Komentar Jasmina Klarića

OD HOLY DO DALIĆ Dva slučaja s mailovima pokazali kakav smo korak unatrag napravili u pet godina

Jasmin Klarić

Foto Nenad Reberšak

Foto Nenad Reberšak

Plenković će nastojati umjetnim disanjem održavati na vlasti svoju K+ koaliciju do posljednjeg dana zakonskog mandata. Za zemlju kojoj je potrebna operativna i brza Vlada – nema lošije vijesti



Pred početak proljeća 2012. godine tadašnja ministrica zaštite okoliše i prirode Mirela Holy napisala je mail predsjedniku Uprave HŽ Holdinga u kojem se založila da njihova stranačka kolegica ostane raditi u HŽ-u. Tri mjeseca kasnije, kad je mail izišao u javnost, Mirela Holy je podnijela ostavku.


Pred početak proljeća 2017. godine, ministrica gospodarstva u sadašnjoj Vladi, mailovima i sastancima dogovara pisanje zakona o Agrokoru s grupom pravnika, konzultanata i brokera. Nakon što je zakon kojeg su pomagali napisati usvojen, »dečki s hotmaila« dobili su savjetničke poslove u tom istom Agrokoru vrijedne desetke milijuna kuna.


Kad je objavljen mail Mirele Holy, prije pet godina, svi glavni domaći mediji su (s pravom) vrištali. Danas? Danas objašnjavaju kako se oko Agrokora zapravo vodi špijunski rat, kako su zahtjevna vremena bila početkom 2017. godine i kako, zapravo, u objavljenim mailovima ministrice Dalić i ekipe nema ničeg spornog.




Ove dvije sličice u kojima su u glavnim ulogama mailovi najbolje pokazuju koliko je današnja Hrvatska kao moderno društvo napravila gigantskih koraka unatrag u odnosu na ono otprije samo pet godina.


Jalnuši i izazivači kaosa 


Potpuno je, naravno, nemoguće da u Hrvatskoj netko ozbiljan smatra da je normalno da ekipa koja je makar i najmanjim savjetom (a ovo je bilo daleko veće od toga) utječe na izgled zakona kasnije debelo profitira od njegove primjene.


Tu se radi o ozbiljnom moralnom i političkom krimenu, očitom sukobu interesa, a i potencijalnim kaznenim djelima, o čemu će u svojim pokrenutim istragama nešto reći HANFA i DORH. No, na taj rasplet ćemo još čekati.


Pokušaji obrane aktualnih vlastodržaca u ovako kristalno jasno neobranjivom slučaju, međutim, pomalo počinju prevazilaziti razmjere realnosti.


Plenković se, primjerice, brani kontekstom. Kaže kako je kriza u Agrokoru bila najveći gospodarski problem u Hrvatskoj od Domovinskog rata. Bizarno bi bilo čak i da to ne govori premijer koji je u svom mandatu blagoslovljen globalnim gospodarskim rastom, za razliku od, recimo, Jadranke Kosor i Zorana Milanovića koji su svoj posao obavljali u jeku najveće svjetske gospodarske krize u posljednjih osamdesetak godina, za kojih je stabilnost državnih financija treperila poput svijeće na vjetru, a na burzama se tiskalo debelo preko 300 tisuća nezaposlenih. Plenkoviću se, pak, na granicima tiskaju stotine i stotine tisuća turista sa džepovima punim eura.


Martina Dalić u obrani neobranjivog izvlači klasični argument – neprijatelje države koji nikad ne spavaju. Naime, nakon odluke Ustavnog suda da je zakon koji su pisali i njeni »dečki s hotmaila« ustavan, neki, uvijek ti »Oni«, vidješe posljednju priliku. Za što? »Da gurnu zemlju u ekonomski i politički kaos«, kaže potpredsjednica Vlade (bar je to bila u trenutku pisanja ovog teksta). Ništa novo pod kapom nebeskom; nekad su to raznobojni vragovi koji se prodaju za Judine škude, nekad oni koji se nisu pomirili sa samostalnom Hrvatskom, a nekad, eto, oni koji koriste priliku da ju gurnu u kaos. A na izbjegavanju kaosa, kao što smo vidjeli puno puta u posljednjim desetljećima, da se itekako dobro zaraditi.


Tajming i u svom šampionskom, ma remek-djelu pokušaja obrane neobranjivog spominje i Plenković. »Zašto su mailovi izašli baš na dan kad ja dajem veliki intervju i kad primam nagradu za Europski govor godine?«, zapitao se premijer i tako do kraja razotkrio namjere i motive snaga mraka koje prijete pretjeranom transparentnošću privatnih komunikacija o javnim pitanjima.



Mnogi u Americi i danas su uvjereni da je potenciranje afere s mailovima Hillary Clinton u zadnjim danima kampanje 2016. godine rezultiralo pobjedom Donalda Trumpa na izborima. Kandidatkinjin grijeh je bio u tome da je za korespondenciju o državnim stvarima u vrijeme dok je bila državna tajnica koristila privatni e-mail server umjesto onog službenog u State Departmentu, na dobro osiguranim Vladinim serverima.


Ne, nije dogovarala zakone od čije bi primjene sudionici prepiske mogli profitirati. Samo je riskirala s privatnim mailom. I izgubila izbore.


U Hrvatskoj se u domaćem mailgateu pitanje tajni i sigurnost postavlja tek u fusnoti. Pregolema je planina ostalih problematičnih stvari prije ovog tehničkog problemčića.


Ali, ipak, doznali smo poražavajuće stvari o članovima Vlade koja se, kao i nekoliko posljednjih, zaklinje u digitalizaciju. Potpredsjednica privatno koristi hotmail. Hotmail! Za one manje informatički verzirane – radi se o e-mail servisu koji je svoje najbolje dane imao – devedesetih. U prošlom stoljeću, dame i gospodo.


Ministar mora, prometa i infrastrukture, Oleg Butković, pak, kaže novinarima kako on baš ne koristi mail. Čovjek koji vodi resor u kojem su telekomunikacije?!


Lovro Kuščević, pak, ministar uprave (to je ono što ćemo digitalizirati), kaže kako mailove koristi ovisno o signalu. Si-gna-lu?! Kojem crnom signalu?! Razina signala na korištenje nekog mail servisa ima jednak utjecaj kao i trenutna temperatura na južnom polu Marsa.


Podsjetimo, godina je 2018.. Svijetom zuje dronovi, drmaju trolovi i botovi s društvenih mreža, demokratski politički sustavi se grčevito pokušavaju obraniti od napada populizma i lažnih vijesti, a vojske se spremaju za hiperratove.


A hrvatski ministar uprave, u pauzi između unošenja posljednjih ispravki u strategiju digitalizacije, luta trajektom, u ruci visoko držeći mobitel i gledajući kako uhvatiti tu jednu prokletu »crticu« više, kako bi se odlučio hoće li otvoriti gmail ili yahoo.


»Jupiiii!«, napisao je jedan od »dečkiju s hotmaila« nakon što je lex Agrokor usvojen.



Ne, ne radi se, ministrice Dalić, o izazivanju kaosa i rušenju nagodbe. Snage zla su jednostavno naumile pomračiti veselje predsjedniku Vlade zbog teškim radom i zalaganjem zaslužene nagrade. Europski govor godine, hej?! Pa nije čudo da su jalnuši odmah u svojoj muci odlučili zagrabiti u bunar starih mailova kako bi bar malo (ali neuspješno!) pokvarili veliki dan premijeru.


Švicarski sir na izborima 


No, koliko god s obzirom na batrganja s Markovog trga to bilo teško, šalu treba staviti na stranu. Sad nam je jasnije zašto je Vlada tako uporno svo ovo vrijeme skrivala imena autora Lex Agrokora. Jasnije je i zašto je onako naglo Most izbačen iz vladajuće koalicije – jer, teško će netko sad povjerovati da je bila riječ samo o zaštiti ministra financija i bivšeg Todorićevog direktora Zdravka Marića. Jasnije je zašto je HDZ toliko dugo i uporno pokušavao usporiti i ugasiti saborsko povjerenstvo o Agrokoru.


Sve rupe na švicarskom siru je, međutim, jako teško zatvoriti.


Stoga je danas Andrej Plenković politički značajno oslabljen čovjek. Oslabljena mu je pozicija u stranci, u saborskoj većini, u Vladi. Teško je sumnjati u to da će daljnja istraživanja pokazati dodatni pad rejtinga HDZ-a. I možda najgore za njega – sad više čak ne može biti ni onaj koji će povesti HDZ u veliku koaliciju sa SDP-om i tako »braniti Hrvatsku od populizma«.


Davor Bernardić, naime, traži zatvor za odgovorne. Politika jest svakakva, ali nakon ovoga, čini se, nema ni najminimalnije šanse za suradnju dviju stranaka, osim ako u HDZ-u ne dođe do velikih personalnih promjena, koje bi značile da će se Plenković malo više posvetiti svojoj međunarodnoj karijeri, ili možda obitelji i slobodnom vremenu.


Ideja o tome da sam HDZ, uz još nekog manjeg koalicijskog partnera, formira većinu danas je dalja nego ikad.


Stoga je za očekivati da će Plenković nastojati umjetnim disanjem održavati na vlasti svoju K+ koaliciju do posljednjeg dana zakonskog mandata. Za zemlju kojoj je potrebna operativna i brza Vlada – nema lošije vijesti.


»Želim Vam laku noć«, rekla bi svojoj hotmail grupi Martina Dalić.