Kafkijanski slučaj

OPREZNO S DOKUMENTIMA Umirovljenik iz Zagreba zbog krađe identiteta umalo završio iza rešetaka

Boris Pavelić

Ilustracija

Ilustracija

»Nisam to učinio«, tvrdi Bačun. »Ukrali su mi identitet«. Žalio se, i poslije sudskog procesa s pet ili šest ročišta, državno odvjetništvo odustalo je od kaznenog progona, što je ista sutkinja, Ivančica Cvitanović, potvrdila presudom od 6. lipnja ove godine, kojom je kazneni nalog protiv Marijana Bačuna »stavila van snage«.



Cijeloga života pošteno sam radio. Nikada, pa ni ovaj put, nisam prekršio zakon. Ukrali su mi identitet, a onda sam još gotovo završio u zatvoru. Hoću da se to zna. I to je sve, preko naočala, ravno u oči, gleda nas 71-godišnji zagrebački umirovljenik Marijan Bačun, objašnjavajući dokumente koji svjedoče o njegovoj petogodišnjoj pravosudnoj muci, okončanoj tek nedavno, ukidanjem kaznenoga naloga na zatvor od pet mjeseci i odustajanjem državnoga odvjetništva od daljnjega kaznenog progona.


Cijeli životni vijek vodio je Marijan svoju malu servisnu tvrtku »Bačun doo«. Prije pet godina stiglo vrijeme za umirovljenje, pa je posao odlučio prepustiti drugome, a on se prepustiti zasluženome umirovljeničkom odmoru. Zato je 3. i 7. kolovoza 2012. ovjerio dokumente u javnobilježničkome uredu Ivana Adžije u Zaprešiću, a u listopadu te godine njegovu je tvrtku preuzelo poduzeće Areo dizajn. No okolnosti su htjele da se Marijanove skromne želje ne ispune: 18. rujna 2012. iz VIP-a je dobio »račun za telekomunkacijske usluge« na iznos od 522,79 kuna, koji je glasio na njegovu tvrtku, a utrošen je u samo osam dana, od 23. do 30. kolovoza.


»To mi je odmah bilo sumnjivo. Nikakav ugovor za svoju tvrtku nisam sklapao. Istog dana, 18. rujna, u policiji sam prijavio nepoznatog počinitelja za sklapanje lažnog ugovora«, pripovijeda Bačun za naš list. Neiskusan s medijima, i nepovjerljiv prema javnome isticanju – što je, u ovoj zemlji pravne nesigurnosti, posve razumljiva reakcija – Bačunu nikako nije bilo ugodno iznijeti svoju istinu u novine, pa nije ni htio da mu se objavio fotografija. Ali priču je odlučio ispričati, jer želi da se zna što se dogodilo. »I to je sve«, ponavlja.


Telefonski računi




Tri tjedna nakon što je dobio račun iz VIP-a, 11. listopada 2012., iz VIP-a su Bačunu, na njegov zahtjev, dostavili dokumentaciju na temelju koje su sklopili sporni ugovor. U toj je dokumentacili bila i faksirana kopija njegove osobne iskaznice, poslana – kako jasno piše na vrhu telefaks poruke – iz ureda javnog bilježnika Ivana Adžije 14. kolovoza 2012, broj faksa 38513310576, u 12,06 sati. Bačun je shvatio: netko mu je ukrao identitet, i u ime njegove tvrtke sklopio ugovor s VIP-om.


No to nije bilo sve: isti taj »netko« učinio je isto i s T-mobileom, sklopivši ugovore na Bačunovu tvrtku, na temelju kojih je podigao telekomunikacijsku opremu vrijednu oko sedamdeset tisuća kuna! Ugovori S VIP-om sklopljeni su u Osijeku, ugovori s T-mobilem u Novog Gradiški. »Nikad nisam bio ni u Osijeku ni u Novoj Gradiški. Nikad nisam bio u Slavoniji«, tvrdi Marijan Bačun.


Prošle su gotovo četiri godine. Počinitelji krađe nisu pronađeni. Ali je zato – pronađen Bačun. Potkraj svibnja 2016, iz Općinskoga državnog odvjetništva u Zagrebu, dobio je »obavijest okrivljeniku o završetku istraživanja«, u kojem stoji da je »završeno istraživanje u kaznenom predmetu broj gornji zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. Kaznenog zakona (KZ/97)«, te da je »rok za podizanje optužnice 15 dana«.


Foto:D. KOVAČEVIĆ


Foto:D. KOVAČEVIĆ



Šest dana kasnije, 1. lipnja 2016, sutkinja Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu Ivančica Cvitanović izdala je kazneni nalog protiv Marijana Bačuna, kaznivši ga s pet mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, jer da je »svojim postupanjem oštetio TD Areo dizajn« za iznos od 14 tisuća kuna. Za toliku je, naime, svotu T-com ovršio Areo dizajn, tvrtku nasljednicu »Bačuna doo«, na temelju ugovora sklopljenih s Bačunovom osobnom iskaznicom.


Kazneni nalog tvrdi da je Bačun, »s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini«, »počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom«. Otegotna je okolnost bila u tome što su sporni ugovori ovjereni – žigom »Bačun doo«. Kritvorenim, pokazat će se – ali tek kasnije.


»Nisam to učinio«, tvrdi Bačun. »Ukrali su mi identitet«. Žalio se, i poslije sudskog procesa s pet ili šest ročišta, državno odvjetništvo odustalo je od kaznenog progona, što je ista sutkinja, Ivančica Cvitanović, potvrdila presudom od 6. lipnja ove godine, kojom je kazneni nalog protiv Marijana Bačuna »stavila van snage«.


Petogodišnja agonija


I time je, što se pravosuđa tiče, stvar završena. No Marijan nije dobio odgovor ni na jedno od brojnih pitanja, koja su ga pet godina mučila, kao što nije dobio baš nikakvu zadovoljštinu za petogodišnju sumnju na prevaru, koja je opterećivala i njega, i cijelu njegovu obitelj. Prvo – kako je bilo moguće da je netko iz ureda javnog bilježnika Ivana Adžije poslao njegovu osobnu iskaznicu, a da on za to nije dao nikakvo, a kamoli pismeno dopuštenje?


O tome se vodio čak i kazneni spor, jer je Bačun 2016. protiv Aždije podnio kaznenu prijavu. U travnju ove godine, Bačunovu je kaznenu prijavu odbacilo Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu. S vrlo zanimljivim objašnjenjem, naročito nakon što su i Adžija i jedna zaposlenica u njegovu uredu potvrdili da je Bačunova osobna iskaznica iz njihova ureda uistinu i poslana: »Ni iz čega ne proizlazi«, tvrdi državno odvjetništvo, da je iskaznica »poslana s namjerom da se podaci Marijana Bačuna koriste bez njegove privole i znanja, odnosno da bi ti podaci bili korišteni suprotno zakonom dozvoljenoj svrsi«.


»Ukoliko bi se kao nesporno tvrdilo da je kopija osobne iskaznice Marijana Bačuna poslana iz javnobilježničkog ureda Ivana Adžije, očit zaključak je da je to učinnjeno na traženje stranke koja ima neki pravni interes za takav zahtjev«, stoji u obrazloženju. Adžija je, naime, u ispitivanju objašnjavao kako su zaposlenici njegova ureda uvijek na usluzi strankama, pa i kada im treba faksom ili mailom poslati i neki dokument, ali je kategorički opovrgavao mogućnost da bi netko ijedan dokument poslao mimo volje stranke.


Pazite na dokumente


Isto je to Adžija ponovio i ovih dana u kratkom telefonskom razgovoru s potpisanim novinarom: »Žao mi je gospodina Bačuna, znam njegovu situaciju. Ali znate, kad netko u poslu ima loše namjere, to se može izroditi na štetu druge strane, koja je poštena. Ja sam posao obavio u dobroj vjeri. Žao mi je ako je netko zloupotrijebio povjerenje«, kazao je nam je Ivan Aždija.


»Dođete li kao stranka u moj ured, i zamolite me da pošaljemo vašu osobnu iskaznicu faksom ili mailom, mi ćemo to napraviti. Osobna iskaznica gospodina Bačuna jest poslana, ali u dobroj vjeri. Kategorički tvrdim da zloupotrebe sigurno nije bilo. Da me i kao stranka zamolite, ja bih poslao, i ne bih vas slao na poštu, jer vas nakon takvog ponašanja nikada više ne bih ni čuo ni vidio. Sve smo napravili u dobroj vjeri«, kaže Adžija.


Problem je, međutim, u tome što Bačun tvrdi da od zaposlenika u Aždijinu uredu nije tražio da ikome šalju njegovu osobnu iskaznicu. Također, nikada nije utvrđeno na koji je broj ta osobna iskaznica poslana, ni tko je to tražio. »Zašto nije utvrđeno? Ne znam«, kaže Bačun. Pisanih tragova nema. I zato, najmanje što se može reći jest: pazite što činite sa svojim dokumentima – ako možete. A ako vam se i dogodi kafkijanska situacija poput ove koja je zadesila skromnoga zagrebačkog umirovljenika, jedino čime ćete se moći tješiti bit će spoznaja – da niste jedini.