žrtvama ustaškog režima, je li bio dovoljno odrješit prema tom režimu, odnosno je li ga, u konačnici, kao (navodno) hrvatski i katolički i simpatizirao. Te teme neće biti brzo zatvorene i vjerojatno je da za pontifikata ovoga pape Stepinac neće biti kanoniziran. To da je kanonizacija Stepinca u Vatikanu prebačena na spori kolosijek zapravo i nije novost. U jesen prošle godine pročelnik Kongregacije za kauzu svetaca kardinal Giovanni Angelo Becciu, samo nekoliko tjedana nakon što je imenovan na tu dužnost, izjavio je da je proces kanonizacije Stepinca malo usporen.