Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Redatelj »Gazde«, Dario Juričan, najavio je da će tužiti Cinestar Trgovačkom sudu jer je odbio prikazati film i tako ih oštetio za gotovo pola milijuna kuna
Ironični žamor odobravanja ispunio je salon osječke knjižare Nova kada je slobodna novinarka Barbara Matejčić u četvrtak ustvrdila kako je film »Gazda«, istračivački dokumentarac o poslovnome uspjehu Agrokora Ivice Todorića, »trebala snimiti Hrvatska televizija«. »Razumljivo je da se ljudi smiju, ali ozbiljne televizijske kuće snimaju takve dokumentarce«, komentirala je Matejčić, sudionica dijaloškog foruma o »bogaćenju i osiromašenju kao generatorima nasilja u Hrvatskoj«, koji je, u povodu ovogodišnje dodjele mirovne nagrade »Krunoslav Sukić«, organizirao Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka.
Ta mirotvorna nevladina organizacija postoji od početka devedesetih, i jedna je od najuglednijih hrvatskih udruga za zaštitu ljudskih prava. Od 2009. dodjeljuje mirovnu nagradu nazvanu po Krunoslavu Sukiću, jednome od svojih utemeljitelja, osječkome mirotvorcu i prigovaraču savjesti, koji je 2008. poginuo u prometnoj nesreći. Prošle godine, »zabrinut sužavanjem javnog i političkog dijaloškog prostora« i »rastućim trendom polarizacije i isključivosti«, Centar za mir pokrenuo je i dijaloški forum, posvećujući ga ove godine razgovoru o povezanosti socijalnih nejednakosti s ekonomskim, strukturnim i fizičkim nasiljem u društvu.
HAVC se nije trebao ograditi od filma »15 minuta – masakr u Dvoru«, kazao je u Osijeku Dario Juričan, osvrćući se na višemjesečnu hajku koju protiv HAVC-a provode neke braniteljske udruge, optužujući ga za taj navodno protuhrvatski danski film, koji istražuje nerazjašnjena ubojstva desetak invalida u holu škole u Dvoru na Uni 8. ili 9. kolovoza 1995. »To je kritički film koji problematizira zločin, i nekome može izgledati nezgodno što hrvatska strana u njemu nije najbolje prošla, ali to nije bio razlog da se HAVC od njega ogradi«, kazao je redatelj »Gazde«. Jer, »postoji autor filma – on je odgovoran«. Juričan pritom kaže kako se »uloga HAVC-a u nastajanju filma o Dvoru može problematizirati, ali to ne znači – da karikiram – kako ćemo zbog toga donositi plinske boce pred stan ljudi iz HAVC-a«.
Novinarka Barbara Matejčić i redatelj »Gazde« Dario Juričan dominirali su raspravom u kojoj su, uz moderaciju mirovnog aktivista Gorana Božićevića, sudjelovali i osječki ekonomist Milan Ivanović, publicist iz Osijeka Damir Jurić te autor projekta »etične banke« Goran Jeras. Matejčić tvrdi kako je činjenica da Hrvatska telvizija ne proizvodi istraživačke filmove poput »Gazde« »nasilje nad gledateljima«, ali i nad vlastitim novinarima, jer im onemogućuje da rade ozbiljne projekte. »HRT nema istraživački odjel, kakav ozbiljne inozemne javne televizije imaju. Pogrešno je pretpostavljati da bi HRT-u bilo teško ustanoviti takav odjel: među tri tisuće zaposlenih mnogo je kvalitetnih novinara koji bi se mogli baviti istraživačkim pričama te vrste«, tvrdi Matejčić.
Korak dalje
Dokumentarac »Gazda« postao je hit hrvatske publike, premda ga je najveća kinoprikazivačka tvrtka u Hrvatskoj, Cinestar, odbio prikazati. Usprkos tome, nakon projekcija u zagrebačkom kinu Europa i Art kinu u Rijeci, »Gazda« je, prema Juričanovim riječima »najgledaniji« film u tim kinima. Ipak, Cinestarova odbijenica naštetila je i filmu njegovim autorima, redatelju Juričanu i novinaru Saši Paparelli, koji su, tvrdi redatelj, »preko projekcija u Cinestaru mogli zaraditi od tristo do petsto tisuća kuna i tako krenuti korak dalje, u nove projekte«. »Cinestar nas je uskratio za taj novac, i zato ćemo ih tužiti Trgovačkom sudu. Umjesto da zaradom od projekcija u Cinestaru pokrenemo nova istraživanja, sada opet moramo tražiti državu, odnosno Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), da nam financira projekte«, kazao je Juričan. No nije samo Cinestar odbio film: prema Juričanovim riječima, knjižarski lanci Školske knjige, Algoritma i Ljevaka, najveći u zemlji, odbili su prodavati knjigu »Gazda« Saše Paparelle, koja proširuje spoznaje o poslovnome uspjehu Agrokora izložene u filmu.
Nedodirljivi
Razgovor o filmu »Gazda« poslužio je u osječkoj raspravi kao primjer povezanosti socijalne nejednakosti sa strukturnim, i zato teško prepoznatljivim društvenim nasiljem: činjenica da veliki distributeri filmova i knjiga, koji postoje zato da gledateljima i čitateljima učine dostupnim nova djela, konzumentima praktički uskraćuju mogućnost da upoznaju ono što ih itekako može zanimati – pozadina poslovnog uspona trgovina u kojima se svakodnevno opskrbljuju – dobar je primjer strukturalnog nasilja nad građanima. Isto tako, činjenica da takvu vrst istraživačkoga filma rade nezavisni autori, umjesto snažnih medijskih kuća ili javnoga televizijskog servisa koji godišnje troši stotine milijuna kuna novca poreznih obveznika, također svjedoči o strukturalnome poremećaju koji izvrgava ruglu svrhu postojanja javne televizije, ako ne čak i samoga koncepta demokratskog društva, utemeljenog na sposobnosti birača da odlučuje na temelju istinitih, vjerodostojnih i relevantnih informacija. Juričan tvrdi kako mu je nekoliko utjecajnih hrvatskih novinskih urednika reklo da su »banke i Agrokor nedodirljivi«.
Bizarnosti, međutim, tu ne završavaju: HTV, čini se, ne želi ni prikazati »Gazdu«. »Nitko nas s HTV-a nije zvao. Postoji mogućnost da ćemo ga u siječnju sljedeće godine ipak prikazati na jednoj televiziji, ali to neće biti hrvatska javna televizija. Očekujem da će prava rasprava o filmu i temi koju obrađuje početi tek nakon što »Gazda« stigne na mali ekran«, kaže Dario Juričan. Barbara Matejčić, pak, probleme istraživačkog novinarstva promatra i u širem kontekstu: »Istraživački su novinari, sami po sebi, žrtve ekonomskog nasilja, jer su prisiljeni raditi u gerilskim, jedva podnošljivim uvjetima, i izloženi su dilemi – ili raditi tako, ili ne raditi uopće«, upozorila je. Što se »Gazde« tiče, film nije izazvao nikakvu ozbiljnu društvenu raspravu, a kamoli kakve konkretne pravosudne posljedice. »Da živimo u normalnoj državi, prvog jutra poslije projekcije državno odvjetništvo na odgovornim bi adresama zatražilo mnoga objašnjenja«. Da, čula se na to ironična primjedba iz publike – “ali da živimo u normalnoj državi, državnome odvjetništvu ne bi trebao filmski dokumentarac da dozna ono što bi i samo moralo doznati”.
