Opasni potpisi

Nobilo o spornim pomilovanjima i razrješenjima: Kolinda Grabar-Kitarović krši zakon

Ladislav Tomičić

Snimio Darko JELINEK / NL arhiva

Snimio Darko JELINEK / NL arhiva

Priroda odvojenosti sudske vlasti ukazuje da predsjednica kao šefica izvršne vlasti jednostavno ne može imati svoju ulogu u kaznenim sudskim istragama. Radi toga je traženje Lozančićeve smjene apsolutno neprihvatljivo, kaže odvjetnik Nobilo



ZAGREB  Nakon tri sporna pomilovanja u režiji predsjednice Kolinde Grabar Kitarović (Leon Sulić – pretvorbeni kriminal, Danko Seiter – poslovni partner najvećeg donatora njezine kampanje, Vanja Goldberger – diler i svojedobni savjetnik Vladimira Šeksa), na Pantovčaku je proradila metla. Iznuđena ostavka Vladimira Šeksa te raspuštanje Komisije za pomilovanja imaju sugerirati da predsjednica zapravo nije znala što potpisuje, odnosno da su članovi komisije Kolindi Grabar Kitarović podmetnuli nešto što inače ne bi potpisala. A kako stvari s pomilovanjima zapravo funkcioniraju objašnjava bivši predsjednik države Ivo Josipović, prethodnik aktualne predsjednice.


– Kad su pomilovanja u pitanju, svaki predmet mi je bio u rukama i prije pomilovanja pregledavao bih cijeli spis. Vi, naime, dobijete anamnezu koju vam radi ministarstvo pravosuđa. Predsjednica je zadnja u lancu, koja donosi konačnu odluku i ona odgovara za rezultat, bez obzira tko je i što predlagao, kaže za naš list bivši predsjednik države. Vidjeli ste, napominje Josipović, »da je gospodin Šeks priznao svoj određeni utjecaj, ali gledajući taj predmet, Vanja Goldberger za kojeg se založio spada u onaj krug kod kojeg se pomilovanje može razmatrati.«



Nobilo, pak, upozorava na izjavu predsjednika Komisije za pomilovanja Davora Derenčinovića.– Profesor Derenčinović je rekao da im je predsjednica odbila dva prijedloga. To znači da je ona vrlo pažljivo kontrolirala stavove Komisije, prijedloge i činjenice na kojima su se prijedlozi za pomilovanja bazirali. Ako je Komisija kriva ili odgovorna za sporna pomilovanja, onda je predsjednica još odgovornija, jer je ona ta koja potpisuje i daje pomilovanja, zaključuje Nobilo.


Problematično




– Problematičnija su druga dva slučaja (Sulić i Seiter, op. aut), gdje je predmet pomilovanja akter ozbiljnog pretvorbenog kriminala. Drugi je slučaj povezan s predsjednicom, obzirom na financiranje kampanje. Leon Sulić je, inače, također bio sponzor njezine stranke. Meni osobno ne bi palo na pamet pomilovati vrstu kriminala o kakvoj je u ova dva slučaja bila riječ.  Ako je riječ o zdravstvenom problemu, postoje drugi pravni mehanizmi da se takvoj osobi – bez tog moralnog čina pomilovanja, jer pomilovanje ima i komponentu opravdane sućuti – dozvoli prekid izdržavanja kazne, kaže Josipović. Nadalje, naš sugovornik ističe da je očito riječ o problematičnim odlukama te smatra da je cijela buka koja ga prati, uključujući i priču o smjeni šefa SOA-e Dragana Lozančića, »odvraćanje od ova dva vrlo važna slučaja pomilovanja«.  O slučaju spornih pomilovanja pitali smo još jednog bivšeg predsjednika, Stjepana Mesića, ali on nije želio komentirati predmetna događanja na Pantovčaku.  


Uz tekuću akciju smjenjivanja ravnatelja Sigurnosno-obavještajne službe Dragana Lozančića naš sugovornik odvjetnik Anto Nobilo nalazi za shodno napomenuti nešto što, kaže, u medijima nitko nije primijetio.



Josipovića brine i reakcija dijela medijskih i političkih krugova, koji – »zbog toga što je došlo do zloupotrebe ili pogreške«, smatraju da institut pomilovanja treba ukinuti.– Nema niti jedne demokratske zemlje koja nema pomilovanje. Naravno da onaj tko pomilovanje daje snosi određenu političku i javnu odgovornost, ali ovo ne može biti razlog da se jedno civilizacijsko dostignuće ukine, ako se radi o normalnim uvjetima, kaže bivši predsjednik države.


Nikad toliko arfera


– Vezano za Lozančićevu smjenu, najprije ću reći da nikad nismo imali toliko afera s visokih pozicija vlasti, čemu je i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dala svoj doprinos. Doprinos nezakonitom djelovanju je i traženje odgovornosti Dragana Lozančića za mjere primjenjene prema Zdravku Mamiću. Sve mjere su bile sukladne Zakonu o kaznenom postupku (ZKP). Prema ZKP-u je točno navedeno tko može imati saznanje o tajnom praćenju, a predsjednica ne ulazi u taj krug. Priroda odvojenosti sudske vlasti ukazuje da predsjednica kao šefica izvršne vlasti jednostavno ne može imati svoju ulogu u kaznenim sudskim istragama. Radi toga je traženje Lozančićeve smjene apsolutno neprihvatljivo, jer on nije prekršio zakon, a onaj tko traži da ga se izvješćuje o mjerama iz kaznenog postupka – taj krši zakon. Zapravo, predsjednica u ovom slučaju krši zakon i to je prava poanta. Ovaj razlog za smjenu je apsolutno nezakonit. Imamo dvije afere koje stvaraju pravni i politički kaos, one dolaze od strane predsjednice države, što je u potpunosti neprihvatljivo, kaže Nobilo.