Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 4
Sutra: 9° 9° 4
7. prosinca 2019.
Istup Grlića Radmana

Ovo od HDZ-ovaca još nismo čuli: 'Tuđman je bio Titov partizan, a samo je slijedio Slovence'

Foto Goran Stanzl / PIXSELL
Foto Goran Stanzl / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 2. prosinac 2019. u 9:10 2019-12-02T09:10:39+01:00

Teško se sjetiti kad netko iz HDZ-a nije prikazao Tuđmana kao bezgrešnog Oca domovine, a ministar vanjskih poslova, nezadovoljan dokumentarcem o Jugoslaviji, u pismu čelnicima ZDF-a učinio je baš to

ZAGREB - Franjo Tuđman ima i 20 godina nakon smrti nedodirljiv status u HDZ-u. Najviši stranački dužnosnici vrlo često govore o utemeljitelju HDZ-a i nikad kritički. U diskursu Andreja Plenkovića i ostalih HDZ-ovih uglednika Tuđman je isključivo bezgrešan Otac domovine, čovjek zahvaljujući čijoj je viziji i političkoj mudrosti Hrvatska postala samostalna država.

Na taj je način, od kako je ljetos imenovan za ministra vanjskih poslova, o njemu u više navrata pričao i Gordan Grlić Radman. No, u otvorenom pismu što ga je on u petak uputio glavnom ravnatelju ZDF-a Thomasu Bellutu i glavnom uredniku te njemačke televizije Peteru Freyu, a zbog nezadovoljstva dokumentarnom serijom »Balkan u plamenu: Jugoslavija – bačva baruta«, prisutne su i neke drukčije ocjene o Tuđmanu. Doista se teško prisjetiti kad se to posljedni put netko iz HDZ-a izražavao o Tuđmanu ne samo s udivljenjem. Doduše, namjera je Grlića Radmana bila neutralizirati pojedine negativne stavove o ratnom predsjedniku Hrvatske iznijete u ovom trodijelnom dokumentranom filmu. Ali, učinio je to tako da je značajno umanjio njegovu ulogu u procesu stvaranja Hrvatske i priznao da je Tuđman povlačio i krive političke poteze.

Slovenija predvodnica

Članovi i birači HDZ-a imaju iznimno loše mišljenje o Josipu Brozu Titu i stoga im uvijek neugodu pravi činjenica da se Tuđman u Drugom svjetskom ratu borio pod njegovim zapovjedništvom. Kad, međutim, Tuđmana, kao ZDF, prikazuju kao političara kojem je »uzor bila neovisna Hrvatska iz 1941., Hitlerova marionetska država u kojoj su vladali ustaše«, HDZ-ov dužnosnik nema izbora nego se pozvati na njegovo sudjelovanje u NOB-u. »Tuđman je bio Titov partizan. Na strani antifašističkih partizana aktivni su bili i njegov brat i otac. Brat mu je poginuo u ratu, a otac i pomajka nedugo su nakon završetka rata smrtno stradali pod nerazjašnjenim okolnostima. Već zbog tih osobnih razloga fašistička, ustaška marionetska država sasvim sigurno nije bila uzor Franji Tuđmanu«, napisao je ministar vanjskih poslova.

Još su zanimljiviji argumenti kojima Grlić Radman nastoji obraniti Tuđmana od tvrdnje iz njemačkog dokumentarca da je u Jugoslaviji »suverenitet prva tražila Hrvatska«, što s razlogom odbacuje kao povijesni falsifikat. Upozorio je da je Slovenija bila pokretačka snaga u borbi za veću samostalnost socijalističkih republika i u otporu politici Slobodana Miloševića. Objasnio je to time što je komunistički režim u Hrvatskoj bio rigidniji nego u Sloveniji i nadproporcionalnom zastupljenošću Srba u SKH, pa se »Zagreb samo plaho priklanjao slovenskim stavovima«.

Ključna rečenica

Zatim dolazi ključna rečenica, kojom je Grlić Radman u potpunosti negirao da je Tuđman bio nekakav vizionar. »Čak i nakon proljeća 1990., kada su prvo u Sloveniji, a potom i u Hrvatskoj, demokratski izabrane vlade preuzele dužnost, Slovenija je ostala predvodnica u obrani od širenja beogradske dominacije na cijelu Jugoslaviju, ali je od tada dobivala i jasnu podršku Hrvatske na zajedničkom putu prema demokratskim promjenama i faktičkoj suverenosti obiju zapadnih jugoslavenskih republika«, želi Grlić Radman uvjeriti čelnike televizije ZDF. On, dakle, smatra da je Tuđman samo slijedio Slovence, čiji je glavni čovjek bio komunist Milan Kučan, u otporu Miloševićevoj želji da se Jugoslaviju snažnije centralizira. Doživljaj Tuđmana kao običnog sljedbenika prodemokratski raspoloženih Slovenaca, koji su se htjeli emancipirati od Beograda, presedan je za jednog istaknutog HDZ-ovca.

Ministar vanjskih poslova polemizira i s izjednačavanjem Tuđmana i Miloševića, odnosno pokušajem da se odgovornost za krvave ratove na prostoru nekadašnje Jugoslavije nekako podijeli između njih dvojice. U tom kontekstu Grlić Radman navodi da je »nedvojbeno da ni Franjo Tuđman ni hrvatska vlada u tim teškim vremenima nisu uvijek činili sve ispravno, ali Franju Tuđmana izjednačavati sa Slobodanom Miloševićem kao potpaljivačem krvavog raspada Jugoslavije znači uspoređivati ih bez uporišta u činjenicama«. Premda je ministrovo pismo ZDF-u zaista opširno, u njemu ipak nije precizirao koje je to konkretne pogreške Tuđman počinio u prvoj polovici devedesetih. Možda će Grlić Radman nešto o tome reći uskoro, povodom obljetnice Tuđmanove smrti 10. prosinca.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.