Foto Marin Aničić
Prema sadašnjim otkrićima, rodbinski je povezano 97 posto kuća, no vjerujem da kada bi se imalo i ranije stališe duša, da bi se jednoga dana, ukoliko se budu dopunjavali podaci, moglo doći i do toga da su baš sve kuće bez iznimke povezane - zaključila je dr. Puharić Harašlić
Poznata opatijska liječnica Marija Puharić-Harašlić cijeli je svoj radni vijek posvetila medicini i stanovnici liburnijskoga kraja, pa i šire, poznaju je kao vrsnu kardiologinju i specijalisticu interne medicine. Radila je u Thalassotherapiji u Opatiji, a otkad je u mirovini, nakon što je počela imati više slobodnoga vremena, u potpunosti se posvetila svome hobiju kojim se bavila još daleko ranije – istraživanju rodoslovlja i izradi obiteljskih stabala. Njezino strastveno bavljenje genealogijom nije ostalo tek na razini hobija, već se uvelike proširilo i dobilo i svoje sljedbenike koji se okupljaju u Rodoslovnom centru Kastavštine i Liburnije u kojemu se inače nalaze kompletni podaci o rodoslovlju mnogih obitelji sa šireg kastavsko-liburnijskog područja.
Vrijedna umirovljena liječnica, uz svaki sat posla koji potroši na istraživanje, za sobom ostavlja pravo blago za generacije koje dolaze, otkriva povezanost između mnogih obitelji, svjedoči o našim korijenima i u konačnici – otkriva nove detalje o životu na području Liburnije i Kastavštine. Neumorna je i uvijek puna volje, a pogotovo kada otkrije neke nove, zanimljive materijale o ljudima koji su tijekom povijesti naseljavali ovaj dio Lijepe Naše u koji je zaljubljena baš kao i u »domaću besedu«.
Fantastičan je podatak i da je sam Rodoslovni centar koji postoji od konca 2015. godine zapravo otvoren u prostoru bivše ambulante u Matuljima, obiteljskog nasljeđa obitelji Puharić, gospođe Marije i njezine sestre Desanke, koje su svoje privatno vlasništvo darovale zajednici upravo za ovu istraživačku djelatnost, te za organizaciju izložbi na temu života i običaja u ovim krajevima tijekom prošlosti. No, kako se zapravo kod dr. Puharić-Harašlić razvila ljubav prema genealogiji?
– Na ovaj projekt me zapravo ponukala spoznaja o tome da moj otac nije znao ime svoje none. Ona je za njega samo bila nona. To me motiviralo, a u istraživanje svoje obitelji krenula sam znajući samo jedan podatak – da smo živjeli na području Perenića na kućnom broju 11. No, uspjela sam ući u trag cijeloj obitelji. Nona se zvala Marija Sučić-Šmogorić udana Puharić. A od nje unatrag znam sve pretke do početka XVII. stoljeća u kontinuitetu, a i za većinu vas koji ste svojim korijenima urasli u ovo tlo. No, to neznanje nije slučaj samo u mojoj familiji; brojni među nama nemaju veliko znanje o svojim precima – izjavila je svojevremeno o projektu na kojem uporno i predano radi već dvadesetak godina Marija Puharić-Harašlić.
Zanimanje iseljenika
Budući da je dnevno u istraživanju porijekla ljudi iz ovoga kraja provodila i do desetak sati dnevno, u rodoslovni je registar uspjela upisati imena čak 271.000 osoba od Brseča, preko Matulja i Klane do Rijeke. Podaci su digitalno obrađeni, a obuhvaćaju razdoblje od 17. stoljeća do današnjih dana. Zanimljiv, ali i višestruko koristan način provođenja slobodnog vremena…
– Sve ovo se zapravo pretvorilo u moju životnu misiju. Genealogija je sasvim posebna – jednom kad vas opije, nema povratka. To je priča koja nema ni svog početka ni svoga kraja – smatra Marija Puharić-Harašlić po čijim riječima dosadašnji rad u Rodoslovnome centru nailazi na veće zanimanje kod potomaka iseljenika koji žive po cijelome svijetu, od dalekih Novog Zelanda i Australije, do Amerike, Argentine, Brazila, Južnoafričke Republike i zemalja Europe, nego kod domicilnog stanovništva.
No, niti sve ovo što je upornim radom uspjela zapisati i otrgnuti zaboravu – nije sve. Vrijedna istraživačica koja stalno gleda unaprijed i traži nove izazove, u zadnjih godinu dana pa čak i nešto više vremena je uz pomoć još jednog zaljubljenika u povijest i istraživanje korijena, Miljenka Ujčića, napravila još jedan poduhvat, a čiji se rezultati mogu vidjeti na izložbi koja je upravo postavljena u Memorijalnom centru Lipa pamti u Lipi.
Povijesni identitet
Naime, na temelju istraživanja koje su uz puno uloženoga truda proveli ovi članovi Rodoslovnog centra Kastavštine i Liburnije, uspjelo se doći do 91 obiteljskog stabla Lipljana od sredine 19. do sredine 20. stoljeća. Kako nam je pojasnila Vana Gović, kustosica Memorijalnog centra Lipa pamti, u ovo se opsežno istraživanje zapravo krenulo s primarnim ciljem revidiranja posljednjeg popisa stradalih Lipljana sastavljenog 1984. godine, kako bi se uoči 74. obljetnice strašne tragedije koja je zadesila malu Lipu, a posebno njezinih 269 mještana, mogla otvoriti izložba i na njoj iznijeti novi, revidirani povijesni podaci. Ono što se planiralo, uspjelo se realizirati, pa je vrlo zanimljiva izložba otvorena u travnju 2018.
Izložba nosi ime »Rodoslovlje lipajskih obitelji – intimni uvid u stradanje«, izvrsno se uklopila u postojeći postav ovog memorijalnog muzejskog mjesta, a ostat će otvorena sve do konca kolovoza. Svi koji žele saznati više o povijesnom identitetu i rodbinskim vezama ljudi iz ovog dijela Hrvatske, ali i susjedne Slovenije, vjerojatno će tijekom idućih mjeseci pohoditi Lipu. Prvi posjetitelji su za to imali priliku nedavno, uoči datuma tragedije, 30. travnja, kada je 1944. godine od strane nacista do temelja bila spaljena cijela Lipa, te ubijeno 269 nevinih žrtava, stanovnika ovog mjesta. Revizijom popisa pod vodstvom dr. Marije Puharić Harašlić i Miljenka Ujčića utvrđene su tri dosad nezabilježene žrtve, dok su tri imena uklonjena s popisa uslijed ponavljanja i drugačijih okolnosti smrti. Broj nedužnih žrtava nestalih u plamenu u Lipi i nakon najnovijeg istraživanja ostaje isti, no sada su podaci usklađeni i dobila se nova rodoslovna baza koja će biti podloga za moguća daljnja istraživanja. Svako obiteljsko stablo je mala riznica podataka o prošlom vremenu i zbilja jedinstven i izvanredan dokument.
Foto Ivica Tomić
Prekinute grane
Kao što je poznato, stradavanjem Lipljana i spaljivanjem sela 30. travnja 1944. godine, Lipi je oduzet dio povijesnog identiteta kao i generacijskog kontinuiteta. Kako se može saznati u Memorijalnom centru Lipa pamti, mjesto koje je 1931. godine brojilo 437 stanovnika, na prvom poslijeratnom popisu stanovništva 1948. imalo je svega 108 stanovnika. Izložba komemorira stradanje kroz intimnu perspektivu obitelji. Posredstvom obiteljskih stabala, teško pojmljivi gubici lipajskih obitelji postaju opipljivi u vidu mnoštva »prekinutih grana«. Usporedno sa stradalima prikazani su i preživjeli koji nastavljaju životno tkanje pa se spoznaja o tragediji gubitka izravno gradi spoznajom o potencijalima života.
– Mogu reći da je istraživanje trajalo čak i više od godine dana, jer je matuljski Kras, dakle područje u koje se ubraja i Lipa, a obuhvaća cijeli teren od Brca, Šapjana i Pasjaka sve do Lisca i Studene, nekad spadao pod Jelšane. Stoga smo morali uspostaviti kontakte s nadležnima u Sloveniji, te smo nekako uspjeli uspostaviti kontakt s arhivarom u Kopru. Naš je zahtjev odobrio njihov biskup i na CD su snimljeni materijali s podacima od 1700. godine naovamo, a recimo za Novokračine i Dolenje, trebali su nam podaci koje nam je dostavio velečasni iz Jelšana. Komparacijom podataka iz starih knjiga, došla sam do podatka da je 95 posto stanovništva na ovome terenu miješano, što dokazuje kako granice između ljubavi na ovim prostorima Hrvatske i Slovenije nikada nisu postojale – ispričala je dr. Puharić Harašlić.
Otkad je Rodoslovni centar otvoren, bilježi sve veći i veći posjet turista, pa tako često dolaze i organizirane grupe iz Opatije.
– Imamo i stalni izložbeni prostor u kojemu je sada postavljena izložba o starim običajima na području Lovranšćine, a u idućih 10-ak dana ćemo postaviti i otvoriti vrlo zanimljivu izložbu vezanu uz povijest legendarnih utrka u Opatiji, odnosno na Preluku. Mislim da će ljudi iz našega kraja za ovu tematiku biti jako zainteresirani – zaključila je dr. Puharić Harašlić.
Povijest prezimena
U istraživanju su se služili i podacima dobivenim iz Matičnog ureda u Ilirskoj Bistrici, te knjigom iz 1962. godine iz Matičnog ureda u Matuljima, pri čemu su puno pomogle matičarke Borka i Karmen koje su često išle i na sud po stare sudske spise. Naime, u prethodnim dokumentima mnogi podaci vezani uz ljude koji su stradali u Lipi nisu bili ažurirani, ponekad čak niti imena njihovih roditelja nisu bila u redu, pa je kompletiranje svega bio zahtjevan posao.
– Napravili smo maksimalno koliko je u ovom trenutku bilo moguće i mislim da je to ipak jedan značajan korak. Došli smo do saznanja da su gotovo sve kuće matuljskoga i slovenskoga Krasa rodbinski povezane. Prema sadašnjim otkrićima, rodbinski je povezano 97 posto kuća, no vjerujem da kada bi se imalo i ranije stališe duša, da bi se jednoga dana, ukoliko se budu dopunjavali podaci, moglo doći i do toga da su baš sve kuće bez iznimke povezane – zaključila je dr. Puharić Harašlić. Zdravstveni razlozi su je nakratko odvojili od listanja starih knjiga i izrade obiteljskih stabala, no kako nam je povjerila, dobro se oporavlja nakon operativnog zahvata.
– U posljednje sam vrijeme zbog mrene na oba oka, a zatim i operacije bila hendikepirana, no nakon operacije, sad već po sat vremena dnevno mogu delat. Naravno da je to premalo, jer za ovakva istraživanja treba raditi i po deset sati na dan. Trenutačno razmišljam o tome da za ovu godinu kompletiramo podatke za istočnu Kastavštinu. Podaci će biti vrlo, vrlo zanimljivi, pa ćemo za neka od prezimena moći saznati koliko su već godina na ovim našim područjima od Mošćenica i Lovrana, do Veprinca i Kastva. Tancabeli, Deškovići, Rubinići, ali i mnoga druga prezimena koja su se već u 15. stoljeću spominjala u našem kraju, dobit će još jednu potvrdu o starosti i tradiciji – najavila je Puharić Harašlić kojoj u radu jako puno pomažu i sestra Desanka i brat Vasiljko.
– Oni su puno pomogli, kod prepisivanja najviše, a čine to i dalje. Nakon 20 godina intenzivnog rada uspjela sam u nečemu što već dugo pokušavam, a to je naći stare knjige za sela Brdo i Šušnjevica u Istri. Jako su mi zanimljivi ti podaci jer je puno stanovništva došlo upravo iz toga kraja, no zbog spaljenih knjiga nema o tome puno saznanja. Vjerujem da ćemo dokumente naći u Kršanu i u Plominu, te da će knjige rođenih, umrlih i vjenčanih biti značajna riznica podataka o tome kako je sadašnje stanovništvo »dohajalo semo, va naš kraj« – navela je dr. Puharić Harašlić.
U ovom je trenutku u Rodoslovnom centru Kastavštine i Liburnije upisano 271.000 osoba o kojima se daleko više raspituju naši iseljenici po cijelome svijetu nego ovdašnji stanovnici koji najčešće dođu tek kada su u tijeku imovinske parnice ili neki drugi sudski procesi. I kod ovakvih, sasvim praktičnih razloga, Rodoslovni centar nudi rješenja, budući da se »sve ča je upisano more zajedno nać«.
– Imamo jako dobre veze i kontakte s ljudima iz cijelog svijeta. Vrlo je zanimljivo da nam je nedavno došao jedan naš čovjek koji živi u Americi, a prije je živio 20 godina u Južnoafričkoj Republici. On planira napisati knjigu i stoga istražuje naše ljude, 10-ak njih s područja Kastavštine i Liburnije koji su otišli dolje u vrijeme burskih ratova, između 1900. i 1902. godine. I dobio je od nas sve tražene podatke. U međuvremenu, zainteresirala sam se za burske ratove i saznala vrijedne povijesne podatke o kojima do tada nisam znala puno. Naime, Rijeka je bila tada jedna od najvažnijih luka za prijevoz konja u Južnoafričku Republiku. Dakle, govorimo o vremenu između 1900. i 1902. godine. Na 20 konja je morao biti jedan čuvar i naši ljudi su upravo prateći te konje došli u Južnoafričku Republiku. Neki su se dolje zaposlili, neki su bili u ratu, a više će se moći saznati iz knjige kada bude napisana – rekla je dr. Puharić Harašlić.
