Analiza

POLITIČKA 2017. U BROJKAMA (4) SDP: Ima li dna, drugovi?

Jasmin Klarić

Iako bi se moglo dogoditi da Bernardić sa svojom ekipom dubinski ovlada SDP-om i konačno uspostavi mir, cijena tog mira, te grobne tišine, lako je moguće, mogla bi biti dodatna, potpuna i dugoročna (ako ne već i terminalna) marginalizacija nekad jake stranke.



Bilanca prve godine u kojoj je Davor Bernardić vodio SDP je – poražavajuća. Nema potrebe bojati tu sliku svijetlijim tonovima; stranka je dubinski podijeljena, politike su nedefinirane, ono malo kojih imaju su neprepoznate, a sam predsjednik neuvjerljiv.


To pokazuju i brojke podrške, koje, same po sebi, možda i nisu baš potpuno poražavajuće, jer, da nije bilo prosinca, SDP je mogao ukazivati na smanjenje prednosti HDZ na najnižu razinu u cijeloj godini. U studenom je razlika te dvije stanke naime bila 8,7 postotnih bodova. E sad, koliko bi taj poveliki razmak bio stvar za ako ne pohvalu, a ono bar ublažavanje kritika na račun vodstva, drugo je pitanje. Jer, 8,7 posto je i dalje – ponor.


Na to je, međutim, došao i prosinac i dodatno poniranje rejtinga, koje govori tisuću riječi na priloženom grafu. Bernardićev SDP jednostavno tone.




Stvar postaje još dramatičnija kad se stavi u kontekst. Naime, 70-ak posto birača skoro cijelu drugu polovicu godine nije zadovoljno stanjem u zemlji, no to nezadovoljstvo ne samo da se ne pretvara u podršku najjačoj oporbenoj stranci, već se prelijeva i na njen rejting, dodatno ga smanjujući. Dio konteksta kojeg valja spomenuti je i potpuni izostanak efekta novog predsjednika stranke, koji obično kao novo lice povuče nade birača. I Bernardić ih je očito povukao, ali, po svemu sudeći, samo prema dole.


Jasno je da ovako loših brojki za SDP ne bi bilo da je stranka jedinstvenija i da cijelu godinu u javnosti ne bijesne unutarstranački ratovi. No, za to je zapovjedno odgovoran prije svega sam Bernardić, a osim te, pozicijske odgovornosti, očito je i da je njegov pokušaj da kapilarno zavlada stranačkim organizacijama pojačao bunt s krajnje neizvjesnim ishodom. SDP je, naime, uludo bacio godinu dana bez stranačke konsolidacije, jer tek treba provesti niz izbora u lokalnim organizacijama koji će, nije teško predvidjeti, dodatno narušiti jedinstvo stranke i njen image u javnosti.


Iako bi se moglo dogoditi da Bernardić sa svojom ekipom dubinski ovlada SDP-om i konačno uspostavi mir, cijena tog mira, te grobne tišine, lako je moguće, mogla bi biti dodatna, potpuna i dugoročna (ako ne već i terminalna) marginalizacija nekad jake stranke.



S druge strane, uspije li Bernardić zadržati većinu pustih stranačkih frakcija na okupu i barem ih donekle zadovoljiti, uspije li konačno SDP poroditi neke koherentije politike i predstaviti ih javnosti, moguće je da se sadašnji strmoglavi pad zaustavi i rejting krene, makar polako, prema onom kakvog su imali početkom ove godine. Uz očekivano lagano kopnjenje podrške vladajućoj stranci, razlika bi se tako mogla smanjiti toliko da bi stvari možda u nekoj perspektivi prema izbornoj 2020. godini mogle postati i – zanimljive.


Iskusniji kladioničari, neskloni ludom riziku, će, međutim, odmahnuti rukom na ovu mogućnost.


(napomena: postotci o kojima se govori su prosječni mjesečni rejtinzi u dva redovna ispitivanja javnog mnijenja, Crodemoskopu i Crobarometru)