Ideja iz 19. stoljeća

Novi program SDP-a: Vidović traži zapošljavanje socijalnih slučajeva, Mrsić to naziva fiks idejom

Tihana Tomičić

arhiva NL

arhiva NL

Država, kaže autor programa Davorko Vidović, mora ljudima u potrebi pomoći da se obrazuju i uključe u svijet rada. Mirando Mrsić smatra fiks idejom da »umjesto socijalne pomoći ljude treba zaposliti. Nije to sporno, ali dijelovi programa kao da nisu iz 21., nego iz 19. stoljeća«



Nacrt novog programa SDP-a pod nazivom »Za dobro društvo« čiji je autor bivši ministar socijale Davorko Vidović, a koji je u stranci na javnoj raspravi do 1. ožujka, donosi u svom uvodu među ostalim i samokritiku zbog »dosadašnje nebrige stranke za vlastito političko utemeljenje i socijaldemokratske vrijednosti«, kao i solidnu ekonomsku analizu po kojoj je model ekonomskog razvoja Hrvatske zastario, uz razorno zaostajanje. Nova paradigma je paradigma privređivanja u kojoj će što više ljudi imati radna mjesta i stvarati novu vrijednost, ali Vidović među ostalim na nov način govori o socijalnoj državi, što i predsjednik stranke Davor Bernardić sada ponavlja – o tome da se treba »izdignuti iz paradigme socijalnog milosrđa i pasivno-skrbničkog odnosa«, a okrenuti se socijalnom investiranju.



Dražen Lalić drži da je za SDP loše što Vidović nije u Milanovićevoj eri demontirao sustav socijalnih transfera vezanih uz rat i braniteljsku populaciju, pa dotacije nisu došle do onih kojima su doista trebale.


– Ali, to je bio samo jedan od grijeha nečinjenja Milanovićeve vlade. Zato će Bernardić i u samoj stranci imati još puno posla da počisti ogromni nered koji je ostao iza Milanovića, nakon kojega u stranci nije ostala ni socijala, ni demokracija – kaže Lalić.





Redistribucija


Odriče li se SDP time socijalno najugroženijih, i kako misli redistribuirati taj dio budžeta, te ne gubi li na taj način svoj osnovni smisao postojanja kao socijaldemokratske stranke, pitanje je koje se otvara čitanjem nacrta programa. Vidović na to kaže:


– Do kraja 19. stoljeća socijalna politika nije postojala, svodila se na milosrđe onih koji su imali, na neobaveznost da se slabijima pomaže. U tom smislu, riječ je dakle o tome da se pomoć države socijalno potrebitima ne može svesti na neobaveznost od strane države. Poruka je da je socijalna dotacija, ili mirovina i dječji doplatak, pravo građanina, a ne arbitrarna stvar države. Moderna politika u Europi na tome počiva, dakle, da socijalna dotacija nije pravo države nego pravo građanina, tumači Vidović. Primjerice, ako je od 512.000 osoba sa invaliditetom u Hrvatskoj čak 312.000 u radnoj dobi, to znači da država koja vodi računa o svojim građanima tim ljudima mora pomoći da se obrazuju i uključe u svijet rada, inače imamo ogroman gubitak ljudske supstance. Dapače, treba razmišljati poput Finske o tome da svatko ima pravo zahtijevati minimalni zajamčeni dohodak, čak i ako ne radi, govori Vidović. Ali, to ne smije biti alat kojim će politička klasa korumpirati dio političkog tijela, kao što je radio Sanader, dodaje.


Na sve kritike dosad Vidović odgovara da program mora biti općenit jer sektorske politike ionako pišu za to zadužene radne grupe, a na primjedbe da je program možda trebala pisati neka mlađa i modernija ekipa, kaže: »Pa kakve to veze s godinama ima?! Daj bože da u SDP-u imamo mlade ljude koji su takvo što u stanju napisati«.


Politolog Dražen Lalić ističe da je dobro da je SDP napokon u raspravi o novom programu.


– Kritičari ne vide od drva šumu, a ja mislim da je dobro da se krenulo u javnu raspravu o programu. Nisam vidio da druge stranke to prakticiraju, kad ste to vidjeli u HDZ-u. Po meni, ovo je jedan dobar tekst, vidio sam ga, mislim da je Vidović čovjek lojalan ideji SDP-a i da bi trebao biti uzor s koliko posvećenosti pokušava pridonijeti novoj programskoj platformi, dok kod kritičara ne vidimo niti program, niti politike, a niti lidera. Evo prilike, sada neka sjednu i napišu primjedbe na ovaj tekst, ili svoj program. Ako postoji alternativa u SDP-u, neka se iskaže, sad je šansa. Nažalost, čini se da je kritičarima lakše voditi podzemnu nego nadzemnu politiku, s jasnim programom i liderom. Iza njih ne ostaju dokumenti, samo riječi, to su politikanti – kaže Lalić.


Na drugoj strani, jedan od članova radne grupe za izradu programa, nezadovoljan ovim tekstom, kaže nam da ne razumije čak ni terminološki što bi to trebalo biti odricanje SDP-a od socijalnog milosrđa.


– To nitko živ ne razumije, a najmanje birači – kaže on.


Pametnome dosta


Mirando Mrsić pak smatra da je takav tekst rezultat »fiks ideje Davorka Vidovića o tome da umjesto socijalne pomoći ljude treba zaposliti«.


– Nije to sporno, ali dijelovi tog programa kao da nisu iz 21., nego iz 19. stoljeća. Dobro da je program izašao, da je u raspravi, ali on je nedovoljno ambiciozan za situaciju u SDP-u, a i za situaciju za socijaldemokraciju općenito, kaže Mrsić.


Jedan od onih koji su odmah kritizirali ovaj tekst i tražili da ga se povuče, Željko Jovanović, sad je još oštriji.


– Osobno, smatram da je predloženi tekst potpuno promašen. Vrlo loše sročen, zbrzano i nekonzistentno, nepismeno i nemotivirajuće, za programski dokument dužeg roka trajanja prekratko, a za motivacijski manifest članstva predugo. Nedostaje čitav niz tema., poljoprivreda, turizam, EU fondovi, o obrazovanju i znanosti da ne govorim, a dio oko zdravstva je sramotan za SDP. To je zastarjeli rječnik koji mladi niti će razumjeti, niti će izdržati da ga pročitaju do kraja, a valjda je cilj privući mlađe? Kome je to uopće namijenjeno? Dakle, promašeno i odrađeno samo radi forme. Uostalom, program za nekakav novi početak SDP-a i ne može pisati autor programa iz 90-ih, već je ta ideja promašena. To je trebala pisati neka nova generacija socijaldemokrata. Nadam se da će javna rasprava ponuditi puno bolja rješenja. I ovaj moj komentar je poziv svima u SDP-u da nađu vremena i napišu primjedbe i prijedloge koji će potpuno izmijeniti ovaj Vidovićev uradak. Uz to, mislim da savjetnik Nadana Vidoševića Vidović ne može zatomiti svoju mržnju prema bivšem predsjedniku Milanoviću, pa iz te osobne pozicije proizlazi njegova potreba da bez argumenata razdoblje njegovog mandata, iako pobjedničkog, proglašava promašenim, neuspješnim i nesocijaldemokratskim. Loš motiv za pisanje nazovi-programa. Na kraju, da sve podsjetim, kad je Vidović bio ministar, okrenuo je sindikate protiv vlade upravo zbog izmjena zakona o radu, a sada govori o povratku socijalnog dijaloga. Nakon toga SDP je bio izgubio izbore. Pametnome dosta, kaže Jovanović.


Treba se izdignuti iz paradigme socijalnog milosrđa i pasivno-skrbničkog odnosa – Davorko Vidović