Sutra rasprava u Saboru

PROBLEM ZAŠTIĆENIH NAJMOPRIMACA Gradovi nemaju dovoljan broj zamjenskih stanova

Bojana Mrvoš Pavić

Foto: Damir Škomrlj

Foto: Damir Škomrlj

Oduzimanje stečenog stanarskog prava kao kvazinasljednog, napominje odvjetnica Danica Mirković-Vejvoda, protivno je Ustavu i pravnoj stečevini europskog pravnog poretka, koja propisuje da se oduzeta imovina bivšim vlasnicima ne vraća, nego ih država treba obeštetiti



ZAGREB Očito je da Grad Rijeka, pa tako ni ostali gradovi u Hrvatskoj, neće imati dovoljan broj stanova koji će poslužiti za ispunjenje obveze koja im se nameće. Grad Rijeka će putem Udruge gradova predložiti da se za osiguranje zamjenskih stanova obveže RH, smatrajući da država ima daleko veću mogućnost realizacije navedene obveze – navodi riječki Gradski odjel za gospodarenje imovinom u odgovoru za La voce del popolo na pitanje ima li Grad dovoljno odgovarajućih stanova za zaštićene najmoprimce.


Pravo na kupnju


Podsjetimo, Sabor će sutra u prvom čitanju raspravljati o izmjenama Zakona o najmu, kojim se predviđa postupno povećanje zaštićene najamnine kroz idućih pet godina, do ljeta 2023. godine, nakon čega će vlasnici stanova moći ponovo raspolagati svojom imovinom, a gradovi i općine će dotad morati naći zamjenske stanove za socijalne slučajeve.


Kako navodi odvjetnica Danica Mirković-Vejvoda, savjetnica Udruge stanara u Rijeci, i sama zaštićeni najmoprimac, termin stanarsko pravo, uveden 1953. godine, nositelju tog prava je omogućavao trajno i neograničeno korištenje stana za stambene potrebe. Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo iz 1991. godine omogućio je nositeljima stanarskog prava i, uz njihovu dozvolu, članovima njihovog domaćinstva, kupnju stanova na kojima su imali stanarsko pravo pod povoljnijim uvjetima.




Izuzetak su bili nositelji stanarskog prava na stanovima u privatnom ili društvenom vlasništvu koji su postali društveno vlasništvo konfiskacijom (za razliku od nacionalizacije), a koji nisu imali pravo kupnje stanova na kojima su imali to stanarsko pravo. Oni su stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova, zajedno s onim nositeljima stanarskog prava koji nisu iskoristili pravo kupnje stanova, postali takozvani zaštićeni najmoprimci.


Donošenjem Zakona o najmu stanova 1996. godine prestaje stanarsko pravo te se pretvara u prava i obveze najmoprimca sa zaštićenom najamninom, čime nastaje jaz između bivših nositelja stanarskog prava na stanovima u privatnom vlasništvu, i onih u društvenom vlasništvu, jer potonji dobivaju pravo na otkup stanova, a drugi pravo na najam stana unatoč, kaže odvjetnica, istovjetnoj pravnoj prirodi stečenog »prava na stan«.


Vlasništvo i imovina


Oduzimanje stečenog stanarskog prava kao kvazinasljednog, napominje odvjetnica, protivno je Ustavu i pravnoj stečevini europskog pravnog poretka, koja propisuje da se oduzeta imovina bivšim vlasnicima ne vraća, nego ih država treba obeštetiti.


»Stanarsko pravo bilo je jedno jedino za sve stanove i nosioci stanarskog prava u čitavoj Jugoslaviji imali su jednaka prava, ali i obaveze. Jedno od tih prava je i nasljedno pravo. To znači da je nositelj stanarskog prava imao pravo na taj stan dokle god je on živ, ili postoje njegovi potomci koji su živjeli s njim u zajedničkom domaćinstvu. Drugim riječima, to je bilo trajno pravo. Stanarsko pravo je de facto vlasništvo i imovina. To dokazuje i otkup svih onih stanova nad kojima je postojalo stanarsko pravo za deset posto tržišne vrijednosti«, navodi odvjetnica.


»Nacionalizacija i davanje stanarskih prava na stanovima u privatnom vlasništvu je bila ogromna nepravda, ali nju nisu počinili nosioci stanarskog prava, već država, i država je ta koja mora obeštetiti nominalne vlasnike stanova, ali ne na način da nanosi novu nepravdu. Nosioci stanarskog prava nisu krivi što su se našli u nacionaliziranom ili privatnom stanu sa stanarskim pravom«, kaže Mirković-Vejvoda.


Hrvatska je, zaključuje, 1996. godine ukinula stanarsko pravo, ali to ne znači da ono više ne postoji, već se sva stečena prava u vrijeme SFRJ i nakon njenog raspada moraju poštovati i najpravednije bi bilo dozvoliti nositeljima stanarskih prava otkup tih stanova pod istim uvjetima pod kojima su i ostali građani otkupili stanove, a vlasnike obeštetiti, a što bi bilo u skladu s apelom Skupštine Ujedinjenih naroda iz 2010.godine, koji je upućen vladi RH.



Udruga Vlasništvo i posjed jučer je premijera Andreja Plenkovića pozvala da »ne podlegne medijskom pritisku, manipulacijama i obmanama kojima se traži povlačenje iz saborske procedure izmjena Zakona o najmu stanova«. Kršenje ljudskih prava vlasnika bez posjeda, kažu, prerasta u veliku sramotu za Hrvatsku.


Na Europskom sudu za ljudska prava donesene su već četiri pravomoćne presude u kojima je, kažu, RH osuđena za kršenje Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dodaju kako »u stanovima koji su oduvijek bili privatno vlasništvo, protiv volje vlasnika, desetljećima žive tzv. zaštićeni najmoprimci po nametnutim uvjetima za smiješnu mjesečnu ‘zaštićenu najamninu’ koja iznosi 2,40 kuna po četvornom metru«.


SDP je jučer okupio predstavnike vlasnika stanova i zaštićenih najmoprimaca, koji se nisu složili ni oko čega osim da bi država trebala više podmetnuti leđa i obeštetiti ih, budući da je država problem davno i stvorila.



Kupili jeftino


Nije napravljena sustavna analiza koliko je vlasnika koji su otkupili svoje stanove sa stanarskim pravima, pa naknadno kupili neuseljive stanove s nositeljima stanarskih prava. Prema procjeni i istraživanju Saveza udruga stanara, originalnih vlasnika i njihovih nasljednika ima svega oko sedam posto, ostalo su oni koji su kupili vrlo jeftino neuseljive stanove, napominje odvjetnica.


Udruga Proljeće, koja okuplja privatne vlasnike stanova i kuća Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije, objavila je priopćenje u kojem navode podatke Državnog zavoda za statistiku iz 2002. godine na uzorku od 3.009 stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, prema kojima je 2.651 stan u vlasništvu izvornih vlasnika ili njihovih nasljednika (88 posto), 87 stanova (2,9 posto) je vraćeno vlasnicima, a 271 stan (devet posto) je kupljen kao neuseljiv. Branitelji žive u samo 19 stanova, napominju. To potvrđuje i prijedlog izmjena Zakona o najmu, koji kaže i to da su u najviše 75 stanova zaštićeni najmoprimci – primatelji stalne socijalne pomoći.