Ministar nije smio pričati o zapošljavanju SDP-ovke

Nezavisni analitičari jednodušni: ‘Miljenić mora otići – smjena ili ostavka, manje je važno’

Boris Pavelić

Zorislav Antun Petrović drži kako bi minimum pristojnosti bio da ministar Miljenić ponudi mandat na raspolaganje, što bi oni koji su ga imenovali morali i prihvatiti – ministrovim razrješenjem



 ZAGREB  Ministar pravosuđa Orsat Miljenić mora otići – smjenom ili ostavkom, manje je važno. To je  mišljenje četvero nezavisnih analitičara jučer iznijelo za naš list.


Proteklih je dana objavljena snimka na kojoj Miljenić razgovara s Danom Milobarom, SDP-ovcem iz Požege, o zapošljavanju Milobarine kćeri, članice SDP-a. Miljenić Milobari daje svoj broj mobitela i upućuje ga neka mu pošalje sms ako mu se ne javi. Ministar Miljenić priznao je u utorak kako je »njegova pogreška što nije ranije prekinuo sporni razgovor«. »Nekad kažete nešto više nego što bi trebalo«, kazao je Miljenić, ali i otklonio mogućnost da podnese ostavku.


Mimo propisa


Politički analitičar Žarko Puhovski međutim misli kako postoje razlozi za smjenu Miljenića, odlukom premijera ili Sabora.




Prije svega zbog toga što je Miljenić kao ministar obećao zaposlenje mimo propisa te zato što ni naknadno nije pojmio moralni, politički i pravni prekršaj koji je počinio, što to ukazuje na njegovu inkompetentnost«. Pritom Puhovski misli kako pitanje o tome treba li Miljenić podnijeti ostavku »ovisi isključivo o njegovoj moralnoj kompetentnosti«.


Sociolog Dražen Lalić s Fakulteta političkih znanosti odlučan je u uvjerenju kako Miljenić »svakako treba odstupiti«. Jer, drži Lalić, svojim je postupkom pokazao da je »ili akter stranačke pogodnosti«, ili »laže i manipulira ljudskom nesrećom«.


Zorislav Antun Petrović, bivši predsjednik Transparency Internationala Hrvatska, podsjeća kako je »apsolutno neprimjereno da bilo koji dužnosnik neslužbeno razgovara o bilo kakvoj poslovnoj interakciji tijela u kojem radi, naročito kad vodi to tijelo, bilo ono ministarstvo, općina, grad ili javno poduzeće«. Što se ostavke tiče, Petrović podsjeća kako ministar »ne bi tako ni razgovarao da mu ta vrsta razgovora smeta«, pa zaključuje da ostavku, kao moralni čin, ne treba ni očekivati. No Petrović drži kako bi minimum pristojnosti bio da Miljenić ponudi mandat na raspolaganje, što bi oni koji su ga imenovali morali i prihvatiti – ministrovim razrješenjem. »Apsolutno je u interesu tijela koje imenuju dužnosnike da u ovakvim slučajevima prihvaćaju ostavke, jer bi tako pokazala da im je stalo do visokih etičkih normi ponašanja javnih dužnosnika«, ocjenjuje Zorislav Antun Petrović.


Neprihvatljivo


Zbog ovoga mi se slučaja javio doktor ekonomskih znanosti koji se u posljednje tri godine javio na petsto natječaja, ali posao nije dobio. Takvi stručnjaci ne mogu se zaposliti zbog slučajeva poput ovog, kazala je za naš list predsjednica TIH-a Davorka Budimir. 


»Javili su mi se i ljudi iz Splitsko-dalmatinske županije, koji kažu da je ovo još dobro, jer Miljenić u razgovoru bar spominje javni natječaj. Ti ljudi naime tvrde da u Splitsko-dalmatinskoj županiji zapošljavaju bez ikakvih natječaja«, kaže Budimir, dodajući ironično kako bi bilo najbolje »da ukinemo javne natječaje, pa neka se svi učlane u političke stranke«, pa bi valjda posla tada bilo za sve.


»Takvo neprihvatljivo ponašanje naprosto ne smije ostati nekažnjeno. Stvar je osobnog integriteta hoće li ministar podnijeti ostavku, ali druga je stvar hoće li premijer sankcionirati njegovo neprihvatljivo ponašanje. Trebao bi postati standard da ljudima postane neprihvatljivo takvo što uopće pitati, a dužnosnicima prihvaćati takvu vrstu razgovora. Dodatni je problem u tome što se pokazuje da su javni natječaji farsa«, kaže Davorka Budimir.