Foto D. Kovačević
Inicijativa Vučića i Grabar-Kitarović u sebi sadrži i paradoks koji poziva na oprez: da potragu obnavljaju političari čije su političke opcije i stranke istu tu potragu uvelike i zaustavile. Ali, obitelji nemaju izbora. Prisiljene su prihvatiti svaku, pa i najmanju nadu
Ne, ne nadam se. Zašto? Zato što 26 godina tražim, nema gdje nisam bila, na koja vrata nisam pokucala! Bože, daj da nešto bude! Kad mama kaže da bi bila sretna da nađe barem kosti svoga sina, onda moš’te znat’ kol’ko je sati…«. Tako je u kamere govorila Pakračanka Blanka Petrovečki, stojeći prošlog utorka po hladnome vjetru pred rezidencijom predsjednika Srbije u središtu Beograda. Zajedno s još trinaest ljudi koji već gotovo trideset godina traže svoje najbliže, nestale u užasu rata u Hrvatskoj 1991, gospođa Petrovečki tog je dana razgovarala s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.
Ukratko je prepričala što se dogodilo njezinom sinu Marijanu, koji je 1991. bio policajac u Daruvaru. »Odveli su njih petoricu. Jednog su pustili, drugi je prešao k njima, za trojicu se ni danas ne zna. Dan ranije Marijanu se rodio sin – čuo je to, ali dijete nije vidio. Oteli su ga kolege s kojima je radio. Najprije ih je počastio, poslije su ga oteli«. Trinaestoro ljudi koji su smogli odlučnosti otići na razgovor bivšem šešeljevcu Vučiću dijele slične tragedije, jednu bolniju od druge. Među tim ljudima bilo je i onih u poznim godinama – kada su izgubili najdraže, bili su tek sredovječni. Mnogi istinu nisu ni dočekali. Danas, 23 godine nakon rata, u Hrvatskoj se traga za 1945 ljudi. Nešto više od polovine nestalo je 1991., ostali uglavnom 1995., poslije Bljeska i Oluje. Ni danas, toliko godina kasnije, institucije ne čine dovoljno: glavni direktor Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) Yves Daccord ovog je tjedna u Zagrebu govorio o »zabrinutosti ICRC-a zbog drastičnog usporavanja u rješavanju pitanja nestalih«.
Gdje su posmrtni ostaci?
Daccord je aludirao na polugodišnji zastoj u suradnji Hrvatske i Srbije u traganju za nestalima, uzrokovan političkim incidentom na konferenciji »Proces ekshumacije i identifikacije nestalih osoba na području Republike Hrvatske«, koju je 28. kolovoza prošle godine u Zagrebu organizirala Regionalna koordinacija udruženja obitelji nestalih osoba s područja bivše Jugoslavije. Skup je bio zamišljen kao novi poticaj regionalnoj suradnji, bez koje je potraga za nestalima praktički nemoguća. No zbilo se posve obrnuto: predsjednik Komisije za nestale osobe Srbije Veljko Odalović demonstrativno je napustio skup, nakon što je pomoćnik ministra branitelja i načelnik Uprave za zatočene i nestale Ministarstva branitelja Stjepan Sučić prigovorio Srbiji što ne daje informacije o grobištima u Hrvatskoj, dodajući kako je »svo zlo stiglo iz Srbije«. Odalović, pak, tvrdio je da je Srbija odgovorila na svaki upit iz Hrvatske. U izjavi novinarima poslije neuspjele konferencije, Sučić je objasnio kako Srbija jest odgovorila o mjestima pokapanja u Srbiji, ali Hrvatsku zanimaju »primarne grobnice na prostorima koji su bili okupirani četiri ili šest godina«. »Što je s tim primarnim grobištima, gdje su prebačeni posmrtni ostaci? Većina grobišta je premještena nakon što su međunarodni čimbenici potvrdili lokaciju na Ovčari, nakon toga se krenulo, i zna se tko je to provodio imenom i prezimenom, koje postrojbe i znaju se i datumi kad se to događalo, jer postoje zapisi o svim tim aktivnostima, čak i imena osoba koja su upravljala motornim vozilima u toj aktivnosti. Moramo se pogledati u oči i prihvatiti činjenice i okolnosti koje su se događale u Domovinskom ratu i bez obzira na protek vremena ne treba ništa zaboravljati«, kazao je Sučić, dodajući kako je Srbiji sada najlakše tvrditi da nema informacija o takozvanim sekundarnim grobištima na nekad okupiranim područjima Hrvatske, odnosno onima stvorenim nakon što su tijela premještena iz grobnica u koja su bačena odmah nakon likvidacija.
Sučićevo neiskustvo
Ma koliko Sučićeve primjedbe mogle biti točne, izazvale su efekt suprotan onome zbog kojih su izgovorene: umjesto da Odalović prizna da Srbija ima podatke o kojima je govorio Sučić, on je ustao i demonstrativno napustio konferenciju u Zagrebu. Time je dobru lekciju u pregovaranju o nestalima dobio Stjepan Sučić, vojnik neiskusan u političkim pregovorima, kojega je vlada Tihomira Oreškovića u travnju 1996. postavila na mjesto pomoćnika ministra branitelja zaduženog za potragu za nestalima, smijenivši pukovnika Ivana Grujića koji je taj posao vodio još od samoga početka, od ranih devedesetih. Razočarana takvim razvojem situacije, predsjednica Upravnog odbora Regionalne koordinacije Olgica Božanić, kao organizatorica zagrebačke konferencije, Odalovićev je odlazak komentirala tvrdnjom kako je i njoj, ali i svim prisutnim članovima obitelji nestalih, »bilo neugodno zbog načina na koji je pomoćnik ministra branitelja Sučić završio svoje izlaganje, jer su tema konferencije bile ekshumacije i identifikacija nestalih osoba, a ne uzroci i posljedice rata«. Izgred je komentirao i Matthew Holliday iz Međunarodnog povjerenstva za nestale osobe (ICMP), međunarodnog tijela koje traga za nestalima u ratovima. Međunarodna suradnja, konstatirao je, »od vitalne je važnosti«. »Hrvatska neće riješiti problem nestalih osoba bez suradnje sa Srbijom, ali i s BiH. Ovo pokazuje da sve države u regiji trebaju udvostručiti napore u smislu zajedničkog rada na razrješenju pitanja nestalih osoba u sukobima u bivšoj Jugoslaviji«, poručio je Holliday.
I zato je inicijativa o obnovi potrage za nestalima, koju su Kolinda Grabar-Kitarović i Aleksandar Vučić pokrenuli tijekom susreta u Zagrebu, svakako dobrodošla. Ona u sebi, dakako, sadrži i paradoks koji poziva na oprez: da potragu obnavljaju političari čije su političke opcije i stranke istu tu potragu uvelike i zaustavile. Ali, obitelji nemaju izbora. Prisiljene su prihvatiti svaku, pa i najmanju nadu. I zato su išli u Beograd. Na sastanku, Vučić je izgovorio upravo ono što su htjeli čuti: da »nema nijednog osobnog razloga da se ne uključi u rješavanje problema nestalih, i da ga apsolutno ne zanima zaštita onih koji su devedesetih bili u lancu odgovornosti, a utjecaj možda imaju i danas«. Vučić je najavio i da će se »njegov ured tjedno baviti pitanjem nestalih«, te da će obitelji biti obaviještene o napretku. Prema Vučićevim riječima, koje je novinarima prenijela predsjednica Koordinacije udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Ljiljana Alvir, u Zagrebu će se uskoro održati sastanak povjerenstava Hrvatske i Srbije za nestale, čime bi trebao biti prevladan zastoj izazvan Odalovićevim odlaskom s konferencije u kolovozu prošle godine. Kada će taj novi sastanak biti održan, međutim, još se ne zna: pitali smo Ministarstvo branitelja, ali odgovor, do zaključenja ovoga teksta, nismo dobili.
Hoće li pritisak biti učinkovit?