Nikola Baketa jedan je od petorice što ih je Sabor u Programsko vijeće HRT-a delegirao u veljači prošle godine. Ovaj mladi Vukovarac, znanstvenik, u Vijeću predstavlja udruge civilnog društva, a nije na odmet kazati i to kako je od petorice odabranih zaslužio ponajveću zastupničku podršku. S obzirom na sve što se s HRT-om i oko njega događa, vrijedilo je potpredsjednika Programskog vijeća HRT-a pitati za ocjenu kako rada Vijeća, tako i aktualnog stanja HRT-a.

Programsko vijeće HRT-a nije dalo pozitivno mišljenje Programu rada HRT-a za 2018. Zbog čega i što to znači za čelne ljude HRT-a?

– Mišljenje nikoga ne obvezuje, ali je bilo komentara za koje smatram da bi mogli biti korisni za unapređenje Programa rada. Međutim, realnost je da taj Program rada za koji dan ide Nadzornom odboru te nije ostalo vremena za značajnije intervencije. Da je vodstvo zanimao ikakav naš doprinos, tada bi se potrudili da dobijemo to na vrijeme te da možemo dati komentare koji će se razmotriti i potencijalno uvažiti. Ovakvim postupanjem nam je jasno dano do znanja da je naše mišljenje formalnost te da ih se ne tiče pretjerano je li ono pozitivno ili ne. Smatram da je dokument nedovršen, postavljeni ciljevi koji se planiraju ostvariti, ali ne postoje, jasni indikatori na temelju kojih će se pratiti ostvarivanje tih ciljeva. U konačnici i mi, vijećnici, ćemo morati dati svoje mišljenje na izvještaj o provedbi Programa rada, a nećemo imati jasne pokazatelje.

Zadovoljavanje forme

Istina je da je Zakon o HRT-u Vijeću dao nikad manje ovlasti, no čini se da je i veći problem u ljudima koji sjede preko puta vijećnika. Moj je dojam da svaka nova upravljačka garnitura HRT-a sve snage sve više troši da vijećnicima da do znanja kako do njihova mišljenje ne drže. Ili, da budem posve slikovit, kako je moguće da aktualni Glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić izdrži četri, pet sati sjednice, a da praktički jedva progovori, makar se priča o njemu i kući kojoj je na čelu?

– Prethodni primjer je najslikovitiji. Bitno je da se zadovolji forma i da se 11 vijećnika sastane jednom u tri mjeseca kako je zakonski propisano. Mislim da bi se dobar dio kolegica i kolega složio kada kažem da su i odgovori koje dobivamo od vodstva i urednika prilično šturi te služe zadovoljenju forme. Naša pitanja se doživljavaju kao napadi te su odgovori uglavnom defenzivno strukturirani, a ne vidi se želja da se nešto unaprijedi. Što se tiče Glavnog ravnatelja, ja se divim njegovoj smirenosti i mogućnosti da se suzdrži od dijaloga s članovima vijeća.

Zaista, bilo je tema kada sam očekivao da će nastojati braniti pojedine poteze ili ponuditi neko objašnjenje, ali i to je izostalo. Jedan primjer je onaj famozni pravilnik o društvenim mrežama kojim su bili obuhvaćeni i članovi Vijeća. Neke vijećnike je zanimalo kako je moguće da je to potpisano, a taj se članak nalazio svega nekoliko centimetara od njegovog potpisa, kako je uopće moguće da to nije primijetio i rekao npr.: Ljudi, ovo ne može ovako, ispravite to. Iskreno, volio bih kad bi postojala jasnija komunikacija, razmjena mišljenja i nuđenje objašnjenja. Ovako sam često dojma da pričamo zidu.

Koliko je za slab domet onog što Vijeće radi krivo i samo Vijeće? Primjerice, sedmoro vas je iskazalo nezadovoljstvo činjenicom da predsjednik Vijeća Zdravko Kedžo nije sazvao izvanrednu sjednicu zbog slučaja »Ministarstva ljubavi« makar ste je tražili. Sastajete se jednom u tri mjeseca dok udovice branitelja prosvjeduju, gledanost pada, a HRT je tema saborskih rasprava…

– Sastajanje je definirano Poslovnikom i propisano je da su sjednice minimalno jednom u tri mjeseca. To je problematizirano, ali je istaknuto da se, bez obzira na tu odredbu, sastajemo jednom mjesečno. To je bio načelni dogovor i praksa sve do sjednice u rujnu. Tada smo zbog događanja vezanih uz Hrvatsku uživo tražili hitnu sjednicu, ali je nismo dobili. Zatim su bile pauze do prosinca pa sad do veljače, a dva puta su tražene hitne sjednice. Naravno, Predsjednik nije obvezan sazvati hitnu sjednicu. Međutim, stava sam da su postojali događaji vezani uz program, koji su zahtijevali ili hitnu sjednicu ili češće redovno nalaženje. Takvim tempom održavanja sjednica Vijeće gubi svoju ulogu u aktivnom praćenju aktualnosti te stavovi prestaju biti relevantni zbog vremenskog odmaka. Uz već smanjene ovlasti ovakav način rada dodatno marginalizira ulogu Vijeća. Poruka je da Vijeće nije bitno i da je forma važnija od sadržaja.

Bez kalkulacija

Može li se rad Vijeća učiniti efikasnijim, može li Vijeće biti tijelo koje će jasno stati u obranu javne televizije, bez fige u džepu? Treba li robovati proceduri čak i onda kada na vratima Prisavlja kuca cenzura?

– Vijeće može i mora to konstantno raditi. Treba jasno osuditi svaki takav pokušaj, stati u zaštitu novinara i urednika. Oko takvih stvari ne smije biti kalkulacija i ustupaka. Javni servis je tu da informira, ali i da propituje i otvara teme kad nisu najugodnije, a svakako ne smije prešućivati ili biti ušutkivan. Ukoliko cenzura kuca na vrata, onda joj treba otvoriti vrata i prokazati je, a ne prihvatiti.

Kako komentirate činjenicu da je prva službena vijest odaslana s HRT-a sa zadnje sjednice bila da Vijeće niti je podržalo, niti nepodržalo plan rada? Izvještaji HRT-a sa sjednica najčešće su svedeni na »mir i dobro«, pa primjerice javnost tim kanalom nije imala prigode čuti kako ste osudili odluku Ravnateljstva da se ogradi od vlastitog novinara Stankovića?

– Smatram nedopustivim da se takve stvari događaju. To je iskrivljavanje informacija i neraspoznavanje bitnog od nebitnog. Sjednice često duge, ali u ova dva slučaja se radilo o najvažnijim stvarima koje su se dogodile. Nerazumljivo mi je da se nakon rasprave o načinima izvještavanja sa sjednica dogodi takva situacija. Izvještavanje vezano uz osudu ograđivanja je još gore, jer je prenesena vijest da su postojala različita mišljenja, ali ne i da je donesen konačan zaključak uz izdvojena mišljenja te karakter tog zaključka. Konačno, i na posljednjoj sjednici nekolicina vijećnika je izrazila podršku ravnatelju programa Kuniću vezano uz pritiske kojima je bio izložen zbog filma »Ministarstvo ljubavi«, ali to očito nije prepoznato kao bitno.

Konstruktivnije sjednice

Bira vas Sabor, no čini mi se da je sastav vijeća, rekao bih, taman takav da većina u njemu ne osjeća potrebu robovati onima koji su ih delegirali. Mandat ubrzo istječe nekim »veteranima« poput Ivice Maštruka, Nede Ritz. Bojite li se da će u Vijeće zasjesti ljudi kojima će trebati dugo da shvate da im je obrana javnog servisa glavna i jedina zadaća?

– Onima koji imaju stav da obrana javnog servisa mora biti iznad želja politike, neće trebati duže od jedne sjednice. Ne ulaze u Vijeće osobe koje će tu graditi svoj stav o tome što bi, u nekom načelnom smislu, javna televizija trebala biti. Onaj tko poistovjećuje javnu i državnu televiziju, teško će se maknuti od takvog načina razmišljanja te će to preslikavati u svoje djelovanje u Vijeću. Tako da nema straha, čak i ako prevagne takvo viđenje javne televizije uvijek postoje izdvojena mišljenja i moći će se jasno razaznati tko robuje onima koji su ih delegirali, a tko zastupa principe i vrijednosti javnog servisa. Moj rad će se i dalje temeljiti na zalaganju za vjerodostojnost, nepristranost, neovisnost, raznolikost i odgovornost.

Gotovo godinu dana ste vijećnik. Jeste li zatekli ono što ste i očekivali? Gdje je po vašem mišljenju HRT danas? Ima li uopće realne mogućnosti da se duh vrati u bocu i da opet imamo javni servis koji će obrazovati, učiti, proizvoditi trajnu vrijednost, ili su nam sudba tople ljudske priče poput one kako se voda čini ljekovitom ako se boce oslikaju mudrim mislima!?

– Zasigurno sam očekivao drugačiji način komunikacije i drugačiju dinamiku. Iznenadilo me da između sjednica nema nikakve komunikacije među vijećnicima. Zasigurno bismo mogli raspravljati pitanja putem mail liste ili na radnim sastancima pa bi i sjednice bile konstruktivnije. Što se tiče mog pristupa, to sam već direktno ili indirektno adresirao, ali svakako ću inzistirati na češćim sjednicama i prije navedenim principima. Da bi se krenulo u tom smjeru za koji pitate treba konačno uspostaviti odgovornost za propuste, za ostvarene rezultate i gledanost, držati se osnovnih novinarskih postulata i ne dovoditi se u situaciju da se prenose neprovjereni izvori, a pogotovo ne dovoditi se u situaciju da se popušta pred političkim pritiscima.