Preuzimaju zemlju i traže podršku Vlade RH – predstavnici Pulsat Global Capital razvojne grupe / Snimio Denis LOVROVIĆ
Međunarodni konzorcij predvođen Kanađanima želi graditi isto što i država, LNG terminal, te mu država neće moći, uz naknadu, zemljište oduzeti. To znači da neće ni trebati blagoslov države
ZAGREB Na pomolu je velika bitka za gradnju LNG terminala na Krku – jučer se hrvatskoj javnosti ponovo obratio međunarodni konzorcij koji predvodi kanadska Pulsat Global Capital razvojna grupa, a koji tvrdi da je u postupku preuzimanja zemljišta u Omišlju, na kojem država, kad odabere investitora, planira graditi svoj LNG terminal.
Kanadski će investitori, čini se, državu u tome preteći i izgraditi terminal kapaciteta 25 milijardi kubika plina godišnje, što je četiri puta više od terminala koji planira država.
Iako detalje oko zemljišta nije htio iznositi, predstavnik konzorcija Branko Šarčanin kazao je kako će zemljište uskoro sigurno biti njihovo te država na njemu neće moći ništa graditi. Tko su dioničari konzorcija, međutim, i opet nije otkriveno.
Nezainteresirani Ježić i Vrdoljak
Zemljište na kojem bi trebao biti građen terminal je u vlasništvu propale Dine Petrokemije, ali pod hipotekom Hypo banke. Država je preko svoje tvrtke LNG Hrvatska ušla u projekt kopnenog terminala s namjerom da jednom, kad se nađu investitori, razvlasti bilo koga tko u tom trenutku bude vlasnik terena.
Dogodilo se, međutim, da međunarodni konzorcij predvođen Kanađanima želi graditi isto što i država, LNG terminal, te mu država neće moći, uz pravičnu naknadu, zemljište oduzeti. To znači da konzorcij za svoj terminal neće trebati ni blagoslov države, niti će joj, kako tvrdi, morati predočiti bankovne garancije.
Iza njih, kažu, stoje jake financijske institucije iz Kanade, SAD-a i EU-a, financijsku konstrukciju imaju zaokruženu već od 2013. godine te bi u kratkom roku mogli početi prvo s postavljanjem plutajućeg, a onda i s gradnjom kopnenog LNG terminala. Planiraju nastaviti i proizvodnju u Dini Petrokemiji, koju su već preimenovali u Petrokemiju Krk, a za koju su, kako je našem listu kazao Šarčanin, bili zainteresirani još 2011. godine.
Kako otkriva, ni tadašnji vlasnik Dine Robert Ježić, a kasnije ni ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, nisu bili zainteresirani za prepuštanje Dine njihovoj ponudi te je tvornica na kraju poslana u stečaj. »Da su nam je dali, ona bi danas i dalje radila, štoviše, namjera nam je i proširiti proizvodnju koja će zapošljavati oko 500 radnika i imati sedam proizvodnih linija«, najavljuje Šarčanin.
Upitan kako je moguće da se na Krku odjednom pojavio kanadski investitor koji tvrdi da će zemljište za gradnju LNG terminala uskoro biti njegovo, premijer Tihomir Orešković jučer je kratko kazao kako se o tome tek treba informirati jer ne zna o čemu je riječ. Hrvatska treba što prije u funkciju pustiti plutajući terminal kako bi, zajedno s ostatkom EU-a, što prije diverzificirala svoje dobavne pravce plina. Kanadski investitori napominju kako su o svojim planovima do sada razgovarali s ministrom gospodarstva Tomislavom Panenićem, no do Oreškovića, kod kojeg su zatražili sastanak, još nisu uspjeli doći.
Podrška države
Bivši ministar Vrdoljak ovakve najave smatra populizmom i ograđuje se od prozivki da nije htio prepustiti Dinu kanadskim ponuđačima. »Ja s Dinom nisam imao nikakve veze, niti znam išta o tome tko ju je želio kupiti. Bilo bi jako dobro da je netko kupi, i mene bi to činilo sretnim.
Što se tiče gradnje LNG terminala, to je stateški hrvatski, ali i EU projekt, koji uživa potporu EU-a, i na ovakve populističke najave nemam komentara. To su krajnje nerealna obećanja«, Vrdoljakov je komentar. »I što kad sagrade terminal, kako će otpremati plin, osim plinovodom, koji ne može biti njihov već državni?« – njegovo je retoričko pitanje.
Kanađani, međutim, pozivaju državu na suradnju, jer tvrde da ona na uskoro njihovom zemljištu ne može graditi terminal.
»Bitno je da nas hrvatska Vlada podrži, preuzimamo zemlju, to je definitivno. Treba nam bilateralna podrška, jer svaki put kad prolaze kablovi ili cijevi iz jedne jurisdikcije u drugu, morate imati dozvole Ministarstva vanjskih poslova i ostalih institucija«, kazao je jučer Šarčanin. Projekt, dodao je, ima podršku europske zajednice, odnosno podršku koju ona daje privatnom kapitalu da gradi velike infrastrukturne objekte.
Državna tvrtka LNG Hrvatska, koja za Hrvatsku vodi, sad već očito »paralelni« projekt LNG terminala, dosad je, i uz financijsku pomoć EU-a, ishodila potrebnu dokumentaciju te pozvala zakupce i investitore u gradnju da joj se jave. Rezultati tih natječaja još nisu objavljeni, dok je u međuvremenu gotovo odlučeno i to da se, umjesto većeg kopnenog, prvo postavi manji, puno jeftiniji plutajući terminal. Planiraju ga i Kanađani, tek kao prvu fazu projekta, no prioritet im je, kažu, ponovna proizvodnja u Dini. Namjera im je širiti i kapacitete Luke Rijeka do mogućnosti prihvata dvjestotinjak tankera godišnje.
Međunarodnom konzorciju u Hrvatskoj se pridružilo desetak domaćih kompanija, odnosno tvrtki koje kod nas posluju, poput Končara, Siemensa, Uljanika, Elke i drugih, udruženih u Croatia Business Group, čiji je predsjednik Skupštine Franjo Luković. Prema njegovim riječima, projekt ga je zainteresirao jer je privatni, a ne državni, no u njemu će privatni kapital snositi i čitav rizik. Investicija će, napominje, sigurno potaknuti gospodarski rast. Krk Energy Hub, podsjetimo, osim gradnje terminala i pokretanja proizvodnje u Dina Petrokemiji podrazumijeva i gradnju kogeneracije na plin, čija bi toplinska energija grijala Rijeku, gradnju plinovoda i dalekovoda, odnosno konekcije s BiH, Srbijom, Italijom i Mađarskom. Ukupna vrijednost investicije iznosi 4,7 milijardi eura, za koje konzorcij tvrdi da su osigurani. Zagrebačka banka, čiji je Luković bio dugogodišnji čelnik, ovdje će ih također pratiti.
Plin iz SAD-a
U međunarodnom konzorciju nalaze se, ističe Šarčanin, najveće svjetske građevinske kompanije, dobavljači opreme i usluga, dok će plin dolaziti iz SAD-a koji je prije nekoliko dana krenuo s prvim isporukama svog plina iz škriljevaca put Europe. Računaju, međutim, i na plin od katarskih dobavljača. Kupce pak ne otkrivaju, no napominju da ovoliki kapacitet kopnenog terminala itekako ima smisla. Samo dvije i pol milijarde kubika, koje je planirala država na plutajućem terminalu je, kaže, previše za potrebe Hrvatske, a premalo za EU.
Zamoljeni da prokomentiraju dolazak konkurencije, u državnom LNG-u Hrvatska ističu kako su oni, sukladno odluci Vlade, nositelji realizacije terminala koji je proglašenim strateškim projektom Hrvatske. Projekt je, podsjećaju, uvršten na listu ključnih EU projekata u smislu sigurnosti opskrbe plinom i diverzifikacije opskrbnih pravaca ovog dijela Europe. Ishođena je lokacijska dozvola, napravljena studija utjecaja na okoliš te proveden poziv ulagačima. S odazivom su jako zadovoljni, jer su im se javili eksperti u financijskom i LNG biznisu.
»Tvrtka LNG Hrvatska poduzima sve korake potrebne za ubrzanu realizaciju projekta u suradnji s nadležnim institucijama i tijelima Vlade RH. Svaki oblik netransparentnog pristupa tvrtki LNG Hrvatska d.o.o. vezano uz realizaciju LNG terminala na otoku Krku ne može biti razmatran. Vezano uz zemljište na otoku Krku mogu istaknuti kako je lokacija izabrana za najpovoljniju te kao takva i određena odlukom Vlade«, ističe Matej Zovkić, direktor korporativnog komuniciranja LNG-a Hrvatska.
