Čudna neka zemlja

Ne valja ilegalno, problemi i kad je legalno: Iznajmljivači kukaju, svi bi nešto zabranili

Biljana Savić



RIJEKA Prema podacima iz eVisitora za razdoblje 1. do 15. srpnja broj noćenja u domaćinstvima i nekomercijalnom smještaju bio je 5 milijuna i 427 tisuća, što je 51 posto ukupnog broja noćenja, dok su hoteli ostvarili 2 milijuna i 143 tisuće noćenja, odnosno 20 posto ukupnog broja noćenja u Hrvatskoj. Ukupni obiteljski smještaj u Hrvatskoj ima oko 550 tisuća postelja, stiglo je 800 tisuća gostiju, hoteli su puni, ali privatni iznajmljivači kukaju da su prazni.


Ima li ih previše?


Kako je na sjednici Turističkog vijeća kazao ministar turizma Anton Kliman, prijeti inflacija privatnog smještaja koji prevladava u smještajnim kapacitetima hrvatskog turizma.


– To ne znači da treba gušiti privatnu inicijativu, jer privatni smještaj je i socijalna kategorija, ali s gradske i županijske razine ipak treba upravljati brojem iznajmljivača, kaže Kliman.




Prema informacijama iz eVisitora, broj registriranog smještaja raste, s prošlogodišnjih 67.000 do početka srpnja ove godine narastao je na 74.000 iznajmljivača.


Kakav problem?


– Zvuči nevjerojatno, ali to je nekima postao problem. Problem je povećanje broja legalnog kapaciteta u obiteljskom smještaju, čudi se predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja pri HGK Nedo Pinezić.


Nakon toliko truda da se smanji siva zona, sad kao da sa svih strana raste želja za obrnutim procesom. Kad smo prije pet godina radili analizu raspoloživih kapaciteta u privatnim kućama i stanovima u Hrvatskoj, došli smo do frapantne brojke od 1,2 milijuna postelja u kućama i stanovima za odmor u vlasništvu hrvatskih i stranih građana. Tada smo raspolagali podatkom o registriranih 450.000 postelja u obiteljskom smještaju. Dakle, nekomercijalni smještaj tada je bio po kapacitetima gotovo tri puta veći od legalnog. Prema aktualnim pokazateljima eVisitora, na Kvarneru ove godine imamo gotovo jednak broj komercijalnog smještaja u privatnim kućama i stanovima kao i u nekomercijalnim kućama i stanovima za odmor, kaže Pinezić i naglašava da su koristi od povećanja legalnog smještaja u domaćinstvu višestruke.


Siguran prihod


– Sustav Hrvatske turističke zajednice može računati na znatno povećanje prihoda iz naslova paušalne boravišne pristojbe i turističke članarine, što je u situaciji znatnog smanjenja stope članarine i smanjenja prihoda iz državnog proračuna izuzetno dobra vijest za sustav. Državni proračun se također može veseliti novim prihodima paušalnog poreza na dohodak. Za približno 50.000 postelja povećanje prihoda od boravišne pristojbe iznosi približno 12,5 milijuna kuna. Isto toliko će uprihoditi i državni proračun. To će se platiti bez obzira bili kapaciteti popunjeni ili ne. Članarina će ovisiti o brutto prihodu. Nadalje, smanjuje se pritisak nelojalne konkurencije iz sive zone koja ne plaća boravišnu pristojbu, članarinu niti porez na dohodak, a koju je nemoguće suzbiti. Postojeći smještaj je dobio lojalnu, legitimnu konkurenciju koja bi trebala poticati na konkurentnost, investicije u uslugu i tržište, kaže Pinezić i dodaje da turističke agencije dobivaju novih 50.000 postelja na raspolaganju. Uglavnom se, pojašnjava, radi o novije opremljenim kapacitetima koji se mogu uklopiti u atraktivne pakete ponude i lakše plasirati na tržište.


– Ne znam kome ne odgovara povećanje udjela legitimnog smještaja u ukupnom broju smještajnih kapaciteta, ali moram napomenuti da svako zaustavljanje ovog procesa još više gura vlasnike smještaja prema sivoj zoni. Budući da je riječ o privatnoj imovini, privatnim objektima za stanovanje, a sukladno zakonskim odredbama i načelima ljudskih sloboda, kretanje i boravak ljudi u privatnim stanovima i kućama ne može se zabraniti i ograničiti, zaključuje Pinezić.


Stalna jadikovka


U posljednjih nekoliko dana svjedočimo pravoj kampanji za ograničavanje slobodnog poduzetništva u Hrvatskoj. Ugostitelji kojima ide lošije zalažu se za ograničavanje mogućnosti otvaranja novih ugostiteljskih objekata ali i za onemogućavanje ponude gotove hrane u supermarketima, turističke se agencije žale na preveliki broj registriranog smještaja u domaćinstvu i na pojavu novih posrednika, vlasnici apartmana se žale na preveliki broj apartmana, mali obiteljski hoteli se žale na povećanje udjela mobilnih kućica u kampovima… Svi bi nešto zabranili, ograničili, ali tek nakon što su oni sami postigli i izgradili što su htjeli. Ovakva svakodnevna jadikovka neodoljivo podsjeća na čuveni hrvatski jal i želju da susjedu krepa krava pa ću ja imati jednu više.


Odraz je to općeg stanja neinventivnosti, postali smo copy-paste nacija. Čekamo što će napraviti drugi, pa onda to kopiramo u veliki broj primjeraka. Čim u mjestu dobro radi neka pizzeria, evo druge godine cijeli niz novih pizzeria, kad se pojavi jedna polupodmornica u mjestu i počne dobro raditi, iduće godine stiže cijela flota istih polupodmornica… Slično se događa sa svim segmentima ponude, dovoljno je prošetati našim turističkim mjestima i vidjeti da je ponuda ista, unificirana, s manjim oscilacijama. a marketing se svodi na rat cijenama.