SEBASTIAN BRIGOVIĆ

POSLOVNA KARIJERA RIJEČKOG OLIMPIJCA Umjesto na skijašku stazu, kreće u biznis s dionicama

Zlatko Horvat

Sebastian Brigović

Sebastian Brigović

Pokušavam tražiti posao u bankama JP Morgan, Morgan Stanley, Citigroup. One raspolažu milijardama dolara i ulažu privatne novce u dionice i nekretnine. Preveliki su to novci da bi se samo držali na banci



 William Vukelić i Tiriel-Luka Abramović nisu prvi Riječani koji su zavšili izvan hrvatske skijaške reprezentacije bez ikakve logike. Lani se to dogodilo Lani Zbašnik, prije četiri godine Sebastianu Brigoviću, koji je bio u dječjoj reprezentaciji, poslije pokušao sam i napravio nekoliko rezultata koji su ga trebali vratiti pod okrilje Saveza, ali nije se dogodilo. Zato je jučer Sebastian Brigović umjesto pancerica na noge stavio lakirane cipele, umjesto skijaškog odijela odjenuo je uredno ispeglane hlače, košulju, sako i zavezao kravatu. Umjesto na skijašku stazu, krenuo je na posao u – banku. Na praksu u »IPS Strategic Capital«, banku u Denveru, koja se bavi ulaganjem u dionice.


– Nije lako, strašno je puno posla, velika je konkurencija – kaže Sebastian Brigović, 25-godišnji Riječanin, s druge strane svijeta, inače veliki navijač »bijelih« s Rujevice. – Radit ću do kraja ljeta na ovom poslu, ali pokušavam tražiti posao u bankama JP Morgan, Morgan Stanley, Citigroup. To su banke što raspolažu milijardama dolara i ulažu privatne novce u dionice i nekretnine. Preveliki su to novci da bi se samo držali na banci.



Četiri godine su proletjele. Sebastianu je 25 godina i na životnoj je raskrsnici. Skijanje postaje – prošlost.




– Dosta sam toga pokušao u životu, promijenio i trenera i ekipa, pokušavao sam. Mislim da je najbolje otići u skijašku mirovinu, otići u »bussines« dok sam svjež. Još godinu dana skijanja samo bi mi smetalo. Možda bih i uspio, nove velelsalomske skije mi po radijusu odgovaraju. No, izgubio sam motiv, ne sviđa mi se taj cijeli svijet, način na koji funkcionira. Bolje je početi raditi. To nije odustajanje, već racionalna odluka, kaže Brigović.



Micanje konkurencije


Brigović je očito u ove četiri godine na sveučilištu Denver dosta naučio. Nedavno je diplomirao na osmoj najstarijoj »bussines« školi u SAD-u.


– Završio sam »Deniel’s College of bussines«, koji je u sklopu Sveučilišta Denver. Dvostruki smjer, financije i menadžment.


Uz školovanje, Brigović je i skijao. Dvostruki je NCAA pravak ekipno s Denverom (2014. i 2016.), dok su mu pojedinačno najveći uspjesi NCAA viceprvak u veleslalomu 2015. uz četvrto mjesto u slalomu. U Devneru Brigović nije završio slučajno.


– Bilo je svega u reprezentaciji. Jednostavno, nekom nije odgovaralo da sam tamo. Izbacili su me, pa sam sam, bez trenera, s tatinim autom od firme, išao po FIS utrkama utrkama. Trenirao sam s Ivicom Kostelićem, on mi je puno pomogao u životu, Kostelić je jedini mario za mene, pustio me da skijam s njim na stazi. Ivica je super, jako mi je puno pomogao, kao i Miho Glavić. U tom dijelu nezaobilazna je bila financijska pomoć roditelja.


Svojedobno je buknula afera u dječjem skijanju, djeca su se malo zaigrala, ali to je bio »mačji kašalj« u odnosu na ono što se dogodilo Williamu Vukeliću, kojeg je dvije godine maltretirao trener.



Franko Brigović, dvije godine stariji Sebastianov brat, bio je C reprezentativac u sezoni 2005./2006. I on je otpao, po Pavlekovu objašnjenju, jer nema novaca.


– I da smo se zajebavali. Imao sam uvjete za ostanak u reprezentaciji, na Jahorini sam vozio utrku ispod 80 FIS bodova, a Pavlek je rekao da je uvjet 75 plus pet tolerancije. Treba napomenuti da sam deset dana prije prve utrke sezone slomio palac na Hintertuxu i završio na operaciji kod dr. Hašpla. Ugrađena mi je tada vida, dva mjeseca sam bio »out«.


Ono puno gore bilo je maltretiranje.


– Kvastek i ja nismo »kliknuli« u klubu, a ni kasnije u reprezentaciji. Mi smo bili klinci, 15-16 godina, nije baš ugodno kad ti trener kaže da si kreten i da nećeš uspjeti u životu. Nije me bilo briga za kazne, to se može izdržati, ali uvrede su nešto drugo. Trener te treba gurati naprijed, a ne gurati u provaliju. Poslije sam se okrenuo klubu, ali to više nije bilo to – kaže Franko, koji je prije dva mjeseca uplovio u bračne vode s Andreom. Trenutačno je u Rijeci, ali planira povratak u Monaco.


– Dvije godine sam radio na jahti jednog Južnoafrikanca, dugačkoj 40 metara. Puno smo putovali. Plan je vratiti se…



– Točno znam o čemu se radi, iako sam u SAD-u. Vidio sam naslov u »Novom listu«, sve drugo ionako znam. Moj brat Franko bio je u loncu Mirka Kvasteka na prvoj godini FIS-a, onoj poslije dječjeg skijanja. Na njega je također Kvastek imao pik, toliko ga je omalovažavao da je Franko, isfrustriran, pomišljao na stašta. Kvastek je super trener, ali loš je pedagog. A afera u dječjem skijanju? To je više bio ego roditelja i njihov način micanja konkurencije.



SAD, Europa ili Hrvatska. Za Sebastiana ovo su mjeseci odluke, gdje nastaviti život.


– Meni viza za SAD traje do ljeta 2018. godine i bilo bi jako dobro naći posao barem za nekoliko mjeseci. No, s obzirom na obitelj, bilo bi lakše raditi o Londonu ili Parizu, nakon dva sata leta si kući.


Bilo bi lakše i do Norveške. Njegova djevojka Kristina Haugen je norveška skijaška reprezentativka, koja je prošle godine diplomirala u Denveru. Ljubav sa sveučilišta…



Problem u vodstvu


Cijenu je platio Sebastian, koji nije dobio novu šansu u reprezentaciji, ali zato je – olimpijac. Nastupio je u Sočiju i bio 34. u veleslalomu. Nastupio je i na tri svjetska prvenstva, u Garmisch-Partenkirchenu, Schladmingu i Vailu/Beaver Creeku. Natupio je i na tri utrke Svjetskog kupa.


– Problem je u vodstvu. Ako imaš firmu i ako si direktor, pritom loša osoba, podređeni će se prema onima ispod sebe odnositi onako kako se ti odnosiš prema njima. Svaka firma, tako i HSS, ima dobrih strana u vodstvu, ali i puno lošijih. Ti korumpirani uništavaju Savez. Vidjeli smo u povijesti da diktatura ne funcionira, neće funkcionirati ni u jednoj državi, ni u Savezu. Vodstvo nalazi dobre sponzore, s malo resursa napravilo se puno, ali više ljudi želi šansu. Znate li zašto je Todorić propao? Jer je u »Boardu« imao svoje ljude. To je u SAD-u zabranjeno.


U prvoj sezoni izvan reprezentacije Sebastian se ozlijedio i trenirao »na suhom« u »Lovorki« s Krešom Kovačevićem, s kojim je godinama surađivao.


– Ozlijedio sam se u 11. mjesecu, a na natjecanja sam se vratio sredinom veljače i odmah napravio najbolje FIS bodove. Nakon toga sam išao u Norvešku i Finsku, pobijedio u nekoliko utrka. Pomislio sam da će mi to pomoći u povratku u reprezentaciju, ali valjda nisam imao zaleđe za te stvari pa sam nastavio trenirati sam. Dok sam bio u Norveškoj, razgovarao sam s mlađim bratom Haugenom, Per Torsteinom, koji mi je rekao da pošaljem upit na sveučilišta u SAD. U stilu, ti si pametan, ti to možeš. Razgovarao sam s vodstvom Hrvatskog skijaškog saveza, mislio da bi moglo biti nešto od reprezentacije, ali vidio da od toga neće biti ništa pa sam se počeo se javljati na sveučilišta. Najprije sam mislio da je to prevara. Na kraju sam u Denveru proveo četiri godine, koje ne možeš izbrisati iz života. Toliko je toga omogućeno, to ne možeš dobiti nigdje nego u SAD-u. Studirao sam na sveučilištu koje je 23 puta bilo NCAA prvak u skijanju. Radi se o privatnom fakultetu, na kojem godina košta 60 tisuća dolara, a pohađa ga 5.500 studenata. Prvu godinu su mi omogućili Ivica, Miho, savez i roditeli, jer nisu imali stipendiju za mene, a ja sam želio baš Denver. Čekajući odgovor našeg Saveza oko reprezentacije, nisam stigao na prvi semestar. Propustio sam ga, ali diplomirao sam u manje od četiri godine.


Otišao je jedan, vratit će se drugi Sebastian. Zreliji, s diplomom.


– Puno sam naučio o menadžmentu, kako se radi u profitabilnim, ali i neprofitabilnim organizacijama, kao što su sportske. Naučio sam i to da je propala situacija ako se glas diže zbog direktora. Sada me više nije briga, ali dobro se vratiti u prošlost i vidjeti gdje su griješili drugi, da se to ne bi meni ponovilo. Loše stvari treba pod hitno maknuti iz Saveza.