Nakom završetka studija na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Milan Bandić se zaposlio se u Ledu gdje je radio do 1983. godine. Nakon toga prelazi u Općinski komitet SKH u općini Peščenica.

Nakon prvih demokratskih izbora u proljeće 1990. Bandić, kao jedan od rijetkih SKH-ovih aparatčika niže razine, ostaje u stranci koja se sada zove SDP. Nakon tri godine njegova je vjernost nagrađena funkcijom glavnog tajnika zagrebačkog SDP-a. Predsjednica zagrebačkog SDP-a tada je Vesna Vešligaj. Dvije godine kasnije Bandić dobija njenu funkciju.

Neki od SDP-ovaca koji su tada bili na visokim funkcijama i danas pričaju da su upozoravali Vešligaj na ambicioznog glavnog tajnika. U to doba Bandić je još uvijek nepoznat široj političkoj javnosti. Pažnju na sebe skrenuo je krajem devedesetih u intervjuu »Globusu« od kojeg je ostalo zapamćeno samo to da voli jesti ždrebetinu.

Gradonačelnik je postao nakon izbora 3. siječnja 2000. godine. Napravio je prevrat Gradskoj skupštini kada je uz njegovu asistenciju nekoliko HDZ-ovih vijećnika, među njima i poznati književnik Ranko Marinković, iznenada podnijelo ostavku na svoje funkcije. Nakon izvanrednih izbora, Bandić je postao gradonačelnik. Godinu dana nakon toga održani su redovni lokalni izbori koju su također iznjedrili skupštinsku većinu koja ga je izabrala za gradonačelnika.

Međutim, u ožujku 2002. godine zbio se događaj koji je gotovo uništio Bandićevu političku karijeru. Naime vozeći se u svom terencu Bandić je izazvao nesreću, a nije želio stati kada mu je prometni policajac dao znak da se zaustavi. Nakon kraće potjere Bandić je stao i nakon testiranja je utvrđeno da je vozio pod utjecajem alkohola. Nakon natezanja koje je trajalo nekoliko tjedana Bandić je dao ostavku, a gradonačelnica je postala Vlasta Pavić. Bandić je postao dogradonačelnik.

Međutim, poboljšavši odnose sa tadašnjim predsjednikom SDP-a Ivicom Račanom nakon lokalnih izbora u svibnju 2005. godine Bandić je ponovo postao gradonačelnik.

Nakon Račanove smrti 2007. šef SDP-a postao je Zoran Milanović. Iako su njihovi odnosi bili daleko od idiličnih, Bandić je ipak na lokalnim izborima 2009. godine bio kandidat SDP-a za zagrebačkog gradonačelnika. U drugom je krugu pobijedio neovisnog Josipa Kregara.

To je toliko ponijelo Bandića da je odlučio postati predsjednik Republike. Međutim, SDP je odlučio kandidirati Ivu Josipovića, a Bandić  je izbačen iz stranke. U drugom je krugu izgubio od Ive Josipovića. Na parlamentarne izbore u prosincu 2011. godine izašao je s nezavisnom listom i doživio katastrofalan poraz. Tada, početkom 2012. činilo da je njegova politička karijera na kraju. Međutim, pravi je politički »comeback« napravio na lokalnim izborima u proljeće 2013. kada je ponovo izabran za gradonačelnika, a njegova nezavisna lista zajedno s koalicijskim partnerima osvojila većinu u Gradskoj skupštini. Namjeravao se kandidirati na parlamentarnim izborima krajem sljedeće godine.